ZAGONETNE POJAVE

MISTERIJI I KRIPTOZOOLOGIJA

Get your own Poll!

"Najljepši je doživljaj susret s tajanstvenim. On je izvor svake stvarne umjetnosti i znanosti. Ko nikada nije imao ovo
iskustvo, ko nije sposoban ni za kakvo oduševljenje i ko ne moze da se zapanji od Čuđenja, on je isto kao mrtav. Njegove oči su zatvorene!"Albert Einstein

Šta o misterijama misli Arthur C.Clarke(moj uzor)
Tri vrste enigmi
Misterije se pojavljuju u toliko oblika i veličina da ih je gotovo nemoguće svrstati. Jedan je koristan način taj da ih podijelimo i nazovemo misterijama prve, druge i treće vrste
Misterija prve vrste je nešto što nas nekoć krajnje zbunjivalo, ali je sada do kraja protumačeno. U tu kategoriju idu gotovo sve prirodne pojave; jedan od najpoznatijih i najljepših primjera je duga. Prethistorijskom čovjeku ona je jamačno ulijevala strah, čak užas. Nije je uspio objasniti ni na koji način osim kao djelo neke nadmočne inteligencije; pročitajte u Knjizi postanka, kad Jehova govori Noi (Nuh a.s.) da ce nebo obilježiti svojim znakom...
Pravo objašnjenje duge moralo je pričekati potvrdu Isaaca Newtona da je »bijela« svjetlost zapravo mješavina svih boja koje se mogu odijeliti prizmom ili kapljicama vode koje lebde na nebu...
Još veće strahopoštovanje od duge izaziva aurora - polarno svjetlo i tek smo otkako je svanulo svemirsko doba saznali da nastaje od elektricitetom nabijenih čestica što ih izbacuje Sunce a Zemljino ih magnetsko polje zadržava u gornjim slojevima atmosfere. Još i sada valja proučiti
mnoge pojedinosti, ali u pogledu općih principa aurore nema više sumnje.
Dakako - a to će vam spremno potvrditi svaki filozof - nijedno »objašnjenje« nije konačno: iza svake tajne krije se neka druga, još dublja. Raspršivanje svjetla u spektar stvara dugu - ali što je svjetlost sama po sebi?...
Misterije druge vrste su nepoznanice koje još jesu tajnovite, premda za neke slutimo odgovore. Često je neprilika u tome što odgovora ima previše; bili bismo posve zadovoljni s bilo kojim od njih, ali nam se svi cine podjednako dobri. Najspektakularniji suvremeni primjer je, dakako, pojava NLO, za koju objašnjenja sežu od psihičkih manifestacija preko atmosferskih efekata do svemirskih brodova iz drugih svjetova - i, da bi stvari bile još zamršenije, lanac spremnih tumaca niže se od totalnih luđaka do trijeznih znanstvenika.

Druga je tajna, koja ne pobuđuje takve strasti, velika morska zmija. Većina bi zoologa posve spremno priznala da golema neidentificirana morska bića mozda postoje - i možda su, kao u slučaju resoperke (coelacantha) čak ostaci iz prethistorijskog doba. Ako još jesu prisutni, jednog bismo dana to morali moći dokazati.
Ako izuzmemo zlu sreću, većina se tajni druge vrste naposljetku riješi i prelazi u one prve vrste. Kao svjedok takvog razvoja naš je naraštaj imao najvecu srecu od svih dosadašnjih. Pronašli smo odgovore na pitanja koja su progonila sva ranija doba - na pitanja kojih su se rješenja nekoć činila sasvim nemogućim...
Ipak, ima nekih tajni koje će možda zauvijek ostati tajne druge vrste. To osobito vrijedi kad je riječ o povijesnim događajima; kad se dokazi jednom izgube ili unište, nema načina da ih obnovimo... Ako netko ne izmisli način kako da gledamo u prošlost - što je krajnje nevjerojatno ali ne i posve nemoguće - možda ih nikad nećemo saznati. Znanstvenici su sretniji od povjesničara, jer priroda ne uništava dokaze; sva pitanja koja postavljaju naposljetku dobiju odgovor.

Misterije treće vrste su najrjeđe i o njima se moze vrlo malo reći; neki skeptici tvrde da one čak ni ne postoje. To su pojave - ili događaji - koji se, čini se, ne mogu racionalno protumačiti; u slučajevima gdje kao objašnjenja postoje teorije, ove su još fantastičnije od samih »činjenica«.
Možda je stopostotna tajna treće vrste nešto tako strašno da je - čak i kad bi materijal postojao - čovjek radije ne bi upotrijebio u televizijskom programu. To je neobičan fenomen poznat kao spontano samozapaljenje.
Ima mnogo zabilježenih slučajeva poduprtih, kako se čini, nepobitnim medicinskim dokazima, da je ljudska tijela u vrlo kratkom vremenu progutala strašna vrućina koja je često doslovno netaknutu ostavila okolinu, pa čak i odjeću žrtve!

Ljudsko tijelo obično nije tek tako lako sazeci; zapravo, potrebno je prilično mnogo goriva da bi se ono spalilo. Čini se da nema načina da se ova tajna ikad riješi bez mnogo više dokaza - a tko bi poželio da ih bude?
Manje je zaprepaštujuća, premda ponekad vrlo zastrašujuća, misterija treće vrste Poltergeist (od njemačkog doslovno »bučan duh«). Premda treba kad su u pitanju paranormalni fenomeni biti poprilično skeptičan, zato što neobične pojave zahtijevaju i potvrde izvanredno visokog standarda, ipak ima upečatljivih dokaza da se mali predmeti bez ikakva fizička povoda mogu pomicati ili čak materijalizirati. Iza te pojave najčešće negdje nalazimo neko preosjetljivo mlado stvorenje i premda su mladi u pubertetu - preosjetljivi ili ne - savršeno sposobni stvoriti pakao posve neparanormalnim sredstvima, ta pojava - koja se uporno pojavljuje u tolikim kultura-ma i kroz tolika razdoblja - nagovještava da se neobične stvari ipak dogadaju...
Ništa nije važnije od uvjerljive demonstracije nekoga neobičnog događaja izvan granica prihvaćene znanosti; upravo takvim otkrićima znanje napreduje. Međutim, sve dotle dok nema neke prihvatljive teorije ili upotreblji-ve hipoteze koja bi pojavu objasnila, možemo o njoj reci malo što razborita. Malo što frustrira više od izoliranih enigma koje, kako se čini, ne dopuštaju nikakva racionalnog objašnjenja.
Ako doista postoje, tajne treće vrste brzo uznapreduju u tajne druge i naposljetku u one prve vrste. Savršen primjer za to je otkriće radioaktivnosti, pri kraju 19. stoljeća. Znanstvenike s kraja viktorijanskog doba iznenadilo je otkriće da određeni sastojci urana neprekidno emitiraju energi-ju. To otkriće nije bilo samo potpuno neočekivano, nego se i suprotstavljalo svemu što je tada o fizici bilo poznato. Međutim, ubrzo su bile utvrđene neprijeporne činjenice, što je u vrlo kratko vrijeme dovelo do prvoga pravog shvačanja atomske strukture.
Nema sumnje, svijet je tako neobično i divno mjesto da će zbilja uvijek nadmašiti i najbujniju maštu; uvijek ce biti nepoznatih stvari, a mozda i takvih koje ne mozemo spoznati.

Arthur C. Clarke

nedjelja, 18.10.2009.

Pobjednik je tema zagonetne pojave sa 56% glasova.

KAD S NEBA PADNE ZMAJ...
U ruskim srednjovjekovnim ljetopisima susrećemo mnoge opise tajanstvenih pojava što su se, s vremena na vrijeme, događale na nebu. Mnoge od njih nikada nisu racionalno objašnjene! S krajnjom preciznošću stari ruski kroničari su bilježili pomrčine, pojave kometa ili polarne svjetlosti... Među tim svjedočanstvima nerjetko nalazimo na saopčenja o pojavama, koje se ne mogu racionalno objasniti. Znamenja, kako se nazivaju u ljetopisima I kronikama, različita su karaktera i zabilježeno ih je veliki broj. Samo u razmaku od 10. do 17. stoljeća kroničari su zabilježili 54 nebeske pojave, koje nisu mogle biti protumačene nekom od prirodnih događanja uobičajenih u astronomiji i meteorologiji. Budući da ovdje ne možemo navesti sve izvještaje, zadržat ćemo se samo na najkarakterističnijim, čiji prikazi sadrže relativno dosta detalja....

VATRENI KRUG
Tako se 1028. godine nad sjeverozapadnom Rusijom pojavilo na nebu prikazanje u obliku zmaja, koje su svi mogli vidjeti. Zatim, 1088. godine u Kijevskoj zemlji: “Te su godine ljudi Vsevoloda bili u lovu kad padne s neba zmaj, a ljudi povikaše od zaprepaščenja“. Godine 1214. u Novogradskoj zemlji “veljače, prvog dana u mjesecu, u nedjelju mirnu i blaženu - zagrmilo je za vrijeme jutarnje službe i svi to čuju, i tek nakon toga vidješe zmaja letećega...“
“Godine 1412. prosinca, osmog dana u mjesecu, bijaše knez Vasilij Mihajlović za blagdana Svetog začeća, u svom selu Strazkovu, kad li poletio baš u vrijeme večernje službe, od grada Kasina - zmaj velik i strašan, vatrom dišući. Letio je od istoka prema zapadu i svjetlio poput zore. Vidio ga je i knez V. Mihajlović i njegovi boljari, a i ljudi u svim selima oko grada...“
Ljetopisni izvještaj iz 1144. godine dopunjuje navedeno saopčenje zanimljivim detaljima. Te je godine, naime,“bilo prikazanje iza Dnjepra, u Kijevskoj općini. Letjelo je nebom do zemlje, kao vatreni krug i ostavljalo za sobom trag u obliku - velikog zmaja. Taj je trag ostao na nebu oko jedan sat, pa se razišao!”
Kakvi su “to "zmajevi” na nebu, čijoj pojavi predhodi, sudeći prema izvještaju iz 1144. godine, prolijetanje “vatrenog kruga“? Stiće se dojam da upravo taj “vatreni krug“ostavlja iza sebe trag sličan letećem zmaju, koji se zadržava na nebu neko vrijeme (do jednog sata) nakon njegova prolijetanja!

ŠTO JE PALO?
Godine 1552. psovska kronika još detaljnije opisuje zagonetna prikazanja. “Mjeseca ožujka“- kaže se u njoj - “pojavila se na jugozapadu zvijezda, koplju nalik. Mogla se vidjeti i danju i noću i to je trajalo cijeli mjesec. Postepeno je nestala u pravcu sjevera. Iste godine, posljednjeg dana prije posta, bilo je još jedno prikazanje: na istom mjestu gdje je bila zvijezda pojavilo se na nebu poput zmaja, ali bez glave, i stajalo je nisko iznad zemlje. Ljudi su vidjeli da je rep pružalo kao surlu, a da je izgledalo poput bačve; zatim je palo u plamenu, a dim se raširio po zemlji. Sve je to trajalo oko sat vremena.“
Ovaj je opis u općim crtama sličan onom izvještaju iz 1144. godine. Ponovo se radi o okruglom predmetu (bačva), koji iza sebe ostavlja zmijoliki vatreni rep na nebu, što je i davalo osnove da se govori o - letećem zmaju!
Uobičajene usporedbe s kometima, koje nailazimo i u literaturi, nisu osobito uvjerljive. Prije svega, zato što se za opisivanje ljetopisci koriste drugim definicijama nego kad se radi o kometima, a drugo, zbog toga što se ne slaže vrijeme pojavljivanja kometa s ljetopisnim opisima “misterioznih letećih zmajeva“
Uostalom, “letećim zmajevima“ susrečemo se i u mnogim drugim izvorima. Na primjer, njemački kroničar Adam Bremenski, koji je živio u 11. stoljeću, pisao je da žitelji Estonije - Esti - “obožavaju leteće zmajeve“! “Noću se u ovoj zemlji često pojavljuju ognjeni zmajevi“- spominje 1544. godine Sebastian Munster u svom radu Kosmografija, misleći na neobične svjetlosne pojave koje se događaju nad zemljom Maarjamaa (Estonija). Također su dobro poznati “leteći dragoni“iz drevnih kineskih kronika.

ZAGONETNE POJAVE
Godine 1110. kroničari su zabilježili: “Bijaše prikazanje nad Pečerskim samostanom, pojavio se vatreni stup od zemlje do neba, veljaće mjeseca, jedanaestog dana!...“
Godine 1204:
“Ove je godine bilo veliko prikazanje: na istoku, na nebu su bila tri sunca, a na zapadu četiri sunca, u središtu nešto kao veliki Mjesec, poput svoda. Prikazanje je stajalo od jutra do podneva!...“
Ovi izvještaji također imaju mnoge sličnosti s izvorima s drugih jezičkih područja. Spomenut ću samo neke od njih. Stari zavjet govori o tome kako su djeca Izraela izlazila iz Egipta pomoću vatrenog stupa. Korejska kronika Samguk Sagi kaže da su se u proljeće 766. godine na nebu pojavila istovremeno dva sunca, a zime 845. godine - tri sunca. Prema vijetnamskim izvorima, u srpnju 1180. istovremeno su se pojavila - dva sunca!
Godine 1281:
“Ove zime bilo je prikazanje na nebu - vatreni oblak na zapadu. Iskre su išle po svojoj zemlji. Prikazanje je stajalo malo, pa je nestalo!“
Godine 1360:
“Bilo je na nebu strašno prikazanje, prolazio je oblak krvavi, sa istoka na zapad!“
Kakvi su to oblaci koji su izazvali tako veliku pažnju i uzbuđenje savremenika?
Oćito radilo se o fenomenu koji nije lako objasniti. Osim toga i u drugim su zemljama bili opaženi slični oblaci. Tako se 246. godine, kako je zabilježeno u kronici Kim Busika, u Koreji pojavio oblak sličan komadiću svile. Jedanaestog ožujka 957. mnogi Japanci su vidjeli bijeli oblak dug 1,2 dzea (1 dze - 3,03 m) i sirok 2,3 suna (1 sun - 0,3 m). Ljudi su ga prozvali - jutarnjom zvijezdom!
U Vijetnamu je 1102. godine viđen - sretan oblak (?!), a 5. prosinca 1577. godine u sedam sati ujutro, nekoliko kilometara od njemačkog gradića Tibingena, prema opisu Pierrea Buestoa, dogodilo se ovo:
“Oko Sunca se pojavilo mnostvo tamnih oblaka. Uskoro poslije toga, iz pravca Sunca dosli su i drugi oblaci. Jedni svijetlocrveni, plamteci, a drugi zuti kao safran. Iz ovih su oblaka s tutnjavom izašla tijela nalik velikim i širokim šeširima. I zemlja je postala žuta i krvava. Činilo se kao da je bila pokrivena šeširima raznih boja, crvenim, plavim, žutim, zelenim, ali najveći broj su bili - crne boje!“

LAŽNA SUNCA
Izvještaji o letećim zmajevima najčešće se povezuju s pojavom vatrenih krugova. Takvi se izvještaji poklapaju s velikim brojem izvještaja, u kojima susrećemo neobične vatrene krugove i lopte... Tako je 1104. godine zabilježeno u Rusiji:
“Ove je godine bilo prikazanje: stajalo je Sunce u krugu, u sredini križ, a u sredini križa Sunce. Izvan kruga bila su dva polusunca, a povrh Sunca uz krug - rogovi usmjereni na sjever. Takvo je prikazanje bilo i s Mjesecom 4, 5. i 7. veljaće!“
Godine 1275. “bilo je znamenje na nebu 12. lipnja: Sunce kao da se ogradilo krugom, a u središtu kruga bijaše križ, dok su lukovi bili leđima spojeni“. Ljetopisni zbornik iz 1497. piše o sličnom događaju:
“Ove godine, 18. travnja, bilo je prikazanje na Suncu, koje se ogradilo likovima plave, zelene, žute, crvene i grimiznocrvene boje, a u sredini bijaše križ!“
Godine 1408:
“Petnaestog travnja, u nedjelju u 12 sati, bilo je prikazanje na Suncu: pojavio se krug na nebu, s jednim krajem u sredini neba, a s drugim prema zapadu. Iznutra je bio crvene i zelene boje. Još su dva polukruga bila iznutra i iznad kruga, te dva luka na isti način. Krajevi tih lukova dopirali su do samog zapada. Unutar lukova u sredini, pravo je Sunce išlo prema zapadu, između lukova. Ispod samog kruga bila su i dva roga: jedan s krajem prema jugu, drugi prema sjeveru, a u sredini rogova kao da je sunce sjalo, sjajnije od onog pravog. Sa obje strane pravog Sunca vidjela su se druga dva sunca između lukova. I sve je to bilo vidljivo u toku dva sata, a zatim su krugovi i lukovi nestali, tri su se lažna sunca stopila na mjestu, nastalo je jedno i krenulo iza pravog Sunca i iznad njega, zatim je nestalo iza obzora nakon pravog Sunca. Ovo su prikazanje vidjeli u Moskvi, dok u drugim gradovima, to niko nije vidio...“
Godine 1475:
"Devetog studenog veliki knez Grigorij Peruskov vidio je dva sunca, u dva sata po danu, kad je išao poljem: pravo je Sunce išlo svojim putem, a neobično poviše njega, onako kako ljeti ide pravo Sunce, i svijetlilo se bijelom svjetlošću, a zraka od njega nije bilo. Nije ga vidio samo on, već i svi oni koji su bili s njim.”

KRUGOVI NA NEBU
Prema Mažurinskom ljetopiscu, ovoj neobinoj pojavi prethodilo je sljedeće:
"Ove se godine pojavila na nebu velika zvijezda, koja je izlazila u šest sati navečer, od ljetnog izlaska prema ljetnom zalasku. Od nje se sprijeda protezala zraka, vrlo svijetla i debela. Kraj te zrake se kao rep ptice vukao...”
Nakon nekoliko mjeseci, koncem veljaće 1476. godine dogodilo se sljedeće:
"A ove nedjelje su po noći mnogi promatrali blještavu svjetlost i krugove na nebu!”
Godine 1484:
"Jedanaestog ožujka Sunce je izaslo vrlo sjajno, a oko njega krug, jako velik; u njemu je bilo sve crveno, zeleno, grimiznocrveno i žuto. Zrake su se od njega prostirale na sve strane, a vidjela su se dva bijela roga; treža zraka bila je iznad Sunca, a luk raznih boja, njegovi su krajevi dopirali sve do sredine neba. Sve se to moglo promatrati dva sata...”
Godine 1691, "siječnja mjeseca, 17. dana, u četiri sata ujutro pojavilo se prikazanje na nebu iznad Kremlja; mislim da je iznad citave Moskve bio veliki sjajni krug, izgledom bijeli, a na tom krugu četiri veklika znaka, nalik Suncu sa zrakama, rasporedenim u krug. U sredini velikog kruga, na samom vrhu ispod Sunca, stajao je luk. Sunce je sjalo vrlo jako, a oblaka na nebu nije bilo. Prikazanje je stajalo na nebu cetiri sata. Ljudi su sve vidjeli i čudili se božjem čudu. Zatim je nestao veliki krug i ostalo je samo Sunce. Pred večer se veliki krug ponovo pojavio, sjao je, ostao neko vrijeme, pa je nestao.”
Izvještaji o vatrenim krugovima i vatrenim loptama pominju se i drugim krajevima svijeta. Tako u čuvenom "Tulskom papirusu” (čuva se u egipatskom muzeju u Vatikanu), koji je zapravo samo fragment iz anala faraona Tutmosa III (1483-1450. g. pr.n.e.) postoji zapis jednog zreka (čuvara tajnih znanja) iz Kuće života, u kojem se, između ostaloga, kaže:
"...Trećeg mjeseca zime, godine 22, u šest sati ujutro pisari Kuće života vidjeli su vatreni krug koji se kretao nebom. Mada nije imao glave, dah njegovih usta bio je odvratan. Jedan rod (oko 45 m) bilo je dugo njegovo tijelo i jedan rod široko, i bilo je bezvučno. Srce pisara se zaprepastilo i prestravilo i pisari su pali nicice. Oni su o svemu izvjestili faraona...”
Iz papirusa se može dalje zaključiti da je vladar Egipta zapovijedio da se istrazi ta pojava. Dobivši naknadne obavijesti, prisjetio se da je u papirusima Kuće života već bila zabilježena slična činjenica. Nakon nekoliko dana na nebu Egipta opet su se pojavili vatreni krugovi. Oni su svijetlili "sjajnije od svjetlosti Sunca”. Ovaj put ih je promatrao i sam faraon zajedno sa svojom vojskom. Krugovi su se digli više u nebo i nestali u južnom smjeru. Faraon je zapovjedio da se ova cinjenica unese u anale kako bi "sječanje ostalo za sva vremena”.

NEBESKI DISKOVI
O "nebeskim diskovima” piše u svom radu i grčki filozof Aristotel. Godine 329. pr.n.e. Aleksandar Makedonski i njegova vojska vidjeli su prilikom prijelaza rijeke Dzaksartas, u Indiji, dva "srebrna štita, koji su rigali silnu vatru”!
Kako piše Plinije u 2. svesku svog "Prirodoznanstva”, u 100. godini pr.n.e. iznad broda konzula Lucija i Gaja Valerija preletio je nebom, od istoka ka zapadu, "sjajni štit izbacujući iskre”!
Godine 91. pr.n.e. "blizu Spoletiuma (Italija) spustila se s neba vatrena lopta zlatne boje, koja se stalno povečavala. Zatim je, hvatajući visinu, krenula na istok. Kugla je bila veca od Sunca”.
Dvanaestog septembra/rujna 1271. godine, na nebu iznad Japana, pojavio se sjajan, svjetleci krug, sličan punom Mjesecu. I latinski rukopis Emplfortskog samostana, u Engleskoj, detaljno opisuje kako se 1290. godine iznad glava preplasenih redovnika "pojavilo golemo, ovalno srebrnasto tijelo koje je nalikovalo disku”.
Četrnaestog travnja 1587. godine, iznad Japana se pojavilo pet tajanstvenih prstenova u obliku Sunca. Oni su bili crvene, crne i drugih boja. svibnju 1606. godine vatrene su se lopte stalno pojavljivale iznad Tokia, a godine 1646. mnogi su stanovnici Cambridgea, u Engleskoj, vidjeli vatreni točak koji se spustio iznad grada, okrečući se, a zatim je ponovo uzletio na nebesa i nestao velikom brzinom!
Zagonetne pojave na nebu i dalje su se pojavljivale. Tako je 1661. godine iznad Worcester, u Engleskoj, nekoliko puta proletjelo nekakvo okruglo leteće tijelo. Sačuvana je također stara gravura s prikazom "vatrene lopte”, koja je 4. studenog 1697. godine polagano preletjela iznad Hamburga (Njemacka).
Neobična nebeska zbivanja, koje sam naveo, svjedoće da ruski srednjovjekovni izvori u opisima prikazanja i znamenjan vrlo precizno utvrđuju neobjašnjive nebeske pojave, koje su po svojim karakteristikama analogne znamenju zabilježenom u različitom vremenu i na različitim geografskim područjima. Teško bi sve to moglo biti plod fantazije dokonih ljetopisaca. Ipak, znanost je dužna objasniti što, zapravo, predstavljaju sve te neobične (ne)prirodne pojave. Za sada je još uvijek teško reći nešto određeno. Mogu se samo nadati da ću uspjeti proanalizirati ove dosta neobične ali detaljno opisane izvještaje ruskih kroničara i da ću pokušati odgonetnuti stare misterije...

Nastavlja se...

~ komentiraj (3) ~ printaj ~ # ~

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	listopad, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31