. . .

"Zahvalan sam sto sam te uopće našao..
Mogli smo projuriti jedno pokraj drugoga kao dva zrnca svemirske prašine. Bog, svemir, ili ma kako odlučili nazvati te velike sustave harmonije i reda, ne priznaju zemaljsko vrijeme. Za svemir se četiri dana nimalo ne razikuju od četiri miljarde svijetlosnih godina.
Nastojim to uvijek imati na umu.
Ipak sam samo čovjek. A sva ta filozofska racionaliziranja koja mogu smisliti ne sprečavaju me da Te želim svakog dana, svakog trenutka, kao sto ne mogu spriječiti ni nemilosrdni vapaj vremena, vremena koje ne mogu provesti s Tobom, u svojoj glavi..."

Posljednji kauboj Robert

24.04.2007. u 12:13 | 1 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

ovaj blog nema puno veze s tim dječakom, al možda ga nekad spomenem.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr



ovdje sam s vama u 4 oka:

sve_zbog@yahoo.com

icq: 331-119-263

SLOVO O LJUBAVI

Ako se volite ljubavlju
koja buja u samoći, od razdaljine,
koja je više od sna nego od svijesti,
i po rastanku drhtat ćete od miline,
mognete li se još ikada sresti.
Vi koji se volite ljubavlju isposnika,
sa strahom od sagrješenja,
koji kao ptica o kavez lomite krila,
sjećat ćete se uvijek jedno drugom lika.
I po rastanku
zamrijeti vam neće gušena htijenja.
Ako zbog nje patiš zbog nesanice
i u ponoć hodaš budan
po bašti,
ako te lomi neutoljena želja luda,
sjećanja na nju nećeš se spas'ti.
Onih s kojima se igramo
oko vatre,
a bojimo se da je dodirnemo,
s kojima idemo kraj ponora
nezagrljeni i nijemi,
sjećat ćemo se dugo
ma i zavoljeli zatim druge.
Ako je želiš bezgranično,
a sjediš kraj nje bez glasa
slušajući bajku koja se u vama rađa,
svanuću slično,
pamtit ćeš je i kad zima
pred tobom zabjelasa.
Ako vjeruješ sjedeći uz nju
da je ljubav maslačkov puhor
koji svaki dodir može da strese,
ako voliš u njoj i san i dijete,
ako ti je bez nje pusto i gluho,
misao na nju budit će te
i kad se rastanete.
Zauvijek se pamte oni
s kojima se grlili nismo,
čije su nam usne ostale nepoznate,
kojima smo samo s proljeća, u snu,
pisali pismo.
Oni koji se kao rijeke mogu sliti,
među kojima nema spojnog suda
krvi i krvi vrele,
a srca im se dozivaju ludo,
zaboravit se neće
ni kad im kose budu posijedjele.
Ako vam je ljubav nož u srcu,
a bojite se taj nož izvući,
kao da ćete tog časa umrijeti,
pamtit će te on, sjetit će te se
i umirući.
Oni zbog kojih srca
osjećamo kao ranu,
ali ranu zbog koje se jedino živi,
u sjećanje nam banu i kad zavolimo druge -
i osjetimo se nesretni i krivi.

D. Maksimović

VJEŠTINA

Vještina gubljenja je nešto dosta lako,
s većinom toga, kao da normalna je stvar
da bude izgubljeno; s gubitkom to je tako.

Svaki dan nešto gubiš, shvati to onako,
bez veze: ključ, dan, sat, čiji dragi dar.
Vještina gubljenja je nešto dosta lako.

A onda gubiš sve brže, više: podjednako
imena, mjesta, odredišta, kud te žar
za mijenom nosi. Pa što, ništa naopako!

Izgubila sam mamin sat! Stan, jako - jako
drag, predzadnji il' zadnji, od njih par.
Vještina gubljenja je nešto dosta lako.

Izgubila sam, dva, draga grada. Potom, glatko,
tri zemlje, dvije rijeke, kontinent. Koban kvar.
I fale mi, no trpim, al onako, mlako.

-No izgubim li tebe, (vedar glas tvoj, svako
pomicanje ruku), neću lagati. Čini mi se bar:
Vještina gubljenja je nešto dosta lako,
no, može biti (to napiši!) stravična, još kako!

E. Bishop



==========

Ljubav je čarobnica, vila koja preobražava
bezvrijedne stvari u radost i stvara kraljice
i kraljeve od obične gline.
Ona je miomiris tog čudesnog
cvijeta - srca - i bez te svete strasti,
te božanske omame,
mi smo manje od zvijeri;
a s njom je zemlja nebo,
a mi smo bogovi.

R. G. Ingersoll