DEVNI ASTRONAUTI

MISTERIJI I KRIPTOZOOLOGIJA

Get your own Poll!

"Najljepši je doživljaj susret s tajanstvenim. On je izvor svake stvarne umjetnosti i znanosti. Ko nikada nije imao ovo
iskustvo, ko nije sposoban ni za kakvo oduševljenje i ko ne moze da se zapanji od Čuđenja, on je isto kao mrtav. Njegove oči su zatvorene!"Albert Einstein

Šta o misterijama misli Arthur C.Clarke(moj uzor)
Tri vrste enigmi
Misterije se pojavljuju u toliko oblika i veličina da ih je gotovo nemoguće svrstati. Jedan je koristan način taj da ih podijelimo i nazovemo misterijama prve, druge i treće vrste
Misterija prve vrste je nešto što nas nekoć krajnje zbunjivalo, ali je sada do kraja protumačeno. U tu kategoriju idu gotovo sve prirodne pojave; jedan od najpoznatijih i najljepših primjera je duga. Prethistorijskom čovjeku ona je jamačno ulijevala strah, čak užas. Nije je uspio objasniti ni na koji način osim kao djelo neke nadmočne inteligencije; pročitajte u Knjizi postanka, kad Jehova govori Noi (Nuh a.s.) da ce nebo obilježiti svojim znakom...
Pravo objašnjenje duge moralo je pričekati potvrdu Isaaca Newtona da je »bijela« svjetlost zapravo mješavina svih boja koje se mogu odijeliti prizmom ili kapljicama vode koje lebde na nebu...
Još veće strahopoštovanje od duge izaziva aurora - polarno svjetlo i tek smo otkako je svanulo svemirsko doba saznali da nastaje od elektricitetom nabijenih čestica što ih izbacuje Sunce a Zemljino ih magnetsko polje zadržava u gornjim slojevima atmosfere. Još i sada valja proučiti
mnoge pojedinosti, ali u pogledu općih principa aurore nema više sumnje.
Dakako - a to će vam spremno potvrditi svaki filozof - nijedno »objašnjenje« nije konačno: iza svake tajne krije se neka druga, još dublja. Raspršivanje svjetla u spektar stvara dugu - ali što je svjetlost sama po sebi?...
Misterije druge vrste su nepoznanice koje još jesu tajnovite, premda za neke slutimo odgovore. Često je neprilika u tome što odgovora ima previše; bili bismo posve zadovoljni s bilo kojim od njih, ali nam se svi cine podjednako dobri. Najspektakularniji suvremeni primjer je, dakako, pojava NLO, za koju objašnjenja sežu od psihičkih manifestacija preko atmosferskih efekata do svemirskih brodova iz drugih svjetova - i, da bi stvari bile još zamršenije, lanac spremnih tumaca niže se od totalnih luđaka do trijeznih znanstvenika.

Druga je tajna, koja ne pobuđuje takve strasti, velika morska zmija. Većina bi zoologa posve spremno priznala da golema neidentificirana morska bića mozda postoje - i možda su, kao u slučaju resoperke (coelacantha) čak ostaci iz prethistorijskog doba. Ako još jesu prisutni, jednog bismo dana to morali moći dokazati.
Ako izuzmemo zlu sreću, većina se tajni druge vrste naposljetku riješi i prelazi u one prve vrste. Kao svjedok takvog razvoja naš je naraštaj imao najvecu srecu od svih dosadašnjih. Pronašli smo odgovore na pitanja koja su progonila sva ranija doba - na pitanja kojih su se rješenja nekoć činila sasvim nemogućim...
Ipak, ima nekih tajni koje će možda zauvijek ostati tajne druge vrste. To osobito vrijedi kad je riječ o povijesnim događajima; kad se dokazi jednom izgube ili unište, nema načina da ih obnovimo... Ako netko ne izmisli način kako da gledamo u prošlost - što je krajnje nevjerojatno ali ne i posve nemoguće - možda ih nikad nećemo saznati. Znanstvenici su sretniji od povjesničara, jer priroda ne uništava dokaze; sva pitanja koja postavljaju naposljetku dobiju odgovor.

Misterije treće vrste su najrjeđe i o njima se moze vrlo malo reći; neki skeptici tvrde da one čak ni ne postoje. To su pojave - ili događaji - koji se, čini se, ne mogu racionalno protumačiti; u slučajevima gdje kao objašnjenja postoje teorije, ove su još fantastičnije od samih »činjenica«.
Možda je stopostotna tajna treće vrste nešto tako strašno da je - čak i kad bi materijal postojao - čovjek radije ne bi upotrijebio u televizijskom programu. To je neobičan fenomen poznat kao spontano samozapaljenje.
Ima mnogo zabilježenih slučajeva poduprtih, kako se čini, nepobitnim medicinskim dokazima, da je ljudska tijela u vrlo kratkom vremenu progutala strašna vrućina koja je često doslovno netaknutu ostavila okolinu, pa čak i odjeću žrtve!

Ljudsko tijelo obično nije tek tako lako sazeci; zapravo, potrebno je prilično mnogo goriva da bi se ono spalilo. Čini se da nema načina da se ova tajna ikad riješi bez mnogo više dokaza - a tko bi poželio da ih bude?
Manje je zaprepaštujuća, premda ponekad vrlo zastrašujuća, misterija treće vrste Poltergeist (od njemačkog doslovno »bučan duh«). Premda treba kad su u pitanju paranormalni fenomeni biti poprilično skeptičan, zato što neobične pojave zahtijevaju i potvrde izvanredno visokog standarda, ipak ima upečatljivih dokaza da se mali predmeti bez ikakva fizička povoda mogu pomicati ili čak materijalizirati. Iza te pojave najčešće negdje nalazimo neko preosjetljivo mlado stvorenje i premda su mladi u pubertetu - preosjetljivi ili ne - savršeno sposobni stvoriti pakao posve neparanormalnim sredstvima, ta pojava - koja se uporno pojavljuje u tolikim kultura-ma i kroz tolika razdoblja - nagovještava da se neobične stvari ipak dogadaju...
Ništa nije važnije od uvjerljive demonstracije nekoga neobičnog događaja izvan granica prihvaćene znanosti; upravo takvim otkrićima znanje napreduje. Međutim, sve dotle dok nema neke prihvatljive teorije ili upotreblji-ve hipoteze koja bi pojavu objasnila, možemo o njoj reci malo što razborita. Malo što frustrira više od izoliranih enigma koje, kako se čini, ne dopuštaju nikakva racionalnog objašnjenja.
Ako doista postoje, tajne treće vrste brzo uznapreduju u tajne druge i naposljetku u one prve vrste. Savršen primjer za to je otkriće radioaktivnosti, pri kraju 19. stoljeća. Znanstvenike s kraja viktorijanskog doba iznenadilo je otkriće da određeni sastojci urana neprekidno emitiraju energi-ju. To otkriće nije bilo samo potpuno neočekivano, nego se i suprotstavljalo svemu što je tada o fizici bilo poznato. Međutim, ubrzo su bile utvrđene neprijeporne činjenice, što je u vrlo kratko vrijeme dovelo do prvoga pravog shvačanja atomske strukture.
Nema sumnje, svijet je tako neobično i divno mjesto da će zbilja uvijek nadmašiti i najbujniju maštu; uvijek ce biti nepoznatih stvari, a mozda i takvih koje ne mozemo spoznati.

Arthur C. Clarke

srijeda, 09.12.2009.

Pobjednik je tema DREVNI ASTRONAUTI sa vaših 42% glasova

POSJETILI SU NAS SA ZVIJEZDA!
Makar to neki naučnici smatrali pretjerivanjem pa i besmislicama, brojne činjenice uvjerljivo sugeriraju da su se prije mnogih milenija na našu planetu spuštali nepoznati misionari iz svemira! "Nakon što je svom narodu još jednom domahnuo rukom, Vapundi je ušao u sjajnu metalnu pticu. Odmah zatim, uz zaglusnu buku, na njenom stražnjem dijelu suknuo je plamen i letjelica se vinula u nebo..."
Ono što ovdje liči na poetski opis starta nekog modernog aviona u kome neki visoki političar odlazi iz svoje zemlje, zapravo potiče iz predanja sjevernoameričkih Meskite-Indijanaca i staro je najmanje dvije tisuće godina.

DREVNI ASTRONAUTI
Bogovi su bili astronauti. Mnogi se vjernici i znanstvenici s ovom Dänikenovom teorijom ne bi složili, ali ona je ipak digla dovoljno prašine i privukla pozornost kako šireg čitateljstva, tako i stručnjaka. Odgovor na pitanje postoje li drevni astronauti ili su samo produkt nečije mašte još uvijek je otvoreno Drevni astronauti su, prema nagađanjima, vanzemaljci koji su u davnim vremenima, a pod tim mislimo na tisuće godina prije nove ere, posjetili Zemlju. Teoriju o njihovu postojanju prvi je iznio Peter Kolosimo u knjizi izdanoj 1957. godine 'Il pianeta sconosciuto', a nakon njega 1968. puno poznatiji Erich von Däniken u 'Chariots of the Gods' i drugim djelima. Poanta te teorije je da su ljudi ili direktni potomci ili su stvoreni od vanzemaljaca koji su sletjeli na Zemlju prije više tisućljeća te da su nam dali velik dio kulture koje poznajemo i koju smo razvili. Ta ideja je, naravno, pseudoznanstvena i od strane ozbiljnih stručnjaka neprihvaćena. Teorija da su vanzemaljci odigrali važnu ulogu u ljudskom porijeklu i razvitku civilizacije usprkos svemu ima mnogo pobornika i sljedbenika. Među najpoznatijim autorima nalaze se Henri Lhote, Charles Fort, Erich von Däniken, Zecharia Sitchin i Richard Hoagland. S druge strane, poznati autor Douglas Adams u svom 'Vodiču kroz galaksiju za autostopere' parodira ideju drevnih astronauta. Primarna ideja na kojoj se baziraju ostale odnosi se na stare građevine. Zagovornici teorije kao dokaz uzimaju pretpostavku da stari Egipćani nisu mogli podići piramide, kao što ni Machu Picchu u Peruu nije mogao nastati bez pomoći neke vrste tehnologije koja bi bila iznad saznanja ljudi onog doba. Prema tome, morala je postojati pomoć 'izvana', kontakt s naprednijom civilizacijom, ali za to još uvijek ne postoje čvrsti dokazi. Kad bismo saželi teorije navedenih autora, drevni astronauti bi, otprilike, bili bića fizički vrlo slična modernom čovjeku. Našu su vrstu stvorili miješajući svoj genetski materijal s onim nižih vrsta na Zemlji (majmunima na primjer) s namjerom da stvore vrstu koja bi im služila. Ljudima nije bilo dopušteno vidjeti ih, samo simbole i kipove, što ukazuje na njihov zastrašujući izgled, barem tako neki tvrde. Zemljom su se kretali u letjelicama koje je pokretalo kemijsko gorivo. Međutim, najveći problem su im bile zaraze, zbog čega su naposljetku ipak otišli, nakon što su ljude poučili ratarstvu, astronomiji, mehanici i dali im prve zakone. Prema Dänikenu, usmena i pismena predaja starog doba, posebno ona vjerskog karaktera, sadrži aluzije i obavijesti o posjetiteljima 'sa zvijezda' i njihovom putovanju zrakom i svemirom. Smatra da se ti opisi trebaju shvatiti doslovno, jer su do danas namjerno promijenjeni i stavljeni u mitološki kontekst. Osim fascinantnih građevina koje nisu mogle nastati ljudskom rukom, velikim dokazom smatraju se i ostaci crteža u pećinama. Crteži nerijetko prikazuju letjelice slične današnjim svemirskim brodovima, ili barem onakvima kako ih mi zamišljamo, i osobe 'neljudske' fizionomije.

CITATI IZ BIBLIJE
Tu je i citat iz Biblije, Knjiga postanka 1:26, koji kaže: 'I reče Bog: Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar...' Upravo množina ('načinimo') je ono što pobornicima teorije o drevnim astronautima dokazuje da nije postojala jedna osoba (Bog) koja je upravljala svime, već više njih! Skeptici, ili bolje rečeno racionalisti koji priznaju samo materijalni dokaz, Dänikenu vole predbacivati i na nos nabijati njegovu prijevaru. Sedamdesetih je, naime, fotografirao posude za koje je tvrdio da su nađene u arheološkim iskopinama i da potječu iz biblijskog vremena, a na njima su ostaci crteža letećih tanjura. Međutim, istraživači s jednog znanstvenog televizijskog programa pronašli su lončara koji je Dänikenu izradio te lonce i oslikao ih, a kad su ga javno prozvali, on se obranio tvrdeći da je prijevara opravdana jer ljudi vjeruju samo fizičkom dokazu. Znanstvenici mu se također suprotstavljaju osuđujući njegove tvrdnje da su ljudi u starom vijeku bili potpuno nesposobni, bespomoćni i neobrazovani divljaci kakvima ih on prikazuje. Istina je da još uvijek nemamo saznanja o nevjerojatnim fizikalnim i tehnološkim dostignućima iz drugog tisućljeća prije nove ere. Kako su stari Egipćani podizali enormno velike obeliske nasred pustinje i pomicali i obrađivali golemo kamenje koje su onda upotrebljavali za izgradnju grobnica? Odgovor na to i slična pitanja još uvijek ne postoji, ali jednako tako ne postoji ni realan dokaz ili razlog za vjerovanje da su im u tome pomogli vanzemaljci. Velikim djelima starog vijeka možemo se samo diviti, ali objasniti ih nećemo još neko vrijeme!

TAJANSTVENE PISTE
Naravno, niko ne misli da su ljudi u ono pradavno doba imali avione. Ali, bilo kako bilo, arheolozi su u peruanskom gorju pronašli ostatke nekada ogromnih kamenih građevina i misterioznih crteže po stijenama i u špiljama, koji nisu imali nikakvog smisla sve dok ih, sasvim slučajno, iz helikoptera i aviona nisu promotrili peruanski piloti. Tada su ih odjednom potsjetili na aerodromske piste.

A ko je drugi, ako ne ljudi, bio u stanju da na saušenoj visoravni Naska napravi i izgradi tako nešto?
U vezi sa ovim pitanjem nameće se razmišljanje da su Zemlju u pradavno vrijeme uistinu posjetili pripadnici neke veoma razvijene civilizacije iz kozmosa. Našim davnašnjim precima, kako tvrdi popularni Švicarski autor, Erich von Däniken, ovi su se posjetioci, možda, predstavili kao bogovi sto se spuštaju sa dalekih zvijezda,
U svakom slučaju, postoji dosta toga na našoj planeti što učvršćuje ovu fantastičnu hipotezu. Tako je u jednoj više od 5000 godina staroj kineskoj grobnici pronađen ostatak pojasa od čistog aluminija. Ono što je začudujuće leži u činjenici da se u tom obliku metal može dobiti iz boksita samo pomoću jednog osebujnog postupka elektrolize. Niko danas ne može povjerovati da su drevni Kinezi poznavali tu vrstu elektrolize. A ako je oni, dakle, nisu poznavali, je su li ta visoka tehnička znanja poznavali njihovi nebeski gosti - takozvani bogovi?
Interesantne su također i astronomske karte zvijezda, pronađene u vidu pečinskog slikarstva. U Kohestanu, u prednjoj Aziji, postoji na kamenu jedna karta u koju ne samo da su korektno ubilježene zvijezde koje se ne mogu vidjeti prostim okom, nego su i njihove uzajamne pozicije označene onako kako su stvarno izgledale prije 10 000 godina! Može li se pretpostaviti da nepoznati umjetnik iz prahistorije nije koristio nikakvu “zemaljsku podlogu” za ovo?

ZAGONETNE KUGLE
Doduše, postoji čitav niz pokušaja da se za ovakve nelogičnosti nađu "prirodna" objašnjenja, ali brojna pitanja ipak ostaju bez odgovora. Tako neki smatraju da se "bogovi u svemirskim odijelima" , koji se vide na brojnim pečinskim slikama i skulpturama u Južnoj Africi, Africi i Dalekom istoku, mogu pripisati nedovoljnoj crtačkoj vještini umjetnika kamenog doba - što ne zvuči osobito vjerojatnim, jer su ti isti umjetnici već vrlo vjerno znali da prikazu prizore iz lova i svakodnevnog života svojih savremenika.

Nauka nema objašnjenja ni za zagonetno kamenje u Kostarici. Riječ je o brojnim, često tonama teškim kamenim kuglama, tako perfektno zaokrugljenim i obrađenim da se čak ni najmodernijim mjernim instrumentima ne može nikakvo odstuparije od čistog oblika kugle. Kako su ove kugle napravljene - a prije svega, odakle je poticao materijal?
Tu, naime, nadaleko i naširoko nema nikakvih kamenoloma, niti tragova da su drevni neimari na tom području klesali i obrađivali.
Sve u svemu, suviše mnogo argumenata govori u prilog Denikenove "hipoteze o bogovima sa zvijezda" da bi se oni mogli pripisati pukom slučajnošću ili neozbiljnom pretjeravanju. Iako Denikena još uvijek mnogi znanstvenici osporavaju, uporni Švicarac i dalje traga za nepobitnim tragovima drevnih astronauta. Njihov boravak na Zemlji – za njega je kao i za mene – nepobitna činjenica!

Nastavlja se...

~ komentiraj (15) ~ printaj ~ # ~

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	prosinac, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31