SVIJET MISTERIJA

MISTERIJI I KRIPTOZOOLOGIJA

Get your own Poll!

"Najljepši je doživljaj susret s tajanstvenim. On je izvor svake stvarne umjetnosti i znanosti. Ko nikada nije imao ovo
iskustvo, ko nije sposoban ni za kakvo oduševljenje i ko ne moze da se zapanji od Čuđenja, on je isto kao mrtav. Njegove oči su zatvorene!"Albert Einstein

Šta o misterijama misli Arthur C.Clarke(moj uzor)
Tri vrste enigmi
Misterije se pojavljuju u toliko oblika i veličina da ih je gotovo nemoguće svrstati. Jedan je koristan način taj da ih podijelimo i nazovemo misterijama prve, druge i treće vrste
Misterija prve vrste je nešto što nas nekoć krajnje zbunjivalo, ali je sada do kraja protumačeno. U tu kategoriju idu gotovo sve prirodne pojave; jedan od najpoznatijih i najljepših primjera je duga. Prethistorijskom čovjeku ona je jamačno ulijevala strah, čak užas. Nije je uspio objasniti ni na koji način osim kao djelo neke nadmočne inteligencije; pročitajte u Knjizi postanka, kad Jehova govori Noi (Nuh a.s.) da ce nebo obilježiti svojim znakom...
Pravo objašnjenje duge moralo je pričekati potvrdu Isaaca Newtona da je »bijela« svjetlost zapravo mješavina svih boja koje se mogu odijeliti prizmom ili kapljicama vode koje lebde na nebu...
Još veće strahopoštovanje od duge izaziva aurora - polarno svjetlo i tek smo otkako je svanulo svemirsko doba saznali da nastaje od elektricitetom nabijenih čestica što ih izbacuje Sunce a Zemljino ih magnetsko polje zadržava u gornjim slojevima atmosfere. Još i sada valja proučiti
mnoge pojedinosti, ali u pogledu općih principa aurore nema više sumnje.
Dakako - a to će vam spremno potvrditi svaki filozof - nijedno »objašnjenje« nije konačno: iza svake tajne krije se neka druga, još dublja. Raspršivanje svjetla u spektar stvara dugu - ali što je svjetlost sama po sebi?...
Misterije druge vrste su nepoznanice koje još jesu tajnovite, premda za neke slutimo odgovore. Često je neprilika u tome što odgovora ima previše; bili bismo posve zadovoljni s bilo kojim od njih, ali nam se svi cine podjednako dobri. Najspektakularniji suvremeni primjer je, dakako, pojava NLO, za koju objašnjenja sežu od psihičkih manifestacija preko atmosferskih efekata do svemirskih brodova iz drugih svjetova - i, da bi stvari bile još zamršenije, lanac spremnih tumaca niže se od totalnih luđaka do trijeznih znanstvenika.

Druga je tajna, koja ne pobuđuje takve strasti, velika morska zmija. Većina bi zoologa posve spremno priznala da golema neidentificirana morska bića mozda postoje - i možda su, kao u slučaju resoperke (coelacantha) čak ostaci iz prethistorijskog doba. Ako još jesu prisutni, jednog bismo dana to morali moći dokazati.
Ako izuzmemo zlu sreću, većina se tajni druge vrste naposljetku riješi i prelazi u one prve vrste. Kao svjedok takvog razvoja naš je naraštaj imao najvecu srecu od svih dosadašnjih. Pronašli smo odgovore na pitanja koja su progonila sva ranija doba - na pitanja kojih su se rješenja nekoć činila sasvim nemogućim...
Ipak, ima nekih tajni koje će možda zauvijek ostati tajne druge vrste. To osobito vrijedi kad je riječ o povijesnim događajima; kad se dokazi jednom izgube ili unište, nema načina da ih obnovimo... Ako netko ne izmisli način kako da gledamo u prošlost - što je krajnje nevjerojatno ali ne i posve nemoguće - možda ih nikad nećemo saznati. Znanstvenici su sretniji od povjesničara, jer priroda ne uništava dokaze; sva pitanja koja postavljaju naposljetku dobiju odgovor.

Misterije treće vrste su najrjeđe i o njima se moze vrlo malo reći; neki skeptici tvrde da one čak ni ne postoje. To su pojave - ili događaji - koji se, čini se, ne mogu racionalno protumačiti; u slučajevima gdje kao objašnjenja postoje teorije, ove su još fantastičnije od samih »činjenica«.
Možda je stopostotna tajna treće vrste nešto tako strašno da je - čak i kad bi materijal postojao - čovjek radije ne bi upotrijebio u televizijskom programu. To je neobičan fenomen poznat kao spontano samozapaljenje.
Ima mnogo zabilježenih slučajeva poduprtih, kako se čini, nepobitnim medicinskim dokazima, da je ljudska tijela u vrlo kratkom vremenu progutala strašna vrućina koja je često doslovno netaknutu ostavila okolinu, pa čak i odjeću žrtve!

Ljudsko tijelo obično nije tek tako lako sazeci; zapravo, potrebno je prilično mnogo goriva da bi se ono spalilo. Čini se da nema načina da se ova tajna ikad riješi bez mnogo više dokaza - a tko bi poželio da ih bude?
Manje je zaprepaštujuća, premda ponekad vrlo zastrašujuća, misterija treće vrste Poltergeist (od njemačkog doslovno »bučan duh«). Premda treba kad su u pitanju paranormalni fenomeni biti poprilično skeptičan, zato što neobične pojave zahtijevaju i potvrde izvanredno visokog standarda, ipak ima upečatljivih dokaza da se mali predmeti bez ikakva fizička povoda mogu pomicati ili čak materijalizirati. Iza te pojave najčešće negdje nalazimo neko preosjetljivo mlado stvorenje i premda su mladi u pubertetu - preosjetljivi ili ne - savršeno sposobni stvoriti pakao posve neparanormalnim sredstvima, ta pojava - koja se uporno pojavljuje u tolikim kultura-ma i kroz tolika razdoblja - nagovještava da se neobične stvari ipak dogadaju...
Ništa nije važnije od uvjerljive demonstracije nekoga neobičnog događaja izvan granica prihvaćene znanosti; upravo takvim otkrićima znanje napreduje. Međutim, sve dotle dok nema neke prihvatljive teorije ili upotreblji-ve hipoteze koja bi pojavu objasnila, možemo o njoj reci malo što razborita. Malo što frustrira više od izoliranih enigma koje, kako se čini, ne dopuštaju nikakva racionalnog objašnjenja.
Ako doista postoje, tajne treće vrste brzo uznapreduju u tajne druge i naposljetku u one prve vrste. Savršen primjer za to je otkriće radioaktivnosti, pri kraju 19. stoljeća. Znanstvenike s kraja viktorijanskog doba iznenadilo je otkriće da određeni sastojci urana neprekidno emitiraju energi-ju. To otkriće nije bilo samo potpuno neočekivano, nego se i suprotstavljalo svemu što je tada o fizici bilo poznato. Međutim, ubrzo su bile utvrđene neprijeporne činjenice, što je u vrlo kratko vrijeme dovelo do prvoga pravog shvačanja atomske strukture.
Nema sumnje, svijet je tako neobično i divno mjesto da će zbilja uvijek nadmašiti i najbujniju maštu; uvijek ce biti nepoznatih stvari, a mozda i takvih koje ne mozemo spoznati.

Arthur C. Clarke

utorak, 06.04.2010.

MJESEC JE ŠUPALJ

Teme o kojima ćete čitati: Priroda vraća udarac, Tajanstvene pojave na Mjesecu, Tajanstveni stanovnici Zemlje, Bliski susreti s duhovima, Grupa Bilderberg VLADA SVIJETOM i Manipulacija javnosti sa Svemircima. Razlog zašto sam se odlučio za ove teme je spomenuto razdoblje od 2010 godine do 2013 godine. Plus dodatne teme Zavjera krupnog kapitala, MISTERIJI, UFO-svjedočanstva, Tko nadgleda kontrole svijeta i Fenomen vremena.

Njaviše ste dali glasova temi Mjesec je šupalj pa krenimo onda do Mjeseca.

SVEMIRSKI SUSJED
Mjesec, najbliži nam svemirski susjed, odavno golica maštu ljudi. Znanost tvrdi da planeti poput Zemlje ne bi trebali imati, u pravilu tako velike satelite kao što je Mjesec, a pogotovo takav satelit ne bi smio biti - šupalj! Zaključak da je Mjesec šupalj izveden je iz činjenice da je on odzvanjao poput gigantskog gonga puna četiri sata, kad je o njegovu površinu udarila jedna svemirska sonda. Ufolozi opet ne bi bili vrijedni glasa koji ih bije, kad taj podatak ne bi protumačili na sebi svojstven način. oni tvrde da su izvanzemaljske civilizacije svojedobno koristile našeg susjeda kao "rudnik", a danas ga koriste kao bazu za istraživanje Sunčevog sustava i zemlje. U prilog tomu navode popis od nekoliko stotina neobjašnjivih pojava uočenih na Mjesecu, a prema jednom katalogu što ga je svojedobno izdala NASA. Sve to potkrepljuju i bliskim susretima američkih astronauta za vrijeme odvijanja programa Apollo i prigodom njihova boravka na Mjesečevoj površini.

POČELO JE S KEPLEROM
Vjerojatno niste znali da je poznati astronom Johannes Kepler prvi pretpostavio da na Mjesecu postoji inteligentan život. U svom znanstveno-fanastičnom djelu Somnium (San) on je zamislio putovanje na Mjesec. Ujedno je pretpostavio da na Mjesecu postoje žitelji koji su se uspjeli prilagoditi surovoj klimi i nepovoljnim uvjetima života. Inače sistematska promatranja Mjeseca traju već oko 400 godina. Kroz to vrijeme, zabilježeno je je stotine Mjesečevih anomalija koje ni do dan danas nisu objašnjene. Da ih ukratko nabrojimo: pokretni svijetleći objekti, geometrijski oblici, krateri što nestaju, rovovi u boji koji nastaju brzinom od šest kilometara na sat i, ne na kraju, velii svijetleći objekt koji je uočen 26. studenoga 1956. nazvan Malteški križ, jer je imao takav oblik. Dvije godine kasnije, točnije 26. studenoga 1958. astronomi razlićitih zemalja su neovisno jedan od drugoga uočili u orbiti oko Zemlje zagonetan veliki leteći objekt. Nazvali su ga Crni princ. Ali, ni time priča nije gotova. Američki su astronomi iz zvjezdarnice u Aruzoni uočili 1963. divovske pokretne objekte duge pet kilometara, a široke 300 metara. Oni su se kretali u strogo geometrijskom redu, a između njih su se nalazili objekti veličine 150 metara. Engleski astronom Birt promatrao je na Mjesecu 1871. godine neobjašnjive svjetlosne pojave u krateru Platon uočio je kretanje pravilnih geometrijskih tijela. Američki astronom F.B. Harris je primjetio 1912. blizu Mjesečeve površine divovski crni objekt promjer kojega je procijenjen na 80 kilometara. Lebdio je toliko blizu Mjesečeve površine da je na njegovo tlo bacao jasno vidljivu sjenu. Na zapadnom rubu kratera Platon, astronom F.H. Thorton zabilježio je eksploziju velikih razmjera 1948. godine. U području Mare crisium 1953. uočen je u nekoliko navrat "MOST" dužine 30 kilometara. Primjećeni su u brojni objekti bijele boje na različitim mjestima na površini Mjeseca.

JOHANNES KEPLER

VELIKE ŠPILJE - POGODNE ZA ŽIVOT!?
Početkom šezdesetih godina 20. stoljeća. Američki astronom Carl Sagan, inače autor knjige KOZMOS i istoimene televizijske serije, objavio je da na Mjesecu postoje špilje čija se zapremina procjen juje na 100 kubičnih kilometara. Možda upravo tim špiljama treba zahvaliti što smo zailježili kako Mjesec odzvanja poput gonga. Sličnu hipotezu predlagao je i ruski astronom, svojedobno direktor Glavnog Opservatorija SSSR-a u Pulkovu, prof. Aleksandar Dejč. Da sve to i ne mora biti bez osnova, govori i snimka otisaka ljudskog stopala u području na Mjesecu zvanom Mare Tranquilitatis. Ta stopa podsjeća na onu pronađenu u Tanzaniji, a starost koje se cijeni na 3,6 milijuna godina! Bilo kako bilo, znanstvenici danas ne mogu tvrditi da poznaju Mjesec. Ali, neke svjetlosne efekte moguće je protumačiti udarcem kometa u površinu Zemljinog trabanta. Udarac čak i manjeg kometa o Mjesečevu površinu može izazvati eksploziju popraćenu svjetlosnim efektom koji se može vidjeti i sa Zemlje. Vjerojatnost da dođe do takvog bliskog susreta iznosi, kako je netko proračunao, jedan prema stotinu. Ipak, čini se da je petorica engleskih svećenika 5. lipnja 1178. godine vidjela upravo jednu takvu eksploziju. U kronici Gervazija iz Canterberya možemo čitati sljedeće: "Bio je blistavi, mladi Mjesec i kao obično u toj četvrti, rogovi mu bijahu okrenuti prema istoku. Odjednom, gornji rog se raskolio na dvoje. Iz središta rascjepa suknula je plamteća buktinja, bljujući vatru, vreli ugljen i iskre"

SVETI NIKOLA POSTOJI
"Nemoguće je objasniti zagonetne pojave uočene na Mjesecu", pisao je poznati američki stručnjak za proučavanje Mjeseca, astronom Patrick Moore. "nesumnjivo je da su one realnost, usprkos različitim teorijama koje ih pokušavaju obajsniti tako što ih negiraju. NASA također nastoji što manje uznemiravati javnost, pa ja svojim astronautima naredio da koriste posebne nazive i izraze, poseban kod, kad primjete pojave ili nepoznate objekte. Taj kod je za vrijeme misija na Mjesec vrlo često korišten". Poznati znanstvenik Maurice Chatelain, jedan od učesnika u programu Apollo tvrdi u knjizi "Naši preci su stigli iz svemira" (Nos ancetres venus du cosmom) da su nepoznati leteći objekti pratili sve misije američkog programa Apollo. Chatelain tvrdi da je američki astronaut Walter Schirra prvi koristio kodirani izraz Santa Claus (Sveti Nikola) da bi obilježio pojavu NLO-a. Bilo je to za vrijeme leta s Mercuryjem 8. Za vrijeme leta Apolla 6, od 21. do 27. prosinca 1968. godine, James Lowell je rekao dok se nalazio u Mjesečevoj orbiti: "Upravo su nas obavijestili da Santa Clasu doista postoji". Misijia Apollo 11 imala je posadu u sastavu Amstrong, Aldrin i Collins. Dok su se Amstrong i Aldrin u modulu Orion spustili na površinu Mjeseca, Collins je ostao u brodu. Čim se Orion spustio, Amstrong je uzbuđeno počeo vikati u mikrofon: "Do đavola! Želio bih znati što je to! Ispred nas, s druge strane kratera stoje kozmički brodovi. Oni nas promatraju!". Zatim je mikrofon preuzeo hladnokrvniji Aldrin. On je poručio na Zemlju: "Vidim čudne objekte koji svijetle iznutra, da bi nakon kratkog vremena nastavio: "Santa Claus svijetli vrlo slabo!". Pet sati držao je Santa Claus zatočene stronaute u modulu Orion. Kad se kontrola sa Zemlje uvjerila sa Sveti Nikola nema neprijateljskih namjera, naredila je astronautima da započnu s radovima na programu. Kako su se astronauti osjećali, možemo si samo zamišljati.

SUSRET JE BIO - OČEKIVAN!
Nakon tolikih godina pojavile su se još neke činjenice koje bacaju posebno svijetlo na sve te događaje. Prema pisanju brojnih autora, malo je dosad bilko poznato da je posada Apolla 11 dobila, pored ostalog i malu kapsulu veličine ručnog sata. U njoj je bila srebrna pločica na koju su bili utisnuti sljedeći podaci: proglas za izvanzemaljske civilizacije na 74 jezika, izvod iz Deklaracije ljudskih prava, izvod iz Zakona o zračnoj i kozmičkoj navigaciji, pozivni znak NASA-e i još neki podaci. Ako su ti navodi bili točni, može se zaključiti da je bez obzira na sve sumnje u postojanje izvanzemaljskih civilizacija, ipak bio očekivan bliski susret treče vrste. Ali Nasa-i očito nije po volji da se o tome previše piše i priča. Čini se da je to i razlog zašto je inače vrlo uspješan astronaut Gordon Cooper prerano završio svoju karijeru. On se pokazao izvrsnim astronautom za vrijeme letova Mercury 9 i Gemini 5, ali u misijama Apollo nije sudjelovao. Dobro obaviješteni autori tvrde da to treba zahvaliti pismu koje je uputio političkom odboru organizacije Ujednjenih naroda u kojem stoji kako: "Astronaut potvrđuje svoje uvjerenje da Zemlju posjećuju izvanzemaljski brodovi i njihove posade". Prema Cooperovim riječima, još kad je bio vojni pilot od 1951. godine za vrijeme letova u Europi, u dva navrata imao je bliske susrete. Prema ruskom autoru V. Ažaži, američka NASA sakrila je pred javnošću još dva podatka. Američki astronauti su, tvrdi autor, prigodom niskog nadlijetanja Mjeseca uočili dva jasna neobjašnjiva traga na njegovoj površini. Zatim su, u tijeku misija Apollo 10 i Apollo 11, iznad vulkanskog kratera zvanog Aristarh viđene svjetlosne pojave koje su se nekoliko puta ponovile. One su zamijećene i sa Zemlje. Kakav je odnos astronauta prema bliskim susretima i koliko tu ima neuvjerljivosti, može se zaključiti i iz sljedećeg primjera. Jedan od brojnih bliskih susreta u tijeku američkog programa istraživanja svemira imali su i astronauti F. Bormann i D. Lowell 4. prosinca 1965. godine. Za vrijeme leta Geminija 7 vidjeli su nepoznati leteći objekt (NLO) u obliku pečurke i napravili su nekoliko snimaka. Kasnije je F. Bormann pričao kako leteći tanjuri ne postoje, ali snimke su ipak ostale.

~ komentiraj (4) ~ printaj ~ # ~

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	travanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30