MISTERIJI I KRIPTOZOOLOGIJA


Get your own Poll!










"Najljepši je doživljaj susret s tajanstvenim. On je izvor svake stvarne umjetnosti i znanosti. Ko nikada nije imao ovo
iskustvo, ko nije sposoban ni za kakvo oduševljenje i ko ne moze da se zapanji od Čuđenja, on je isto kao mrtav. Njegove oči su zatvorene!"Albert Einstein

Šta o misterijama misli Arthur C.Clarke(moj uzor)
Tri vrste enigmi
Misterije se pojavljuju u toliko oblika i veličina da ih je gotovo nemoguće svrstati. Jedan je koristan način taj da ih podijelimo i nazovemo misterijama prve, druge i treće vrste
Misterija prve vrste je nešto što nas nekoć krajnje zbunjivalo, ali je sada do kraja protumačeno. U tu kategoriju idu gotovo sve prirodne pojave; jedan od najpoznatijih i najljepših primjera je duga. Prethistorijskom čovjeku ona je jamačno ulijevala strah, čak užas. Nije je uspio objasniti ni na koji način osim kao djelo neke nadmočne inteligencije; pročitajte u Knjizi postanka, kad Jehova govori Noi (Nuh a.s.) da ce nebo obilježiti svojim znakom...
Pravo objašnjenje duge moralo je pričekati potvrdu Isaaca Newtona da je »bijela« svjetlost zapravo mješavina svih boja koje se mogu odijeliti prizmom ili kapljicama vode koje lebde na nebu...
Još veće strahopoštovanje od duge izaziva aurora - polarno svjetlo i tek smo otkako je svanulo svemirsko doba saznali da nastaje od elektricitetom nabijenih čestica što ih izbacuje Sunce a Zemljino ih magnetsko polje zadržava u gornjim slojevima atmosfere. Još i sada valja proučiti
mnoge pojedinosti, ali u pogledu općih principa aurore nema više sumnje.
Dakako - a to će vam spremno potvrditi svaki filozof - nijedno »objašnjenje« nije konačno: iza svake tajne krije se neka druga, još dublja. Raspršivanje svjetla u spektar stvara dugu - ali što je svjetlost sama po sebi?...
Misterije druge vrste su nepoznanice koje još jesu tajnovite, premda za neke slutimo odgovore. Često je neprilika u tome što odgovora ima previše; bili bismo posve zadovoljni s bilo kojim od njih, ali nam se svi cine podjednako dobri. Najspektakularniji suvremeni primjer je, dakako, pojava NLO, za koju objašnjenja sežu od psihičkih manifestacija preko atmosferskih efekata do svemirskih brodova iz drugih svjetova - i, da bi stvari bile još zamršenije, lanac spremnih tumaca niže se od totalnih luđaka do trijeznih znanstvenika.

Druga je tajna, koja ne pobuđuje takve strasti, velika morska zmija. Većina bi zoologa posve spremno priznala da golema neidentificirana morska bića mozda postoje - i možda su, kao u slučaju resoperke (coelacantha) čak ostaci iz prethistorijskog doba. Ako još jesu prisutni, jednog bismo dana to morali moći dokazati.
Ako izuzmemo zlu sreću, većina se tajni druge vrste naposljetku riješi i prelazi u one prve vrste. Kao svjedok takvog razvoja naš je naraštaj imao najvecu srecu od svih dosadašnjih. Pronašli smo odgovore na pitanja koja su progonila sva ranija doba - na pitanja kojih su se rješenja nekoć činila sasvim nemogućim...
Ipak, ima nekih tajni koje će možda zauvijek ostati tajne druge vrste. To osobito vrijedi kad je riječ o povijesnim događajima; kad se dokazi jednom izgube ili unište, nema načina da ih obnovimo... Ako netko ne izmisli način kako da gledamo u prošlost - što je krajnje nevjerojatno ali ne i posve nemoguće - možda ih nikad nećemo saznati. Znanstvenici su sretniji od povjesničara, jer priroda ne uništava dokaze; sva pitanja koja postavljaju naposljetku dobiju odgovor.







Misterije treće vrste su najrjeđe i o njima se moze vrlo malo reći; neki skeptici tvrde da one čak ni ne postoje. To su pojave - ili događaji - koji se, čini se, ne mogu racionalno protumačiti; u slučajevima gdje kao objašnjenja postoje teorije, ove su još fantastičnije od samih »činjenica«.
Možda je stopostotna tajna treće vrste nešto tako strašno da je - čak i kad bi materijal postojao - čovjek radije ne bi upotrijebio u televizijskom programu. To je neobičan fenomen poznat kao spontano samozapaljenje.
Ima mnogo zabilježenih slučajeva poduprtih, kako se čini, nepobitnim medicinskim dokazima, da je ljudska tijela u vrlo kratkom vremenu progutala strašna vrućina koja je često doslovno netaknutu ostavila okolinu, pa čak i odjeću žrtve!

Ljudsko tijelo obično nije tek tako lako sazeci; zapravo, potrebno je prilično mnogo goriva da bi se ono spalilo. Čini se da nema načina da se ova tajna ikad riješi bez mnogo više dokaza - a tko bi poželio da ih bude?
Manje je zaprepaštujuća, premda ponekad vrlo zastrašujuća, misterija treće vrste Poltergeist (od njemačkog doslovno »bučan duh«). Premda treba kad su u pitanju paranormalni fenomeni biti poprilično skeptičan, zato što neobične pojave zahtijevaju i potvrde izvanredno visokog standarda, ipak ima upečatljivih dokaza da se mali predmeti bez ikakva fizička povoda mogu pomicati ili čak materijalizirati. Iza te pojave najčešće negdje nalazimo neko preosjetljivo mlado stvorenje i premda su mladi u pubertetu - preosjetljivi ili ne - savršeno sposobni stvoriti pakao posve neparanormalnim sredstvima, ta pojava - koja se uporno pojavljuje u tolikim kultura-ma i kroz tolika razdoblja - nagovještava da se neobične stvari ipak dogadaju...
Ništa nije važnije od uvjerljive demonstracije nekoga neobičnog događaja izvan granica prihvaćene znanosti; upravo takvim otkrićima znanje napreduje. Međutim, sve dotle dok nema neke prihvatljive teorije ili upotreblji-ve hipoteze koja bi pojavu objasnila, možemo o njoj reci malo što razborita. Malo što frustrira više od izoliranih enigma koje, kako se čini, ne dopuštaju nikakva racionalnog objašnjenja.
Ako doista postoje, tajne treće vrste brzo uznapreduju u tajne druge i naposljetku u one prve vrste. Savršen primjer za to je otkriće radioaktivnosti, pri kraju 19. stoljeća. Znanstvenike s kraja viktorijanskog doba iznenadilo je otkriće da određeni sastojci urana neprekidno emitiraju energi-ju. To otkriće nije bilo samo potpuno neočekivano, nego se i suprotstavljalo svemu što je tada o fizici bilo poznato. Međutim, ubrzo su bile utvrđene neprijeporne činjenice, što je u vrlo kratko vrijeme dovelo do prvoga pravog shvačanja atomske strukture.
Nema sumnje, svijet je tako neobično i divno mjesto da će zbilja uvijek nadmašiti i najbujniju maštu; uvijek ce biti nepoznatih stvari, a mozda i takvih koje ne mozemo spoznati.

Arthur C. Clarke

< svibanj, 2010 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (3)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


...komentari ima ih/nema ih

design: Viky

font: ×

slika: ×

Opis bloga

Blog posvećen misterijima svijeta, kriptozoologiji, i parapsihologiji sve od Yetija, Ogopoga do NLO-a, duhova i puno, puno više. Uživajte i možda otkrijete nešto zanimljivo



Get your own Poll!



Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
duh_vremena
Death Of A Planet
Na Rubu Znanosti
Na granici mogućega
Telekineza
Dnevnici-NLO-a
Para(ne)normalan
Plejade
Galaksija forum
Dokumentarci
fx-files
2012
UFO
BeyondTheSilence
Skriveno
serije, filmovi, knjige

Misteriji, Kriptozoologija i Parapsihologija

Atlantida:najveća misterija prošlosti

Bermudski trokut (prvi dio)

Bermudski trokut (drugi dio)

Bermudski trokut (treći dio)

Drevni astronauti

Divlja djeca

Egipatska magija

Fantomski otoci

Gospodari noći: vampiri

Loptaste munje

Ljudi u svemiru

Na Zemlji su živjeli divovi?

MISTERIJI

M’kele M’bembe i ostale nemani

Morska čudovišta (prvi dio)

Morska čudovišta (drugi dio)

Orang-Pendek

Paranormalna iskustva

Parapsihologija: potraga za šestim čulom

Parapsihologija: duhovni pratioci

Parapsihologija: levitacija

Parapsihologija: mentalne fotografije

Parapsihološki fenomeni

Paranormalni snovi

Prapovjesne nemani

Rapa Nui-Uskršnji otok

Sve o vješticama (prvi dio)

Sve o vješticama (drugi dio)

Tajanstvene pojave na Mjesecu

Tajne zvjezdanih prostranstava

Tajne Stonehengea

Teleportacija

Tunguska eksplozija (prvi dio)

Tunguska eksplozija (drugi dio)

Tunguska eksplozija (treći dio)

Ufo svjedočanstva

Ukleti jedrenjaci (prvi dio)

Unutar NLO-a (prvi dio)

Unutar NLO-a (dugi dio)

Vu-Quang-misteriozni jelen

Zagonetke čovječanstva: Egipat (prvi dio)

Zagonetke čovječanstva: Egipat (drugi dio)

Zagonetke čovječanstva: Egipat (treći dio)

Zagonetne pojave

Žrtve otmica (prvi dio)

Žrtve otmica (drugi dio)

Žrtve otmica (treći dio)

Yeti











subota, 22.05.2010.

PROJECT BLUEBOOK

BONUS TEMA

Evo nove Bonus teme.

IZVJEŠĆE CONDON
Znanstveno proučavanje nepoznatih letećih objekata (Condon i Gilimor 1969; obično nazvan "Condon Report") predstavlja otkrića projekta Colorado u odnosu na znanstveno proučavanje nepoznatih letećih objekata. Sve ostaje najpoznatiji javni dokument u odnosu na UFO pojavu. Slijedi kratka kronologija događaja koji su doveli do ugovora o suradnji Zrakoplvnih snaga sa Sveučilištem u Coloradu. Isječak iz "Analize Condon izvješća Colorado UFO Projekta, "P. A. Sturrock, Centar za svemirsku znanost i astrofiziku, Stanford Iniverse. Povijest UFO pojave u SAD-u je duga i složena. Povjesničar David M. Jacobs je osigurao puno tekstova u svojoj knjizi "UFO kontraverza u Americi," (1975). Knjiga nudi detaljne uvide u porijeklo Colorado UFO Projekta. Američko Zrakoplovstvo izvelo je tri velika proučavanja UFO pojave u 22. godišnjem razdoblju:
1. Projekt Sign (1948)
2. Projekt Grudge (1948 do 1952)
3. Projekt Plava knjiga (1952 do 1970)

Iako su studiji izvješća bili klasificirani tajnima, čini se da su sva izvješća (osim "Bluebook Special Report No. 13, ako je ikad postojao) sada konačno objavljena. Iznimka ovog općenitog pravila je "Procjena situacije" ispisana u Project Signu na što se osvrču Ruppelt (1956) i Hynek (1972). Posebno izvješće broj 13 u Plavoj knjizi možda je bila skica za studiju Battele. Dvije dodatne studije dogodile su se u tom vremenskom okviru.
1. Za razdoblje od 4 dana godine 1953., CIA je poduzela niz znanstvenih konzultacija kako bi vidjeli je li UFO prijetnja državnoj sigurnosti. Na sastanku su sudjelovali ravnatelj H. P. Robertson zatim Luis Alvarez, Lyold Berkner, Samuel A. Goufsmit i Thorton Page; sa Frederick C. Durant i J. Alen Hynek kao članovi društva. Donešen je zaključak kako nije bilo dokaza da pojava znači potrebu za revizijom sadašnjih znanstvenih koncepata i da dokazi nisu prijeteći za državnu sigurnost. (Jacobs, 1975).
2. Battele Memorial Institute, koji je sa Zrakoplovnim snagama imao ugovor o suradnji godine 1951. do 1954, izvršitelj je drugog istraživanja. Primarna statička analiza uvjeta i značajki UFO izvješća, omogućio je znanstvene uvide i uključio transkripte nekoliko zanimljivih susreta. Kasnije je izvješće označeno kao "Plava knjiga" Posebno izvješće No. 14, godine 1955. U njemu je more informacija i zaključak kako kompletiranje podataka vodi u rezultate no izvješće je ipak ostalo neobjašnjeno; (Jacobs, 1975).
3. veljače 1966, Zrakoplovne snage osnovale su "Ad Hoc Komisiju Projekta Plava knjiga u kojoj su bili Brian O Brien (ravnatelj), Launor Carter, Jesse Orlansky, Richard Porter, Carl Sagan, i Wilis A. Ware. Komisija je preporučila da Zrakoplovne snage pregovaraju o ugovoru sa "nekoliko odabranih sveučilišta kako bi se omogućilo odabiranje tima za proučavanje i selekciju odabranih UFO slučajeva." To je dovelo do ugovora Zrakoplovnih snaga SAD sa Sveučilištem Colorado u listopadu 1966. godine. Ravnatelj projekta bio je Profesor Edward U. Condon, značajni fizičar i čovjek snažnog neovisnog karaktera.

Rad na ovom ugovoru rezultirao je izdanjem "Znanstvene studije o UFO-u", u siječnju godine 1969. 17. prosinca 1969. godine tajnik Zrakoplovnih snaga Robert C. Seamans, Jr., objavio je zatvaranje Projekta Plava knjiga. Projekt je službeno zaključen 30. siječnja 1970. godine. U slučajevima Projekt Sign i Projekta Grudge vidjeli smo da je nakon što je General Hoyt Vandenburg odbacio zaključke projekta Sign iz 1948. stav Zrakoplovnih snaga se mijenja. Promjena imena dogodila se 16. prosinca 1948. i to iz Projekta Sign u Projekt Grudge i odrazila na stav - kao konačno izvješće Projecta Sign 27. prosinca 1949. godine, godinu dana nakon što je stvoren Project Grudge je službeno zatvoren i konačno je izvješće ubrzo objavljeno. U njemu se tvrdi kako je 23% UFO susreta neobjašnjivo u smislu prirodnih pojava te se može objasniti na neki drugi način. Projekt Grudge je službeno zatvoren, i dalje funkcionirao na reduciranoj razini. Ta reducirana razina sastojala se od istražitelja zapovjednika. Jerry Cummings. Projekt je sve izbrisao osim niza susreta u Fort Monmouth, New Jersey, što je rezurtiralo samokritikom Zrakoplovnih snaga zbog slabe istrage koja je predstavljala prijetnju državnoj sigurnosti. Posljedica je bila da je poručnik Cummings napustio Zrakoplovstvo godine 1951, a kapetan Edward Rupelt, dužnosnik Zrakoplovnih snaga je pozvan da preuzme projekt koji je preimenovan u Projekt Plava knjiga. Ruppelt je poduzeo niz ozbiljnih promjena i reorganizirao projekt. Uspostavio je nove odnose, stvorio neke kontakte i veze s drugima agencijama, te znanstvenu suradnju s astronomom, profesorom doktorom J. Alen Hynekom. Ohio Sveučilište stvorilo je standarni obrazac za UFO izvješće a Battele Memorial Institut je izveo studiju pod imenom projekt Stork. Do travnja 1952. godine, nakon porasta broja izvješća o susretu s UFOom, svi su dužnosnici SAD-a imali pristup i uvid u dokumentaciju i mogli su izvješća slati teleksom izravno u Plavu knjigu. Sada na kraju svega, čini se da je Zrakoplovstvo SAD-a imao ozbiljne namjere u vezi sa UFO-om, samo u vrijeme velikog vala 1952. godine. "Val 1952. godine" bio je golemi porast broja susreta sa UFO-om. Kulminacija je bila u srpnju, kada je veliki broj ljudi vidio UFO iznad Washingtona, D. C.a cijelu pojavu su zabilježili i radari. Ti susreti bili su toliko brojni, da su postali poznati kao Washington Državni UFO. Čak su se i dužnosnici CIAe zabrinuli te su zapovijedili Uredu znanstvenih ispitivanja da bilježe podatke skupljene u Plavoj knjizi. Prikaz podataka doveo je do preporuke kako je potrebno učiniti još ispitivanja. Glavna briga CIA-e bila je da UFO nije izravna prijetnja SAD-u nego indirektna. Tijekom tog razdoblja, hladnoratovski vjetrovi puhali su iz smjera Sovjetskog Saveza. Primjer za to bio je da je opasnost mogućnost kako će se tijekom jednog UFO susreta, dogoditi sovjetski napad ili prelet ruskog špijunskog zrakoplova koji neće biti detektiran ili će se to dogoditi kad već bude prekasno. Zato su dužnosnici CIA-e zatražili od Cal-Tech fizičara. H. P. Robertsona, da okupi znanstvenike i započne istraživanje UFO pojave.

Članovi skupine bili su Dr. Saumel A Goudsmith, nuklearni fizičar i osoblje Brookhaven National Laboratories, geofizičar prof. Lyold V. Berkner, stručnjak za radare i elektrobiku Dr. Luis Alvarez s kalifornijskog Sveučilišta i John Hopkins te astronom Thornton L. Page. Suradnik i konzultant astronom Dr. J. Alen Hynek i Frederick C. Durant, predsjednik međunarodnog astronautičkog društva bili su pridruženi članovi. Panel rasprava koja je kasnije postala poznata pod imenom Robertson Panel, trajala je četri dana, točnije od 14. siječnja do 17. siječnja 1953. godine. Naveli su se svi postojeći dokazi. Na kraju je stvoreno izvješće nazvano "Durant Report", koje je slabašno tvrdilo kako UFO nije izravna prijetnja državnoj sigurnosti SAD-a ali održava strah CIA-e da Sovjeti mogu nekako iskoristiti ovu pojavu kako bi prikrili invaziju na SAD. Postojala je opasnost od preuzimanja komunikacijskih kanala i širenje nevažnih izvješća, te stvaranja morbidne državne psihologije panike i nepovjerenje. Na raspravi je predloženo da se susreti proglase obmanom kako bi se smanjilo masovno duševljenje i interes za pojavu. Službe državne sigurnosti odmah su poduzele niz radnji kako bi oduzele UFO pojavi posebni status koji imaju i kako bi nastala aura misterije. Zaključci Robertson Panela, odmah su utjecali na smanjenje i drastičan pad vojnog i vladinog entuzijazma proučavanje UFO pojave. Kapetan Ruppelt napustio je aktivnu službu tijekom kolovoza 1953, a Projekt Plava knjiga je prebačen kapetanu prve klase Max Futchu. Dodatno je izdana zapovijed imenom JANAP-146 u prosincu godine 1953., koja se odnosi na izvještaje o UFO-u koje potpisuje vojno osoblje a koji dobivaju klasifikaciju Državne prijetnje, što omogućuje niz zloupotreba. Zrakoplovstvo je javno odbacilo postojanje UFO-a dok je tajno gradila zid oko svih istraga. Promjena osoblja u okviru Priojekta Plava knjiga tijekom godina odrazila je stalne oscilacije u interesu Zrakoplovnih snaga za UFO pojavu. U ožujku godine 1954, Major Charles Hardin postavljen je na mjesto voditelja Projekta Plava knjiga i 4602. Eskardile. Služba zrakoplovnih snaga počela je obuku na terenu u smislu istraživanja UFO pojava. Godine 1955, rezultati studije instituta Battelle Memorial konačno su objavljeni u Specijalnom izvješću broj 14 Plave knjige. Istraživanje ili studija imali su niz površnosti i izvješće je zaključeno s tvrdnjom kako svi UFO susreti moraju imati neko ovozemaljsko objašnjenje. U travnju 1956., kapetan George T. Gregory preuzeo je Projekt Plava knjiga i počeo užurbane pokušaje da objasni baš svaki susret, čak i ako je to podrazumjevalo promjenu statusa neobjašnjiov u objašnjivo.

U srpnju 1957, 4602-ti eskardila službe zrakoplovnih snaga je otpuštena, a njegovu je dužnost preuzeo 1006th AISS, 1959. godine u srpnju, istraživačke su dužnosti ponovno prebačene na novu jedinicu, ovaj put na terensku jedinicu 1127th. U listopadu 1958. godine GregoryA je zamijenio Major Robert J. Friend. Do tad, Zrakoplovne snage su smatrale Project Plava Knjiga teretom i pokušavale su pronaći način da je nekako presele izvan odjela i zatvore. 1963. godine, Frienda je zamijenio Major Hector Quintanilla. Osoblje Projekta Plava knjiga pao je na dva slova; Quintanilla i neimenovani dužnosnik. Smrtni ubod za projekt bio je u travnju 1966. godine kad je komisija za naožuranje predložila potpisivanje ugovora između Zrakoplovstva i Sveučilišta za znanstvena istraživanja UFO-a. 7. listopada, 1966, Zrakoplovstvo je objavio program kojim će UFO proučavati isključivo osoblje Colorado sveučilišta na čelu s Dr. Edwardom Condonom. To je bila Condonova komisija koja je imala jednu jedinu ulogu: osigurati razloge za završavanje službene istrage o UFO-u u SAD-u. Govor dr. Condona u Corning Glass Worksu obuhvatio je ove riječi "Smatram i sklon sam preporuci koje bi vladinim dužnosnicima konačno označile kako je vrijeme da izađu iz tog posla. Moj stav kako se tu nema što tražiti" Konačni zaključak "Condon izvješća", objavljenog 9. siječnja glasilo je: "Naš je opći zaključak kako istraživanje UFO- nije dalo nikakvih rezultata u proteklih 21 godinu te kako znanost nije saznala ništa novo. Sve je brižno zabilježeno i svi navodi ukazuju kako daljne proučavanje UFO pojave najvjerojatnije ne bi zadovoljilo očekivanje znanstvenika niti bi kome bilo od koristi." 17. prosinca 1969, zaključen je projekt Plava knjiga, a na svaku istragu vojnih snaga u svezi UFO-a pao je debeli i nepropusni veo tajne.

Idući bonus je Projekt Twinkle: Zelene vatrene kugle

Pozdrav



~ komentiraj (4) ~ printaj ~ # ~

ponedjeljak, 17.05.2010.

MISTERIJI

Pobjednik je tema MISTERIJI sa vaših 39% glasova.

Srebrni diskovi, plamene kugle, sjajni mač... Samo su neke od neobičnih pojava na nebu s kojima su se u drugome svjetskom ratu susretali saveznički i njemački ratni piloti vjerujući da su - tajno oružje protivnika!

PREŽIVJELI PILOTI SVJEDOČE
Zadatak 115>> ušao je u povijest američkog zrakoplovstva kao "Crni ćetvrtak". On je bio jedan od najtragičnijih događaja koji je nanio velike gubitke američkim bombarderima. Okolnosti pod kojima se odvijao "Zadatak 115" je najistraživaniji slučaj u povijesti američkog zrakoplovstva. Ova je akcija postala jedna od najtragičnijih u povijesti američkih zračnih snaga. Na zadatak je poletjelo 257 aviona, a vratila su se u bazu 192. Od tog broja, njih 142 su bila oštečena. Samo 50 bombardera nije pogođeno mecima iz njemačkog oružja. Život je u toj akciji izgubilo 590 zrakoplovaca.


POJAVIO SE OBLAK "SREBRNIH DISKOVA"
14, listopada 1943. godine preletjelo je 257 letećih tvrđava - bombardera njemačku granicu da bi bacilo svoj smrtonosan teret na grad Schweinfurt u kojem su se nalazile tvornice njemačke vojne industrije. Znatno ispod sebe, piloti su ugledali, kako su bili uvjereni, eskardilu njemačkih lovaca koja se dizala da bi ih napala. "Napalo nas je šest eskardila Messerschmidta-109. Bio je to koordinirani napad, najbolji koji sam ikad vidio. Koordinacija leta im je bila fantastična, a tehnika leta vrhunska. Na nekih 50-ak metara ispred mene, pogođen je naš bombarder. Plamen je zahvatio avion, a pilot je skočio s padobranom... Očekivao sam trenutak kad će biti pogođen i naš avion. Za strah nije bilo vremena, iako sam mislio da se neću vratiti živ u bazu. Uhvatila me neka čudna ravnosušnost...! svjedoči jedan od preživjelih sudionika "Zadatka 115" pukovnik Budd Peaslee. Usprkos gubicima, američki su se bombarderi približili Schweinfurtu, cilju svog napada. "Nalazili smo se odmah iza vodeće formacije bombardera. Zadržali smo pravilan poredak naših formacija, ali jedna od grupa spala je samo na dva bombardera. A iz baze ih je poletjelo 20 više... Njemački lovci su nas napadali iz svih pravaca. Našli smo se u vatri njihovog oružja. Vrijeme, koliko je mogao trajati njihov napad, već je davno prošlo, ali su oni dalje bili uporni. Ispod nas su bljeskale eksplozije naših bombi, koje su rušile Schweinfurt..." A tada se dogodilo nešto neobjašnjivo. Na visini većoj od 5500 metara, među bombarderima, lovcima, raketama i padobranima, pojavilo se nešto posve nepoznato. Piloti i mitraljesci pažljivo su promatrali nebo u očekivanju napada njemačkih lovaca. Svi oni bili su iskusni vojni veterani. Ne jedan, ne nekoliko već cijelu grupu bombardera okružila je formacija nečega što u zraku ne bi smjelo postojati. To nisu bili lovci, ni bombe, ni rakete, ni metci, ni krhotine pogođenih aviona, ni članovi njihovih posada, koji su iskočili iz njih koristeći padobrane. U službene arhive američkih zrakoplovnih snaga taj je događaj ušao kao "jedan od najzagonetnijih incidenata u drugome svjetskom ratu", kao zagonetka koja nikad nije rješena ni do današnjih dana. Piloti i ostali članovi, vidjeli su kroz pleksiglas pilotske kabine "oblak diskova" na pravcu leta 384. eskardile, koji im se približavao. Posade aviona su iznenađene čudnom pojavom međusobno provjeravale da li je doista stvarno ono što vide. "Diskovi" u oblaku bili su srebrne boje. Promjer im je iznosio oko 7.5, a visina 2.5 centimetara. A tada se dogodilo nešto "nemoguće". "Boeing B-17" broj 026 se velikom brzinom približio "oblaku diskova". pilot je naglim manevrom pokušao izbjeći direktan sudar, ali bez uspjeha. Kasnije je pilot u istrazi svjedočio: "Moje je desno krilo proščo kroz sam oblak, ali to nije imalo nikakvog učinka ni na motor, ni na krilo aviona": U kasnijem ispitavanju, pilot je tvrdio da je jedan od diskova udario u pilotsku kabinu, ali ni pilot, ni članovi posade nisu čuli pri tome nikakav zvuk, ili eksploziju bilo kakve vrste. Pilot je isto tako tvrdio, a to su potvrdili i ostali članovi posade, da su iza diska letjele, također u formaciji oblaka, crne krhotine raznih veličina.

Ispitivanje u svezi ovog incidenta dobila su oznaki "Top Secret". U dokumentu vezanom uz ovaj incident se dalje navodi: "I ostali avioni su primjetili da lete kroz oblak srebrnih diskova, ali nisu zabilježena nikakva vidljiva oštećenja. Diskovi i krhotine zabilježeni su u još dva navrata, ali se nije moglo utvrditi njihovo porijeklo" U dokumentu postoji i bilješka u kojoj se navodi: "Ispitivanja su pokazala da su srebrni diskovi, opisani od posada aviona iz misije 115, viđeni u jednom slućaju prije, a u drugom slučaju nakon 15. listopada 1943. godine." U arhivima njemačke avijacije nisu nađeni nikakvi tragovi sličnih bliskih susreta, a ovaj savezniučki izvještaj je i dalje ostao tajan, a u arhivu zrakoplovnih snaga ostao je i dalje pod oznakom "neobjašnjen."

"VATRENE KUGLE" PRATE SAVEZNIČKE AVIONE
Pojava neobjašnjivih srebrnih diskova pokrenula je specijalnu istragu, kako bi otkrila što se krije iza tog fenomena. Međutim, usprkos svih napora, misterij nije nikada razjašnjen. A sve je započelo još 1940. godine, kad su se na nebu dešavale doista čudne stvari. Saveznički piloti su susretali neobična, obojena svjetla kružnog oblika, diskove koji su lebdjeli u zraku, letjelice fantome. Vjerovali su da se radi o njemačkom tajnom oružju. Njemački piloti su vudjeli isto takve misteriozne letjelice, a mislili su da su one - savezničko tajno oružje. Nitko ne sumnja u realnost uočenih fenomena, međutim, koliko je poznato, njihova priroda nije ni do danas otkrivena. "Nacisti su lansirali na noćno nebo iznad Njemačke nešto što do sada nismo vidjeli", glasile su učestale poruke savezničkih pilota tijekom, 1944. i 1945. godine. Tajanstvene letjelice kao da su se zalijepile za krila savezničkih aviona u zračnom prostoru Trećeg Reicha. Piloti su koristili izraz "Foo fighter", da bi označili nepoznate leteće objekte ili pak druge čudne fenomene s kojima su se susretali tijekom letova. Njemački izvori spominju misteriozne letjelice pod imenom "Fuerball"-dakle kao "plamenu loptu". "Plamene lopte" bi se pojavljivale iznenada i kilometrima bi pratile savezničke avione. Činilo se kao da su teledirigirane. Nitko nije znao o čemu se zapravo radi. Pojavljivale bi se iznenada da bi pratile kilometrima savezničke avione. Činilo se kao da se njihovim letom upravlja sa Zemlje korištenjem radiosignala. Poručnik Schluert iz 45. američke borbene eskardile navodi u svom izvješču da je njegov avion u noći 23. studenoga 1944. pratilo "10 loptica crvenog plamena". Piloti Henry Gibblin i Walter Clearly javili su komandi da su tijekom noćnog leta 27. rujna 1944. godine u blizini Speyera, ugledali ogromno, "plamteće svjetlo", koje je preletjelo iznad njihovog aviona brzinom od 400 kilometara na sat. Glasine o misterioznim njemačkim letjelicama postajale su sve učestalije. Većina tih izvještaja slaže se najmanje u dvije značajne točke: Svi oni govore da su "leteće kugle", prema svemu sudeći, poletjele sa Zemlje, a kad bi se priblližile savezničkim avionima, došlo je do poremećaja rada njihovih elektrouređaja i do prestanka rada svjećica avionskih motora. Prema nekim, nepotvrđenim vijestima, na taj način izazvani problemi u radu elektroinstalacija prouzročili su rušenje nekoliko savezničkih aviona. Kad su uočene te pojave, Saveznici su pretpostavljali da se u slučaju "plamenih kugli" radi o elektrostatičnim nabojima. Nakon što je ta teorija bila oborena, počelo se vjerovati da su "plamene kugle", njemačko ili japansko tajnbo oružje, koje bi trebalo onemogućiti djelovanje savezničkih zračnih snaga. Javile su se teorije koje su tvrdile da su "Foo fighter" dio psihološkog rata, koji treba unijeti nesigurnost u redove saveznika. Na kraju, kad nitko nije bio u stanju razriješiti misterij "Plamenih kugli", Komanda američke 8. armije i Komanda britanskog ratnog zrakoplovstva su došli do zaključka da su "plamene kugle" rezultat - masovnih halucinacija. Zanimljivo jest da su plamene kugle nestale s neba nekoliko tjedana prije završetka drugoga svjetskog rata. Još je, međutim, zanimljivije da su se pojavile između 1946. i 1948. godine iznad zapadne Europe i Skandinavije, gdje su zabilježeni mnogobrojni bliski susreti prve vrste. Mnogi ljudi, među njima su bili i brojni piloti te osoblje na radarima, izvještavali su o pojavama nepoznatih letećih objekata u obliku cigare ili pak diska. I u SAD-u je bilo takvih bliskih susreta. Tako je, na primjer, Harold Dahl prijavio svoje viđenje objekata u obliku tanjura koji su letjeli u smjeru kanadske granice. Tri dana potom, leteći tanjuri su viđeni iznad slapova, u jednom planinskom lancu u državi Washington, koji su, također, letjeli prem granici s Kanadom. Tada se mnogo nagađalo nije li Amerikancima i Rusima temeljem nacrta što su ih našli kod Nijemaca, uspjelo sagraditi novu vrstu letjelica u obliku diska.
ORIGINALNA snimka jednog lovca okruženog svjetlosnim loptama

Evo još par slika:



FOO FIGHTERS
Vijesti o pojavama "Foo fightersa" dolazile su tijekom drugog svjetskog rata iz raznih dijelova svijeta. Izvještaji o tim pojavama s bojišta na Pacifiku se nešto razlikuju od europskih. Prema njima "Foo fighters" su "goreće sfere koje jednostavno vise u zraku", a tek ponekad slijede avione. Jednom je priliko topnik na avionu "B-29" uspio pogoditi jednu od tih "plamenih kugli", koja su potom razletjela na nekoliko velikih komada. Oni su pali na jednu zgradu, koju je potom zahvatio požar. Evo nekoliko vijesti o "Foo Fightersima" iz raznih dijelova svijeta:

- U rujnu 1941. godine poljski brod "S.S Pulaski" je prevozio engleske vojnike u vodama Indijskog oceana. Tom su prilikom dva mornara ugledala "nepoznatu, plamenu loptu, koja je sjala zelenkastim svjetlom. Bila je velika poput punog Mjeseca"

- Avionu Australskog kraljevskog zrakoplovstva, koji je letio iznad Tasmanije, sredinom 1942. godine približili se nešto u obliku mača što je blještilo sjajem nalik na broncu. "Mač" je pratio avion nekoliko minuta, da bi naglo promjenio smjer leta i nestao u oceanu.

- Ufolog Leonard H.Stringfield, koji je nekada bio američki obavještajni časnik, svjedoči o gotovo fatalnom bliskom susretu koji je doživio krajem drugoga svjetskog rata. Kad se avion "Curtiss-Wrighz C-46" u kojem je letio približio 18. kolovoza 1945. godine japanskom otoku leo Jima, ugledali su tri sjajna objekta u obliku suze kako im se približavaju. Instrumenti za navigaciju u avionu su podivljali, a avion je naglo počeo gubiti visinu. Posadi i putnicima je bilo rečeno da se pripreme za iskakanje iz aviona, a tada su objekti iznenada nestali kako su se i pojavili. U tom trenutku isntrumenti i motor aviona opet su radili normalno.



~ komentiraj (2) ~ printaj ~ # ~

utorak, 11.05.2010.

PROJECT GRUDGE

BONUS TEMA

Malo ćemo o projektima, NLO projektima kao bonus teme. Krenimo.

PROJEKT
Project Gridge utemeljen je kad je Projekt Sign službeno deaktiviran, 11. veljače 1949. godine, a ime se odnosilo na tezu promjene. Konačno izvješče ovog projekta klasificirano je kao stroga tajna. U to doba je postojao određeni broj avio istražitelja koji su prihvaćali postojanje izvanzemaljske sile. Kako bi drukčije ti neobjašnjivi objekti stigli do Zemlje sa udaljenih planeta?


Bilo je to doba sanjanja i ti su ljudi doista imali viziju, te su mogli prihvatiti ideju i činjenice o nečemu što su vidjeli kao konkretni dokaz. Druga skupina skeptika nije imala viziju ni maštu. Oni su prihvaćali samo mogućnost da je UFO stvarna pojava i priznali bi je tek kad bi se UFO letjelica spustila na travnjak ispred Bijele kuće. Mala promjena od projekta Sign do projekta Grudge bila je želja da se objasni i analizira svako izvješče bez iznimke. Čak i bez dokaza o UFO-u, taj bi materijal donio neke spoznaje i činjenice. Jedna zanimljiva nota je i članak Sidneya Shaletta iz tiskovine Saturday Evening Post koja govori o ulozi vlasti u istraživanju UFO pojave. U to vrijeme Project Grudge nije bio javno poznata stvar i Shalett je umjesto njega koristio naziv "Projekt leteći tanjur". Kasnije se spominjalo kako je Shalett prvi put javno iskoristio izraz "UFO" u tom svom članku objavljenom 30. travnja godine 1949. Grudge nije završio ništa bolje od svojih prethodnika. I zaključen je za otprilike osam mjeseci. Izdali su konačno izvješče u kojem se nalazi 273 susreta sa UFO pojavom, a 23% dobilo je oznaku "Neobjašnjivo". Vrijeme je donjelo malo promjena, sve do 11. rujna 1951. godine kad je kapetan Edward J. Ruppelt, zadnji put pokušao oživjeti projekt preuzimajući vodstvo Grudgea. Mjesec dana kasnije počeo je još jedan kratki pokušaj. Obično nazvan kao Grudge 2, oformljen je novi ured: Battelle Memorial Institute, imao je za zadatak objasniti UFO izvješča. Počeli su sortirati izvješča i susrete po datumima. U ožujku 1952. godine započeo je Projekt Plava knjiga što je zapravo naziv za oformljenu stručnu UFO skupinu u SAD-u. Projekt je trajao nešto duže - sve do 1969. godine., ali o tom ćemo malo kasnije.

Pisat ću sada bonus teme nakon svake glavne teme. Zasad vodi "Fenomen vremena" kao glavna tema.

Idući bonus je "Project Bluebook (Projekt Plava knjiga).

Pozdrav



~ komentiraj (5) ~ printaj ~ # ~

četvrtak, 06.05.2010.

MANIPULACIJA JAVNOSTI SA SVEMIRCIMA

Evo me natrag nakon dužeg izbivanja. Teško je nači vremena. Radim na nečemu važnom. Biti će objavljeno ovdje.

Pobjednik je tema MANIPULACIJA JAVNOSTI SA SVEMIRCIMA sa vaših 48% glasova.

Zanimljivo je da su zadnje 2 teme povezane sa svemirom, očito je da vas TRENUTNO to najviše zanima, a evo i treće, krenimo.

OČEKIVALI SVEMIRCE S PLANETA TRIGON
Erika i Wolfang Ressler - bračni par koji se bavi ezoterijom - bili su gosti brojnih tv-razgovora u kojima su govorili o porukama svemirca Jimmya, koji je došao na Zemlju s planeta Trigon. Za te nastupe, bračni par nije tražio nikakvu naknadu. Činilo se kao da parapsihologinja Erika i njen muž Wolfang doista vjeruju u ono što govore. Taj je bračni par svratio na sebe pozornost medija još početkom 1995. godine, kad su novine objavile : "Para-istraživači su sigurni: Leteći tanjuri će uskoro sletjeti na Tieger Fleissu!". Tekst pod tim naslovom objavio je Bildzeitung 2. siječnja 1995. godine. Iz njega se vidi da je Wolfang napustio svoj rodni kraj da bi se naselio u Seifhennersdorfu u Saskoj. Kao razlog preseljenja je naveo da će u tom mjestu uskoro sletjeti leteći tanjur. "To su mi poručili u telepatskom kontaktu 1993. godine"
izjavio je Wolfang. Tijekom jasnih noći za vrijeme punog Mjeseca, Wolfang Ressler je stajao na paradini Jockelberga. Koristio je 50 metara dugačke aluminijske trake, kako bi označio ulazne putanje svemirskih brodova u Zemljinu atmosferu. "Već 30 godina osjećam polja sila svemira", rekao je Ressler za Bild, pri čemu je ustvrdio da "svemirci već 15 milijuna godina posjećuju Zemlju". Osim u Seifhennersdorfu, svemirci su trebali sletjeti i u Collmbergu kod Oschatza, odnosno na Tiegeler Fleissu. To brdo, navodno, svemirci posjećuju već 8000 godina. U Boitiner Waldu, bračni je par markirao mjesto na kojem su, navodno, sletjela tri vatrena obruča 600 godina prije Krista. Uza sve to Wolfang Ressler ima i vlastito objašnjenje nastanka velikog kratera "Nordlinger Reis", čiji promjer iznosi oko 25 kilometara, a nalazi se u Fraenkischen Albu. Prema Ressleru, prije 14 milijuna godina, izvanzemaljci su na tom mjestu dignuli u zrak cijelu flotu svemirskih letjelica. Međutim, danas je poznato da je na tom mjestu pao - meteorit. Dokazao je to još 60-tih godina 20-og stoljeća poznati geolog Eugene M. Shoemaker - suotkrivač kometa Shoemaker-Levy 9, koji je 1994. udario u površinu Jupitera.



HISTERIJU PODRŽAVAJU SAT I RTL
Zanimljivo da se u prvim novinskim tekstovima spominje isključivo ime Wolfanga Resslera. Tek se u kasnijim napisima javlja njegova žena Erika kao medij. Tako je Erika nastupila u talkshowu "S vjerom u podne" na televiziji SAT1. Imala je telepatski kontakt s "Jimmyem" koji je živio u Oregonu (SAD). U tom je razgovoru Jimmy najavio da će svemirci sletjeti u Seifhennersdorfu u noći od 12. na 13. travnja 1997. godine. Rečenog dana, odnosno noći, na tom se mjestu okupilo oko 400 znatiželjnih, koji su nestrpljivo očekivali pojavu UFO-a. SAT1 je kupio isključiva prava na snimanje i prijenos predstojećog slijetanja svemiraca i to za tadašnjih šest milijuna maraka (cca 2,5 milijuna eura). Resslerovi su unaprijed dobili ipak samo 1000 maraka. Zanimljivo je da su u tom projektu izuzetno dobro suređivale televizijske postaje SAT1 i RTL. Izgleda da ni jedna druga kuća nisu bile baš uvjerene da će najavljeni događaj i dogoditi. SAT1 je odustao od već ugovorom osiguranih ekskluzivnih prava, a RTL je učinio sve da podigne zanimanje za najavljeni događaj. Na mjesto događaja su dopremili uređaj za stvaranje magle. Cijelo vrijeme su emitirani razgovori na temu ufologije i ezoterije, mlade djevojke su n osile plakate s natpisima "Dobro došli", a okupljeno je mnoštvo vikao UFO! UFO!
Nešto nakon pola noći, 15 u zeleno obučenih ljudi s maskama na licu, došlo je na imanje Resslerovih. Bili su to članovi karnevalskog udruženja, koji su dovukli sa sobom UFO kojeg su sami napravili. Zavladalo je narodno veselje. No, kad se očekivano, stvarno slijetanje svemirske braće nije dogodilo, dobro raspoloženje je splasnulo. Petnaest, razočaranih, bijesnih i polupijanih mladih ljudi napalo je kuću bračnog para Ressler. Okupljeni i pijani skinheadsi si vikali u glas: Objesite lažljive svinje! Njema-čka Nijemcima - Svemirce izbacite! Na kući su porazbijali vrata i prozore. Uskoro je stigla i policija na mjesto događaja pa su mladi ljudi završili u zatvoru. Materijalna šteta je procijenjena na 3000 maraka.



TKO SU - TRIGONERIJANCI?
Zašto svemirci nisu sletjeli, objavio je Dresdener Morgenpost, 14. travnja 1997. godine, u razgovoru Erike Ressler i "Jimmya". Iz "jimmyeve" poruke s vidi da je matični svemirski brod, dugačak nekoliko stotina metara na stotinu članova posade, ušao u zračni prostor iznad Zemlje,a manji brod promjera 12 metara, odvojio se od matičnog broda da bi sletio na imanje Resslerovih. Međutim, svemirci su se zabrinuli zbog nemirne gomile i naoružanih policajaca koji su nadgledali čitav događaj. S obzirom da se gomila nije dala umiriti, a svemirci nisu bili sigurni da policija neće koristiti oružje tijekom najavljenog slijetanja i bliskog susreta, odustali su od čitavog pozhvata. Objašnjenje "Jimmya" je za takvo ponašanje svemiraca jednostavno ; "Na jednom se mjestu okupilo previše negativne energije. Ako bi trigonerijanci bili prisiljeni odgovoriti na zemaljsko nasilje, pretvorili bi imanje Resslerovih u veliku pepeljaru. Toliko je njihovo oružje opasno i učinkovito!" Planet Trigon, odakle nam dolazi "Jimmy", prema Eriki Ressler ima tek 12-inu mase Zemlje, a nalazi se, po udaljenosti od Zemlje, u drugoj galaksiji-. Život na Trigonu neće više biti moguć, tvrdi Erika temeljem "Jimmyevih" poruka, za deset godina, jer tom planetu prijeti klimatska katastrofa- Budući da trigonerijanci mogu putovati brzinama nekoliko puta većim od brzine svjetlosti, treba ima pet godina da bi stigli na Zemlju. Trigonerijaci traže spas na Zemlji, budući da im ona klimatski najbolje odgovara. Već sada na našem planetu živi 70 trigonerijanaca, od čega se u Njemačkoj nalazi njih dvoje. "Jimmy", farmer iz Oregona, govornik je svemirske grupe agenata s planeta Trigon", tvrdi Erika. Oženjen je zemaljskom kćeri, s kojom ima dvoje djece. S obzirom da su djeca iz tog braka previše inteligentna u odnosu na drugu, zemaljsku djecu, roditelji su starije dijete morali ispisati iz škole, kako bi izbjeglo nepotrebne sukobe. Osim trigonerijanaca, u svemiru postoje još četiri civilizacije koje imaju neprijateljske namjere prema Zemlji, upozorava Erika. Trigonerijanci međusobno komuniciraju telepatski. Svatko može komunicirati sa svakim. I to bez obzira na udaljenost. Stasom su niži od Zemljana, ali zato imaju nešto veće glave. Njihov životni vijek iznosi 150 i 180 godina, doznajemo od Erike Ressler. Ima ih oko pet milijuna, no stanovništvo se ne množi potrebnom brzinom, tako da će azil na drugom planetu, prema procjenama, potražiti njih tri milijuna.

JESU LI ERIKA I WOLFANG - "NORMALNI LJUDI"
Nakon odustajanja od slijetanja u Seifhennersdorfu, trigonerijaci pažljivo prate razvoj čovječanstva, kako bi izbjegli neželjene sukobe kad idući puta više neće imati izbora. Zbog toga su podigli (ili će tek podići, nije posve jasno) istraživački centar u brijegovima Zittauer, koji bi trebao podignuti duhovnu razinu ljudi na onu na kojoj se nalaze stanovnici Trigona. Resslerovi, koji su raširili priču o Trigonerijancima, sebe smatraju "sto posto normalnim ljudima". U vrijeme opisanih događanja, Erika je bila stara 42, a njen suprug Wolfang 44 godine. Do tog vremena taj se bračni par već 17 godina bavio sposobnostima duha, parapsihologijom, duhovnim iscjeljivanjem i hipnozom. Nakon neuspjelog slijetanja trigonerijanaca, bračni par Ressler se tješi da ni "Galilei, a ni Kopernik nisu bili shvaćni u svoje vrijeme". Kontakti bračnog para Ressler s "Jimmyem", do fijaska u Seifhennersdorfu, trajali su već pet godina. "Jimmy" je bio taj koji je otkrio duhovne sposobnosti bračnog para Ressler i to u trenutku kad se par uključio u komunikacijsku mrežu trigonerijanaca. Sposobnosti duha tog dvojca, navodno bi bile znatno iznad običnih ljudi, ionako se oni smatraju "100 posto normalnim". Nakon što su doživjeli fijasko s najavljenim slijetanjem trigonerijanaca, Erika Ressler je doživjela živčani slom. No, Wolfang tvrdi da sada trigonerijanci traže drugo mjesto za slijetanje, gdje će ljudi prema njima biti manje neprijateljski raspoloženi. Prema nekim analizama, Resslerovi su oko sebe okupili prilično brojno i šareno društvo, koje ako i nije, pomalo nalikuje na sektu. Resslerovi su i dalje puni nade u susret s trigonerijacima. Odmah nakon fijaska su izjavili: "Budite potpuno sigurni. Oni će doći za tri mjeseca!" Međutim oni nisu došli ni za tri godine, no možda dođu za trideset. Živi bili pa vidjeli.

ERIKA RESSLER

SAMOZVANI PROROK KUHN
Zanimljivo jest da Resslerovi nisu usamljeni u najavljivanju slijetanja svemiraca. Nešto slično je navijestio i samozvani prorok iz Švicarske, Paul Kuhn. Za drugu nedjelju u svibnju 1988. navijestio je slijetanje letećih tanjura u mjestu Dozwill. Pri tome će svemirci pokupiti djecu i odvesti ih na matični brod u orbitu oko Zemlje, nakon čega će sletjeti na "prekrasnom mjestu", gdje će čekati na dolazak svojih roditelja. Taj nekadašnji vrtlar i trgovac povrćem, a potom hipnotizet, telepat i mag, osnovao je društvo "Sveti Mihael". Svoja nadahnuća dobivao je od medija koji je u međuvremenu umro, a potom mu je kao medij poslužila neka djevojka iz srednje škole. Samog sebe, Kuhn je proglasio "od neba posvećenim svećenikom." Njegovo udruženje broji nekih 3000 članova. Dijelo iz Švicarske, a dijelom iz južne Njemačke. Kao svrhu svog udruženja Kuhn navodi "ujedinjenje, pomirenje i toleranciju na temeljima ekumenizma." A svoju zadaću vidi u "upozoravanju javnosti na predstojeće događaje, pri čemu nudi mogućnost pročišćenja i spasenja." Dan uoči najavljenog slijetanja UFO-a 7. svibnja, izbiili su protesti protiv organizacije "Sveti Mihael", pa je bilo i materijalnih šteta, tako da je i policija intervenirala. Istog je dana sekta objavila priopćenje u kojem se navodi da je datum 8. svibanj (dan kada bi trebao sletjeti UFO), njen "interni datum", čime je priča s datumom relativizirana. No, bilo kako bilo, 8. svibnja se ipak okupilo mnoštvo ljudi u Dozwillu da bi prisustovovalo prizemljenju svemiraca. Policija je imala pune ruke posla da bi održala red. Bili su angažirani i vatrogasci. Zavladalo je raspoloženje kao da se održava godišnji sajam. Na večer je došlo i do sukoba. Pijana mladež je počelka s neredima. nekoliko je pripadnika sekte ukićeno, a automobili njenih pripadnika su oštećeni. Jedino su djeca bila sretna. Budu li odvedena na svemriski brod, više neće morati u školu. Kad se svemirski brodovi nakon što je vikend prošao nisu pojavili, situacija se počela smirivati. Uhićeni su pušteni na slobodu, a prorok Paul Kuhn nije više smio održavati mise i propovijedi. Koliko je Kuhn vjerodostojan prorok, može se zaključiti iz njegovih proročanstava koja se nisu ispunila. Tako je na primjer, za ljeto 1988. najavio ratne sukobe između Rusije, Kine i drugih istočno-europskih zemalja. U tim sukobima je, prema Kuhnu, trebao opstati samo "elitni krug odabranih", među kojima će najviše biti djece. Gdje će, kada i kako sletjeti svemirci, ako se to ikada dogodi, prema svemu sudeći, ostaje zapisao u zvijezdama. No, uvijek će biti naivnih, koji će vjerovati u takve najave.



~ komentiraj (3) ~ printaj ~ # ~

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.