mozda tad cu ti priznat..
Neznam. Od proslog posta stvari su se jako promijenile, sama sebi sam svasta obecala, ali mnoga sam obecanja prekrsila.
svaki put dobijem neku zelju za pisanjem i toliko ideja se vrti po mojoj supljoj glavi. totalana zbrka, od koje na kraju nikad nista ne ispadne. Mozda je to razlog zasto pocnem, pa odustanem? a mozda i ona neka travcica koja smeta u ostvarenju mojih ideja. Sada sam doma, onako prehladjena, bolesna, neznam sta mi je. I tako dok si doma usamljen i dok te nitko ne posjecuje jer ga je strah zaraze i jer vjerojatno izgledas ko strasilo... preformirajmo tu recenicu ipak.. i tako dok sam doma, usamljena i dok me nitko ne posjecuje jer ga/ju je strah zaraze i vjerojatno jer izgledam ko strasilo, jer moje lice nije vec dobrih 4 dana culo ni za truncicu sminke, trepavice nisu cule za maskaru, kapci za sjenilo, olovku, lice za kremu u boji, rumrnilo...kosa nije cula za cesljanje..a dobro sad nije ni da se inace bas cesljam. i da.. zbog tih razloga vjerojatno mi zadnje dane socijalni zivot nije na zavidnoj razini. A kako mi socijalni zivot ( pod tim smartam frendove) nije na zavidnoj razini, malo sam se zblizila sa starcima. tocnije starom. Nekako smo danas, bar meni, djelovale kao mama i kci iz tinejderskih filmova. Ono tipa frendica, dan je od samog jutra bio nas. Ujutro me probudila otvorivsi mi prozore tako da su sunceve zrake dopirale ravno meni do ociju. Zatim mi je napravila caj, citale smo casopise na terasi, pile caj i ja se sopala tabletama. Popodne sam joj po prvi put u zivotu cupala obrve. Sminkala ju. Inace je protiv toga, tipicna konzervativka, prirodno je in. E pa ja sam je lijepo uvjerila da i sminka moze biti prirodna, a najmanje 5 godina izgleda mladje. Eto nekako sam se osjecala ispunjeno. Sretno. Zacudila sam samu sebe kako kvalitetno vrijeme mogu provest i u krugu obitelji. Zapravo to nikad nije imalo smisla dok je brat bio tu. Sad ga vise nema, sad smo sami nas troje. Sad smo samo ja, mama i tata. Sada sam ja srediste svega. I sada imam osjecaj kako bi voljela da upoznaju onu pravu mene, onu koja je oduvijek bila jedan dio mene, ali uvijek sam ga strogo cuvala u sebi. bojala sam se da cu biti neprihvacena. Mama da ti priznam sada kada smo frendice..? Ne,ne,ne.. Mozda jednog dana, sada je jos rano..
Mozda tad cu ti priznat mama...
