legende ne umiru...

Smisao života…
To je vječno pitanje na koje mi svi povremeno ili stalno tražimo odgovor. I nema univerzalno rješenje za sve. Svatko pronađe neki svoj smisao u životu, a neki ga nikad ne pronađu i cijeli život tragaju za nečim, a ni sami ne znaju što traže….
Krenut ću od početka..
Mnogi vjeruju kako teorija evolucije može ponuditi odgovor. Prema toj teoriji, sav život nastao je posve slučajno od nežive tvari koja se nizom nekontroliranih kemijskih reakcija pretvorila u stanice sa sposobnošću razmnožavanja. One su se postepeno razvijale u sve složenija stvorenja. Tako su nakon nebrojenih milijardi i milijuna godina nastali ljudi. Ja osobno smatram da je to čisti bullshit jer su matematičari odavno dokazali da je takva vjerojatnost nemoguća - ona iznosi nevjerojatnih 1 prema 1113 (brojka 1 sa 113 nula). Taj broj je veći od broja svih atoma u svemiru. Matematika svaki događaj klasificira kao nemoguć ako njegova vjerojatnost iznosi "samo" 1 prema 150 (jedinica sa 50 nula). Prema tome, teorija evolucije zvuči apsurdno. Na primjer, sigurno biste smatrali ludim nekoga tko bi vas uporno uvjeravao kako je neki opsežan rječnik slučajno nastao u eksploziji tiskare. A danas upravo takve besmislice profesori predaju na školama i fakultetima, te takvu neizmjerno klimavu teoriju prezentiraju kao neoborivu činjenicu. Ako ipak zanemarimo to sve i pretpostavimo da je teorija evolucije točna, onda ispada da život nema ama baš nikakvog smisla. Svi smo mi samo žrtve puke slučajnosti, kemije i gena. U tom kratkom životu ne preostaje nam ništa drugo osim pravljenja potomstva i uživanja u prolaznim stvarima. Kada netko umre, on zauvijek prestane postojati. I to je to. Nema nikakve nade ni smisla. Cijela bit našeg postojanja odvija se u nekakvom beskrajno dugačkom mračnom hodniku u kojem sva stvorenja napreduju sićušnim i jedva izmjerljivim koracima.
Naravno, postoji i scenarij No. 2 o kojem ću također reći ponešto.
Bog. To je nekakvo vrhovno biće tj. viša sila oko koje se sve vrti. Bog (bog) je stvorio sve što vidimo i ta pretpostavka bi eventualno mogla proći da se danas ne dešava ovo što se dešava. Naime, taj isti Bog (bog) već tisućama godina ne želi ni prstom mrdnuti i napraviti nešto što bi prekinulo ove boleštine, glad, kriminal i siromaštvo. Čovječanstvo je očigledno prepušteno na milost i nemilost pohlepnim političarima, diktatorima, osvajačima, te sličnim glavešinama koje drmaju svijetom. Bog (bog) tako savršeno šuti kao da uopće niti ne postoji. Ogromna pregršt raznoraznih religija samo stoljećima zbunjuje ljude i huška jedne protiv drugih. I što je najveća fora - svaka religija tvrdi da je samo ona 'prava' ,a da su sve ostale smeće. I svaka religija od svojih vjernika ubire popriličan profit. A to sve je također jedan ogroman bullshit jer su najveća zlodjela u povijesti počinjena upravo u ime religije koja navodno ujedinjuje ljude. Uopće ne vidim poantu u cijelom tom sranju. Kako god se uzme, ispada da je pojedinac vječni gubitnik u odnosu na evoluciju i/ili Boga (boga) koji zaista ima čudnu strategiju (najblaže rečeno). Neka logična perspektiva baš i ne postoji. Odgovora je malo, a pitanja je puno. Stoga logična matematička računica ukazuje na to da život uopće nema smisla. Život puno košta, a malo vrijedi.
Zaključak: Sve u životu je prolazno, i ljudi koji se pojavljuju u našem životu. Nažalost tako je. Ljudi se u našem životu izmjenjuju kao na kolosijeku. Neki ostaju duže (npr. roditelji), neki su samo prolaznici. Ali na kraju krajeva svi nas oni jednom napuste, neki prije neki kasnije. I zato treba živjeti za sebe, a ne za druge. Jer SAMI SMO u životu. To zvuči prilično okrutno,ali nažalost je tako.I zato-Živi danas!Riskiraj danas!Učini danas!pozzzzzz

Ovaj put nešto malo o ljubavi……
Okay,ako što svi znamo ljubav je ponajprije davanje sebe. Ljudi kojima se u životu nije pokazivala i davala ljubav čak i kada jako vole ne znaju tu ljubav dati i pokazati, nego ona u njima stvara totalno drugi osjećaj, nesigurnosti, slabosti, ovisnosti... Ne osječaju se ugodno u primanju i davanju najljepše stvari koj im se može desiti. Zato ne treba potiskivati emocije. Treba razgovarati, biti iskren….. Treba reči ljudima do kojih ti je stalo točno kako se osjećaš jer nikada ne znaš šta ti život sutra može donijeti. Ne želim dopustiti da mi moj ponos i povrijeđenost budu kočnica u onome što istinski želim. Znam i to da ću biti povrijeđena još puno puta u životu kada ću iznositi iskreno svoja mišljenja ali nek. Ne želim žaliti za propuštenim, jer je život prekratak. Dovoljno je samo nekoliko sekundi i nekoliko riječi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se ta rana zalječi. Jer ljudi će zaboraviti i što si rekao i što si učinio ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje s tim u njima pobudio. Nitko nije savršen i svatko od nas ima svoju bolnu priču i svoje probleme, svoje mane i svi činimo krive korake. Ali bitno je razumjevanje. Svi znamo onu: - ko je bez grijeha nek prvi baci kamen. Ali ne, neki ljudi bacaju i bacaju to kamenje bez da ijednom stanu i osvrnu se na sebe i na to koliko bi se kamenja moglo baciti na njih. Jedna od osobina koje cijenim sama kod sebe je ta što znam reči – oprosti. Nikada mi nije bio problem da kada shvatim što sam napravila i kada shvatim da sam pogriješila reči – oprosti mi. Treba znati opraštati i treba shvatiti da nekada nije dovoljno da nam drugi oproste nego da moramo oprostiti i sami sebi. Trebamo naučiti da nikoga ne možemo prisiliti da nas voli, možemo samo voljeti. Trebamo naučiti da nije važno kakav posao radimo, koliko smo u njemu uspješni i da nije najvrednije ono što posjedujemo nego ono tko smo u životu i to što volimo i što smo voljeni. Trebamo naučiti da bogat čovijek nije onaj koji ima najviše nego onaj kojemu najmanje treba.
Jer čovijek ne čini fatalne greške u svom životu zato što je nerazborit. Čini ih zato što logično misli.
Mi ljudi uvijek volimo gledati na stvari sa rezervom, možda čak i pesimistično. Puštamo da naša bol bude jača od ljubavi. Ali stvari nikada nisu ni dobre ni loše nego ih naše razmišljanje čini takvima. …Zato me baš briga što će itko na ovom svijetu misliti o meni. Ako će me itko
voljeti, voljeti će me zbog osobina koje posjedujem i koje su dobre i iskrene. Ne želim glumiti i sakrivati se iza ničega kako ne bi osjetila bol. Želim voljeti i želim biti voljena. Prava ljubav će nači svoj put. Ljubav nije sebična…
Uglavnom želim reći ovo: