Marketing
Ovaj put nešto malo o ljubavi……
Okay,ako što svi znamo ljubav je ponajprije davanje sebe. Ljudi kojima se u životu nije pokazivala i davala ljubav čak i kada jako vole ne znaju tu ljubav dati i pokazati, nego ona u njima stvara totalno drugi osjećaj, nesigurnosti, slabosti, ovisnosti... Ne osječaju se ugodno u primanju i davanju najljepše stvari koj im se može desiti. Zato ne treba potiskivati emocije. Treba razgovarati, biti iskren….. Treba reči ljudima do kojih ti je stalo točno kako se osjećaš jer nikada ne znaš šta ti život sutra može donijeti. Ne želim dopustiti da mi moj ponos i povrijeđenost budu kočnica u onome što istinski želim. Znam i to da ću biti povrijeđena još puno puta u životu kada ću iznositi iskreno svoja mišljenja ali nek. Ne želim žaliti za propuštenim, jer je život prekratak. Dovoljno je samo nekoliko sekundi i nekoliko riječi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se ta rana zalječi. Jer ljudi će zaboraviti i što si rekao i što si učinio ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje s tim u njima pobudio. Nitko nije savršen i svatko od nas ima svoju bolnu priču i svoje probleme, svoje mane i svi činimo krive korake. Ali bitno je razumjevanje. Svi znamo onu: - ko je bez grijeha nek prvi baci kamen. Ali ne, neki ljudi bacaju i bacaju to kamenje bez da ijednom stanu i osvrnu se na sebe i na to koliko bi se kamenja moglo baciti na njih. Jedna od osobina koje cijenim sama kod sebe je ta što znam reči – oprosti. Nikada mi nije bio problem da kada shvatim što sam napravila i kada shvatim da sam pogriješila reči – oprosti mi. Treba znati opraštati i treba shvatiti da nekada nije dovoljno da nam drugi oproste nego da moramo oprostiti i sami sebi. Trebamo naučiti da nikoga ne možemo prisiliti da nas voli, možemo samo voljeti. Trebamo naučiti da nije važno kakav posao radimo, koliko smo u njemu uspješni i da nije najvrednije ono što posjedujemo nego ono tko smo u životu i to što volimo i što smo voljeni. Trebamo naučiti da bogat čovijek nije onaj koji ima najviše nego onaj kojemu najmanje treba.
Jer čovijek ne čini fatalne greške u svom životu zato što je nerazborit. Čini ih zato što logično misli.
Mi ljudi uvijek volimo gledati na stvari sa rezervom, možda čak i pesimistično. Puštamo da naša bol bude jača od ljubavi. Ali stvari nikada nisu ni dobre ni loše nego ih naše razmišljanje čini takvima. …Zato me baš briga što će itko na ovom svijetu misliti o meni. Ako će me itko
voljeti, voljeti će me zbog osobina koje posjedujem i koje su dobre i iskrene. Ne želim glumiti i sakrivati se iza ničega kako ne bi osjetila bol. Želim voljeti i želim biti voljena. Prava ljubav će nači svoj put. Ljubav nije sebična…
Uglavnom želim reći ovo:
Post je objavljen 05.10.2006. u 19:15 sati.