¤×Ludilo praznikaפ
Jedva sam cekla taj dan kada ce zapocet praznici. I imala sam toliko planova. I znala sam da ce sve morat tako bit. I znala sam da ce na tom putu stajat brojne opasne figure koje ce ti unistit savrsenu srecu. Ali gle cuda! Ja sam sretna, potpuno sretna. I nisam zaljubljena, prvi put se tako mocno osjecam, bez ljubavi. Zasto ljudima treba patnja, zasto ljudima trebaju osobe koje ce zagorcavat srecu? Zasto? Sve moze biti tako savrseno bez zaljubljenosti. To je cak lijepo. Nemas onaj nagon za jednom osobom pod svaku cijenu. Nemam onaj nagon koji me do sada jednostavno prisiljavao da zabavu pronalazim u brijanju sa ŽNJ likovima. Nemam tu zelju, jucer sam shvatila da sam u stanju reci NE i cvrsto stajati kod toga. jednostavno ne treba mi neki mekusac ili futavi pedofil. Lijepo mi je i samoj! Volim taj osjecaj - sama sebi dovoljna!
Ovih desetak dana praznika je prebrzo proslo.. Prva subota je bila ok, nije bas da se vise sjecam sta je bilo, a sta nije. Sjecam se samo da sam na kraju zadovoljno lezala na svom kreveticu i mislila sta moze bolje.. Hm, pa moze, moze. Svaki dan zapravo je bio sve bolji. I u cijelim praznicima izdvojila bi 3 dana koja su mi ostala onako u pamćenju po necemu.. Nema neke vaznosti, evo cisto kronoloski... Prvi je Uskrs. Taj dan kad sam se probudila odmah sam se spremila za trening, na fitness i na bazen, brat me je vozio. Doma nas je docekao svecani rucak, popapali smo i odmah se zaputili dalje. Kod jednog frenda stavit xenonke na auto i plave silikonske kapice na pozicijskim svijetlima... Wiiiiiiiii, znam i ja nesto o autima. Zurili smo dalje na kavu s jednom od mojih naj frendica. Ludilo. Kada skuzis da bi svaki dan mogao biti ovakav. Na kavi sta je bilo?! malo tracanja, puno smijeha, pomalo ozbiljnih razgovora, ali najvise ljubavnih problema ili sto se mene tice NEljubavi! Povratak s kave nas je doveo na jos jednu kavu kod bratovog frenda. Bili su tamo i M i Z, preslatki zaljubljeni par, bas su mi medeni. I tako pao dogovor za subotnji izlazak.. Slijedeci dogadaj bio bi jedan privatni party na jednoj "civilizaciji na vrhu brda". To mi je bio prvi put da sam bila tamo i zapravo mi je bilo jako dobro. Naplesala sam se, cijelovrijeme pila amaro colu i uzivala. Ekipa mi je odgovarala. Zapravo to je razlog jer mi je bilo tako lijepo, voljela sam tu ekipu. I nista mi nije bilo tesko od onog sto sam radila, sta sam pomagala drugima sto im je bilo slabo. Nije mi bilo nimalo tesko. Ma da mi se neko izrigao po cizmama nebi mi bilo tesko. Jednostavno shvatis da smo svi jako dobri frendovi i da se takvih treba drzat, a ne nekih ulizica. I treci dogadaj zapravo je bio i jedan vlastiti rekord. Jucerasnji izlazak. Rekord u smislu da mama zna. Hahaha. Radi se o izlasku. Od 23 do pol 7. Osjecas se tako mocno kad jednina u clubu imas crvenu minicu, shake guzom, pleses, pogledi na sve strane. Pomislis doslo je i vrijeme da ti jednom budes u centru paznje. Ovaj put to sam bila ja. Pola ekipe odlucilo je otici doma, moj brat je otisao oko 3-4, a ja sam nastavila partyjat. Povratak iz "trangetowna"u "elegrad Planete" cinio se zabavan. Nikad do tad nisam dozivila vozit se u 4 ujutro, sama sa starim frendom kojeg jako pali crvena boja. Zamislite kuda je vodio nas razgovor. Da,da, kuda?! Ravno u sumu kraj "elegrada Planete". Doslovno u sumu. Nije mu bilo dobro, previse Burna i Red Bulla i tijesne hlace. Meni je sve to bilo uzasno smijesno. Dokazao je da je pravi zajebant. Al moram priznat stvarno dobar zajebant, kojeg pali crvena boja. HAhaha. Jos malo plesa, jos malo dizanja crvene minice, jos malo odbijanja, skicanje konobara, provjera mete iz blizine, uspostavi kontakt.. I jbg, vrijeme je za doma. Do 8 nisam zaspala, Red Bull i Burn cine svoje.
Cini se da ovaj put nije bilo prepreka dobroj zabavi. mozda konacno dolazi i vrijeme za mene. Uz prave prijatelje, uz nezaljubljenost, moc odbijanja, zavodenja. Ponekada imamo i ono sto ne vidimo. Ponekada male stvari ucine zivot ljepsim i zanimljivijim. Nekada jednostavno pokleknemo i mislimo kako nema smisla ovako dalje, ali u takvim trenutcima treba prepoznati tracak nade. Ja svoj iz dana u dan prepoznajem. Iz dana u dan tu je novi tracak koji me vodi do ispunjenja snova. Jer trnovit je put do pobjede. Meni je lijepo sada, a kako ste mi vi?!
Opet zvone stara zvona,
a ja ne znam di si, prva ljubavi...
možda ispod neba plava
s nekim spavaš ti...
Tužno zvone kampaneli,
bolje da se nismo sreli,
jer ispod neba plava
s nekim spavaš ti...
di san ja, di si ti...?
E da, sjećam se ko da je jučer to bilo... I bilo je jučer ...bilo, da. do kraja je došlo, pravi kraj. "Osveta je slatka" reče on meni... Ha, kad bi barem moglo biti nešto normalno među nama, makar samo prijateljstvo... Teško je zaboravit prvu ljubav, ali mora se dalje.. I nekako idem dalje, nije tako teško.. lakše mi je puno kad znam da nema ničeg među nama i da neće ni biti.
Svega će bit, al' prijatelja neće
Svega će bit, al' neće biti sreće
Svega će bit, pusti suza nek teče
Kad se prijatelji rastaju
danas sam shvatila kako će mi falit sadašnji razred kad se razdvojimo, kako ću plakat i bit će-cry me a river! Ma tugujem u naprijed, mislim treba još godinu dana izdržat tu ekipu, pa ćemo onda plakat. ali volim ih ja sve na svoj način. Danas baš razgovarah sa jednom od boljih frendica iz razreda i mislile smo predložit ovu pjesmu da pjevamo na maturalnoj zabavi za godinu dana.. Shvatila sam da jedva cekam maturalac u Španjolsku i da ce biti ludilo... Ni za sto ne zelim to propustit...
I eto nakon onih kidanja latica, mogla bi reći da ih polako ali sigurno ljepim! Nisam vise totalno zbedirana i nekako mi lijepse prolaze dani, a kako i nebi kad danas pocinju praznici!!!!
baš kao da kidam laticu po laticu s tratinčice..
Znate za one dane kada se zaključate u sobu i plačete jer vam se život raspada. Možda ste te sreće pa nikad nećete ni saznati kako je to. Sretnici ste
. Život nije fer. Šta sam ja skrivila da se meni samo ružne stvari u životu događaju?
Najrađe bi plakala, i plakala i plakala.. Stalno. Najrađe nebi postojala, sve me boli onako izunutra, a suza za suzom se stvara i teče niz obraze.. To je onaj osjećaj kada nemate snage za dalje
. Kada su svi vaši snovi izbrisani. Kada vam se pokaže nada i vi "zagrizete" i sretni ste jer vidite izlaz, a onda drugi dan sve se gubi
. Kao da ste maloj bebi isčupali zvečku iz ruku. Tako i meni. Samo što se meni dogodilo nešto puno gore. Meni se za redom događaju razočaranja
. Htjela bi nestati sa lica zemlje od tuge koju osjećam. Zašto postoje ljudi koji ti zagorčavaju život gdje stignu? Zašto, Zašto? Zašto je sve tako okrutno?
Zašto jednostavno to prekrasno biće
od svojih 18 godina života ne može shvatit da neke stvari bole
. Pa ako ništa nije htio od mene, šta me je pitao broj, šta je išao govorit mom prijatelju da mu se jako sviđam, zašto ga je pitao da nam sredi nešto??. Šta je uopće htio od mene? Htio me povrijedit, a niti me nezna. Želio je najnormalniju curu, prirodnu. A to je mogao dobit
. Ali ne razumijem zašto je to napravio. Došao je na bazen, nije me ni pozdravio, ni pogledao. Niti je ikad nazvao. A njegov prijatelj non stop pokušava nešto sredit među nama. Pa šta da ja radim kad mu se ne sviđam. Kada sam vidila kako se jučer ponašao, uplakana sam uletila pod tuš kod naj frendice(koja njega jako dobro zna) i rekla joj šta je bilo. Rekla mi je da odustnem prije nego bude prekasno.
Da sam dovoljno propatila u zadnje vrijeme i da je vrijeme da budem sretna.
Ali nemogu, otišla sam u relax sobu, prošla kraj bazena i ništa, nije pozdravio. Bila sam slomljena. Šta nije mogao ni "čao" reći? Šta je to tako teško? I krenem se ja tuširat, kad vidiš njegovog frenda kuca on meni na staklo.. "Di si sad pobjegla kad je X došao?!"
, ja njemu nešto zmrmljam i kao neda mi se o tome.
On me pita šta je bilo, a ja onako razočarano, "da, šta je bilo? pa čovjek nezna ni pozdravit, šta da ja onda radim s njim?"
, lik se nacerio i rekao "sad ću ja njemu očitat bukvicu." Nisam mogla više. Sve je boljelo. Onako kao da imam knedlu u grlu. Mislila sam proći će. Pa ne mogu se tako interesirat za nekoga ko me ne primjećuje. Ne mogu neću. Al danas je još gore. Još je gore jer mi je jedna osoba rekla da sam apsolutno sama i da sam si za to sama kriva, da ostali za razliku od mene imaju nekog uz sebe koliko god bio nekvalitetan odnos među njima, bar imaju nekog, a ja nemam. Nemam, niti vjerujem da će se moje vrijeme za to osmijehnuti.
To je osjećaj baš kao da kidam laticu po laticu s tratinčice, samo što u mom slučaju latice su trenutci sreće, a tratinčica moj život. Boli, uskoro dolazi do zadnje latice. A onda će već biti prekasno za sve. Dan je žena, a ja ne mogu biti jaka. Slaba sam. Tužna. Usamljena. ŠKola mi je krenula nizbrdo, same neopravdane i jedinice kupim.
Nemam snage učit. Nemogu ništa. Starci mi nedaju da izlazim. Sve mi brane. Pa zašto i kako da moj život ima smisla?!
I hear the ticking of the clock
I'm lying here the room's pitch dark
I wonder where you are tonight
No answer on the telephone
And the night goes by so very slow
Oh I hope that it won't end though
Alone
Refrain:
Till now I always got by on my own
I never really cared until I met you
And now it chills me to the bone
How do I get you alone
How do I get you alone
You don't know how long I have wanted
to touch your lips and hold you tight,oh
You don't know how long I have waited
and I was going to tell you tonight
But the secret is still my own
and my love for you is still unknown
Alone
Refrain:
Till now I always got by on my own
I never really cared until I met you
And now it chills me to the bone
How do I get you alone
How do I get you alone
