Bilo nas je dvadeset, što dice, što onih malo većih. Bilo je i dvadesetak turista
u 6-7 grupa što su pohodili Vrh. Na Vrhu smo i mi bili i pokupili par bilježnica
prepunih utisaka planinara doslovno iz cijelog svijeta i ostali vrlo ugodno
iznenađeni brojem posjeta vrha Sv.Ilije.Neki čak iz Trinidada i Tobaga (!?).
Pogled je bio bajan. Od Svetog Andrije ispred Dubrovnika i dalje do Cavtata,
tajanstvene Palagruže, pa sve do Mosora. Ludilo,brale
Obišli smo i Staru Kućicu koja je trenutno (kratko) bez krova.
A onda malo na gradele, zna se. Posjetili smo onda i naše stare znance,
tri prekrasna poskoka koja su pozirala na istom boru, što već mjesecima
rade. Tom prilikom je upriličen i mali perfomance kojim se htjelo dokazati
našem podmladku da je poskok umiljat skoro kao zec i da ga nitko nema
pravo ugrožavati i uznemiravati u njegovom domu.
Napomenuti obavezno da je potražni pas naše Stanice HGSSa, Bepo,
uspješno položio ispit prije par dana i dobio prvu licencu. Bravo,Bepo!!
I na kraju obavijest da nam u četvrtak ranim jutrom stiže helikopter MORHa
koji će već pripremljenu gomilu materijala u 15tak naleta s Pišćeta prebaciti
kraj Stare Kućice. Radovi idu naprijed
Ne želeći polemizirati sa dva anonimna lika iz prošlog posta, samo
obavijest istima da sam kod vrlo kompetentnih provjerio i dobio odgovor
da nam nikakva dozvola NE TREBA. Ako želite da nam zaustavite radove,
iz vama poznatih razloga, kao i kod Peliških jedara, izvolite.
Ovo sve što radimo je isključivo iz ljubavi prema Sv.Iliji i za dobrobit našeg
mista. Barem što se mene tiče
... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
Petar Kuničić ,putopisac 1898.
----------------------------------
Pogled s Ilije
Dok vitar puše u vrime suše
Dok vali se pine i škoji se bile
Dok palme mi mašu i bori dok znaju
Da gledan te kraju,ća nalik si raju
Jer sutra ti iden i more me brige
Kad opet se vratin,dal' ćeš mi cvasti
Jer teško je vrime i bojin se plime
Dal' ćeš mi rasti,brine me brine
Adio kraju,ća nalik si raju
Sutra ti plovin,za kruhon boljin
I mislin na te,dok s galebom letin
Lipote tvoje,uvik se sjetin
Adio kraju,ća nalik si raju
Adio kraju i čuvaj mi tajnu
Da dio si mene i suza mi krene
Da srce si taka,kad san se maka
Čekaj me kraju,ća nalik si raju
Dok pozdrav ti šaljen s modrih daljina
Snagu mi daje i u meni tinja
Što tebi se vraćan,da s tobon procvitan
Vlado Vidulin - pjesnik vrlo ugodna glasa 1999.
---------------------------------
A na Nakovani ima jedno misto di je zakopano blago.
I govoru da će se to blago otkrit, ako poju Ivan od
Ivana i Marija od Marije, pa kad kokot na jedanaes
ura zakukurika, da kupu što naju prid sobom, da će
to bit blago. I bili su se jedan put dogovorili i bili su
pošli, ma su zaspali, pa nisu čuli ni jadanaes ura
ni kokota.
.
