Iz tere eniting vors ten a pigens end video klubs ol over d vord?
Golub, što je na ovom svijetu uopće golub? i zašto je toliko gubavo golubasto kugav? koliko bogova je trebalo da stvori ovo biće neutažive kugavosti... Sjetimo li se bureka u siromašnim predrađima Europe? Nije da su golubinji bureci loši - jer su tada golubovi mrtvi, no ipak dok ga žvačemo ne smijemo misliti o živom životu tih alkemičara... Trebamo ih respektirati čak i onda dok se njihove žilice rastežu među našim zubićima koji ih razlažu na atome probavljive našim kiselinama. Golubinje burekdžnice su veoma privlačne stranim posjetiocima, kao što su npr.: Kazahstanci, Slovaci, Grci i Slovenci, pa se toplo nadamo da će naših blaženih golubova i dalje biti i da će oni i dalje smrditi oko golubljih burekdžnica. Također se nadamo da će postati još malo bolesniji kako bi još slabije letjeli, te kako bi ih specijalisti za golub.bureke što lakše hvatali, kuhali i sjeckali, a nakraju ih zamatali u kore od onih bureka što su rabljeni. Sva sreća da postoji ta naša reciklaža. . Žalosno je to što često uvozimo golublje meso, neimajući na umu bitnu činjenicu da ih i za izvoza imamo i više nego previše dovoljno. Tako nam proračun biva oštećen, no izvoz gotovog proizvoda golub.bureka porezom dovodi do jednog pristojnog ravnotežišta, ako ne i profita. Štetno je najčešće to što nam mnogi "upadaju" preko grane i za sitne novce kupuju bureke "na veliko", te ih švercaju na državnim pijacama ili saborskim zasjedanjima poslužuju na srebrnastim tanjurima. Najčešće se servira uz golubljev preljev koji se pravi mljevenjem mesa goluba dupljaša. Golub dupljaš (Columba oenas) je vrsta ptica iz porodice golupčarki. Sliči golubu grivnjašu, samo je nešto manji i nema bijeli ukras na vratu i krilima. Glava, vrat, gornji dio krila i doljni dio leđa su plave boje. Gornji dio leđa je smeđeplav, a prema guši prelazi u boju crnog vina. Doljni dio tijela mu je zagasitoplav. Velika letna pera u krilima su plava, kao i pera repa. Na krilima ima jednu prugu mrke boje. Smatra se najukusnijim za prelijeve, ali i za samo meso u procesu proizvodnje golub.bureka. Osim ove vrste, koriste se i sve ostale vrste ove porodice ptica.
Golub - Burek je, inače, vrsta jela (pita) od razvučenog tijesta s preprženim mesom.
Sastojci:
1. tijesto za savijače
2. 60 dkg sočnoga golubljeg mesa od buta (može i miješano ptičije i mišije)
3. 4 glavice crvenoga luka
4. 20 dkg maslaca
5. sol
6. papar
Priprema: U tavici na masnoći lagano popržiti luk, posoliti, ohladiti, potom dodati meso, sol i papar, pa izmiješati. Tijesto narežite na veličinu pekača (tepsije). Pekač namastiti i prekriti jednom korom tijesta koja se začini rastopljenim maslacem, pa preko toga nova kora, tako da se stvori donja podloga. Zatim ravnomjerno stavite pripremljeni nadjev, pa opet kora tijesta pa nadjev i tako redom. Svaku koru polijte (poprskajte) rastopljenim maslacem. Na kraju se stavljaju dvije završne kore tijesta i svaka pomasti. Ispecite u pećnici.
Poticaj u ovoj grani gospodarstva, poljoprivrede i ornitologije najviši je za one poduzetnike koji se odluče za posebnu vrstu pružanja svojih i golubinjih usluga. Video-golub.burekdžnice je naziv za vrstu djelatnosti koja služi samo i samo za to da promovira posebnu granu umjetnosti koja se sastoji od hranjena, leženja i gledanja neodabranih video - uradaka. Vrlo dobro poznati osjećaj zbunjivanja pri ulasku u videoteku i odabiru filma za gledanje brzinom munje nestaje, uz ugodan miris golubljeg mesa koje isparava iznad polica uredno složenih dvd, ili još bolje - vhs filmova.
Svako zajebavanje zajebancijom u zajebanciji može biti vrlo plodno za razvijanje daljnje konstrukcije ideje ili misli, koja ne mora imati ni miris, ni boju ni okus, te može zauvijek ostati samo dio podsvijesti ili svijesti, no može predvladati i kao glavni lik misaonih tvordi. No, ako ona postane nešto više, tada dolazi i same realizacija zajebane nam misli zajebancije. Koliko daleko i koliko intezivno ona može konstruirati situaciju oko sebe, ovisi prvenstveno o tvorcu misli, ideje... Nekada može doći i do paradoksalne situacije. Paradoks (grč.paradoksos = nevjerojatan; para- = protiv, dóxa = mišljenje) jest misao i figura koja u sebi sadrži proturječnost nekoj tvrdnji koja je općeprihvaćena, ili nekom ispravnom zaključku. Paradoks je važno sredstvo u govorništvu jer se njime postiže veća uvjerljivost misli koju govornik zastupa. Dakle, također stoji i to da se zamišljena situacija može manifestirati potpuno suprotno. Primjera radi, pomislimo li na sreću, i želimo ju manifestirati u svoju okolinu, vrlo lako možemo doživjeti suprotno, bez obzira na jačinu misli i samosvjesnost svijesti. Paradoks se od oksimorona i ironije razlikuje po tome što njegovi pojmovi nisu proturječni, nego samo neskladni.
Kakogod, postoje i neke stvari o kojima valja pražljivo razmišljati, te se s njima nije preporučljivo zajebavati, koliko iz moralnih, toliko i iz racionalnih razloga. Prva u nizu misli je mater. Često ju koristimo u različite svrhe, najčešće - proste. Razmislimo li kad o rečenici koju, gotovo redovno, izgovaramo pomoću naših blistavih usnica i jezika? Možda.. no ako stvarno želimo nekom "jebat mater", čisto sumnjam da bi nekome onda to zaista i rekli. No, nebitno.. Kakogod, ne zajebaje se s materama!
Druga u nizu idejnih realizacija zajebane misli je Dream Theater. Ovdje nije riječ striktno o prog/metal grupi Dream Theater, već je taj naziv sinonim za mnoštvo stvari koje su osbnom priprodom privržene uz govornika ili misaonika. Sinonimi (grč. synóymos) leksemi su koji imaju različite izraze, a sadržaj im se potpuno ili djelomično podudara. Dva leksema čiji se sadržaj djelomično ili potpuno semantički podudara, nazivamo sinonimskim parom, a ako je leksema više, govorimo o sinonimskom nizu. Dakle sinonimski niz, u ovom slučaju može biti... biciklo, papuče, Magazin, mobitel, automobil, sat.. i slično, dakle - možda nebitno okolini, no vlasniku misli - nezamijenjivo. Sve takve predmete, ljude, pojave svrstajemo pod jedan pojam, nazvan Dream Theater. Možemo razlikovati misli u ovoj skupini po slijedećim ustrojstvom:
* EMOTIVNE
- osobno emotivne
- globalno emotivne/dirljive
* BEZOSJEĆAJNE
- predmetne
- misaone
- predpostavke
Pod osobno emotvne možemo shvatiti (jelte, ako išta možemo shvatiti uopće) na primjer: uspomene, slike, sjećanja, predmeti koji na nešto podsjećaju i slično, pod globalno emotivne/dirljive spadali bi: ratovi, gladi, nepravda i sl. Bezosjećajna skupina cilja na predmete iz okoline bez velikog emotivnog značaja, kao na primjer: stolica, klupa, čaša, zvučnik, tariguz papir, sapun... No ne smijemo pobrkati predmete iz skupine emotivnih sa predmetima iz ove grupe. Dakle, postoji znatna razlika među njima. No na tome ćete morati poraditi sami jer nije lako raspoređivati razne osobe i njihove misli grupirajući ih u svrstane skupove raznih misli treće osobe u drugačijem ustrojstvu razmišljanja i misli. Zadnja misao u nizu "misli s kojima se ne zajebaje" je jednostavna osoba. Jednostavna duša i jednostavno - čovjek s kojim nema zajebancije.. jer.. što je Chuck Norris bez Isusa? Hmmm... kako bi on zadavao onakve udarce iz polukružnog okreta dok ga Bruce Lee škaklje ispod pazuha da nema Isusa gore koji ga s onim.. kako se zovu, onim tankim konopčićima.. upravlja... Ili kako Chuck Norris udara... !!! Dosta...
Uglavnom, s Isusom nema zajebancije To je barem jednostavno. I nema objašnjenja.
U svome javnom djelovanju i propovijedanju Isus je nastupio naviještajući kraljevstvo Božje. U taj je starozavjetni pojam unio nove sadržaje i nijanse. Nije više riječ o iščekivanju ovozemaljskog kraljevstva, već duhovnoga. Na ovom se svijetu očituje u obraćenju (metanoja), a na drugome u vječnom blaženstvu na nebu. Starozavjetnom je legalizmu suprotstavio unutarnji stav i čistoću srca, a religiji zatvorenoj u etničke granice univerzalnost evanđelja i ljubav prema bližnjemu. Srž je Isusove poruke izražena u Govoru na gori. Isus nije ništa napisao, a njegovu su poruku (Evanđelje) poslije zabilježili njegovi učenici, apostoli i evanđelisti, u Novom zavjetu. Ondje je Isus prikazan i kao začetnik novog poimanja Boga (Trojstvo), utemeljitelj Crkve (Dvanaestorica, Dvanaest apostola).
Koliko skorena zagoretina u loncu može biti pod idealnim uvijetima skorivanja? Sad... može li se, ako je tako, to uopće dokazati ili pokazati, a kamoli objasniti...pitanje je... I to je bit ovog posta. Pokušat ću vam objasniti sve o skorenim zagoretinama u loncima, kada ih ne perete.
.. Ili ih perete, ali neke sitne supstance ovog subjekta o kojemu je riječ - ipak ostanu skorene u teško vidljivom kutu. Prethodna fotografija prikazuje kako i koliko naši predragi mikroorganizmi mogu biti skoreni, u svom životnom okružju, dogovoreni sa svjetlošću životne filozofije. Riječ je, dakle o teći ili ti ga - loncu koji je poslužio svojoj svrsi, no nakon obavljenog poslovnog zadatka, koji ga mnogo unevoljio i raskreveljio, ostao je zaboravljen i nevoljen od strane svojih vlasnika koji su morali privremeno napustiti obitavalište i prebivalište gljivičnih izraslina. Dok su ležeći poticali crijevovod na razgranvanje pojedenih mikroba, lonac je ugutavao čestice zraka u svoju unutrašnjost i tako flekoidne mirise pretvarao u skoretine.
Fotografija snimljena posebnom "to hunt microbes skorene zagoretine" kamerom ukazuje na nevidljive oblike skorenog života u jednoj od kućanskih posudica. Naime, posudica je oprana i to revno, no ipak su preživjele zagoretine uspjele pokvariti idiličnu sliku sudopernog kraljevstva. No, razlikujemo skoretine i zagoretine.
1. Skoretine:
* osušene skoretine
* vlažne skoretine
2. Zagoretine:
* niskog stupnja zagorenosti
* visokog stupnja zagorenosti
Kombinacijom, ali uzajamnom, dobivamo najgori mogući produkt. Dakle, zagoretina na jednom području versus skoretina drugog područja ne predstavlja toliku problematiku, no skorena zagoretina je puno veći i diskutabilniji problem. Najbolnij oblik je osušena skoretina visokog stupnja zagorenosti. Zanimljivo je i to što postoje sredstva koja pokušavaju spriječiti nastajanje ovih oblika prismetana, no sumnjamo u njihove rezultate.
.
Poznajemo mikroorganizme.
Mikroorganizmi ili mikrobi je skupni naziv za bakterije, gljive, viruse i protiste, vidljive pod mikroskopom. Znanost koja ih proučava zove se mikrobiologija. Prema djelovanju na makroorganizme, tj. na čovjeka ili životinju, mikroorganizmi se svrstavaju u tri skupine: korisne, štetne i indiferentne. Ovdje je riječ, naravno o sve tri vrste mikroorganizama. Možda se na prvi spomen ove tvrdnje javlja sumnja u te riječi, no zaista je tako. Zagorene skoretine su korisne jer su često slane, pa u nedostatku soli - mogu se vrlo kvalitetno iskoristiti. One su i štetne jer ih ne volimo gledati, a i našim očima šalju nepojmljive signale - koje naš mozak ponekad i registrira. Često ne, no dogodi se. Zašto su indiferentne, to znate i sami. Možda niste znali, ali razmnožavaju se: nespolno (sporama i pupanjem) i spolno. Zato nam se često gadi gledati u lice skorenih zagoretina, no ako ste dovoljno perverzno izopačeni, možete ovo prihvatiti i kao afrodizijak.
Valja i biti perverzan u takvim situacijama zasićivanja vlastitih nagona putem mirisa, okusa ili liza.
Pimpeci mladeni su se raspolovili po gradovima i sada razvijaju svoje ideale na nas neuke smrtnike koji ih razgledajemo preko očiju krvavih nam od usklika i sreće koja je nepojmljiva i tako dok gledamo metalne pimpeke kako izviru iz betona, mi uživamo razuzdanost naših snenih kapaka koji kapilarnom ustrojbom podočnjačkih vena tvore slike u bojama. Koliko su boje bojive u tim trenutcima apsolutne blokade, dalo bi se raspravljati uz nekakav ugodan prosvjetni razgovor, no za sada - slika govori tisuće riječi. No koje su riječi dovoljne da uslikaju situaciju osnovne prilagodbe misaonih dogovora dragocijenih nam ideja? Sve te riječi mogu stati u samo dvije misli... prva je Pimpek, a druga United..
Sada, uz to dolazimo i do United Pimpeks Of Unverse...
... United Pimpeks Of Dreamland.. ili kako vam drago i milo to zvučalo..
Dakako, dozvoljene su i sve one perverzne misli, ako takvih kojekakvih imamo u našim sveumnim razdraganim moždanim kanalima, građenim od svijesti nekih tisuća slika, što tvori.. nekih 1 000 000 riječi.. koliko je to riječi i kakve su one...
Mjere opreza su obavezne i nezaobilazne u ovom ni u onom smijeru sagledavanja ove, nadasve krajnje, ali ne i preozbiljne situacije. Ona je samo ozbiljna, no ne onako kako smo očekivali. Dakle, molim Vas, odjenite najskuplje cipele i Versace špigetama zavežite jednu za drugu i pokušajte preskočiti ovu izraslinu. Heavy Metal Pimpeks...
Maloljetne djevojčice upozoravam da se ovih misli klone - dok im je na vrijeme, jer ne bi želio biti odgovoran za ono u što će se pretvoriti, kada njihovi dragi roditelji ne budu gledali.. kmek...
I ne želim biti neodgovoran pa reći - jebiga. Zato, molim vas, urazumite se, dragi ljudi. Molim Vas, uozbiljite se i sagledajte ovu problematiku iz onog kuta koji smatrate prikladim i dostojnim ovog trenutka relaksacije radnog čovjeka.
Metalni pimpeci su svuda oko nas i samo čekaju trenutak da se obaspu po našim umovima. Sad, u kojoj mjeri će se njihove virusne trakavice nastaniti u našim neiskvarenim mladim umovima prvenstveno ovisi o mjeri opreza koju sam prethodno spomenuo. Nikada nemojte pomisliti na ono što mislite da ćete prvo pomisliti, već prvo dobro razmislite o promišljenom kako ne biste pomislili na ono što ne želite da bude smišljeno. Hmmm... Teorija je razglobiva, u najmanju ruku, a svako prismetavanje pri razgradnji ovih teza je strogo kažnjivo. Mjera opreza je lupanje Metalnog Pimpeka po glavi odgovornog krivca, po čl. 112, stavka 25. koja će biti izvršena od strane odgovornog organa, a sama kazna je puno bolnija za neke, a za druge - ugodnija čak! pa sada, na vama je da razmislite...
Ili da promislite o... ovom obliku kreiranja i umjetniciziranja mnogoglavih strvinara po kolnicima.
Dakle, očekujem komentare u ovoj sferi razonode...
Keep On Dreaming in the Pimpek's World !
Yeah
Evo jedan mali socijalistički post u čast ovog ovdje objekta što mi viri preko monitora, a prikazuje sliku nekih doktora kako traže neke otiske ili dokaze, kako bi zaradili svoju mjesečnu plaću.
Naime, već dobrih tri sata, koliko dugo je uključen ovaj uređaj, čujem samo neke pucnjeve i urlike, a gledam neku lešinu kako leži na cesti i neke redikule šta paradiraju oko nje. I tako iz dana u dan.
Prestrašno, samo neki kriminal. Zakon, a? I šta se onda kojeg vraga bune što je kriminal u porastu, pojma neman. Pa i meni dođe da uzmen nekoga UZI-a i odem pucat okolo po gradu, kad mi ionako nitko ništa ne može dok se ne pojave neki CSI-ovi ili CSI-oni, a možda i CSI Pizdarija ili CSI Novi momci ili brzi momci ili momci sa ograde, sa ceste, stanice ili kolodvora.. Genijalno. To je bio taj Intro o ovom mom Quadro uređaju. Znači, to vam je ljudi - televizija. Televizija (grč. tele = daleko + visio = gledanje) općeniti je naziv za skup tehnologija koje omogućuju snimanje pokretne slike u obliku električnog signala, njegov prijenos na daljinu, obično putem radiovalova, te ponovno pretvaranje u pokretnu sliku na mjestu prikaza. No, kako ja vidin, vamo u većini slučajeva svi nekog vraga pizde, samo pizde li ga pizde, pa obićavam gledati TelePizdiju samo onda kada nema onih što pizde. Ali nekad i upadnem kod ovih šta pizde.. a stalno pizde..
Sociološko značenje televizije..:::..Televizija spaja sliku i zvuk i danas je najutjecajniji medij. Televizijska slika nosi najpotpunije i najsažetije informacije koje snažnije od bilo kojega drugog medija djeluju na svijest primatelja.
Znači, eto... nastavim li gledati ovakve stvari, mislim da cu popizdit od pustog pižđenja sa TelePizdije, pa će i mene jedan dan tata gledati na TelePizdiji kako pizdim o onima koji su me odveli u ustanovu gdje sam još više popizdio zbog TelePizdije. I Era TelePižđenja se nastavlja..
Keep on pizdit in a free world...
Genijalno..
odustajem... odustajem... odustao
Jel vam se ikad dogodi da molite boga da vam nesto ne padne na pamet, al ne mozete odolit, pa vam svejedno padne na pamet nesto..sto ne biste voljeli da vam padne na pamet, jer ako biste bili "normalni" - nije preporucljivo da vam to padne na pamet.. e pa sada, o cemu ja pricam.. ko ce to skontat. Ko skonta - skonta.. a... u...
Uglavnom, ima li iko danas normalan? I sta je uopće normalno? E! i Ko je uopće odlučio da je nešto normalno? Da li je taj neko bio normalan.. uopće i tada kada je donosio povelju o normalnosti? Da li je njemu neko normalan objasnio sto bi trebalo biti normalno.. a da li je opet taj neko bio normalan tada kad je to govorio? Ili ustanovio bit normalnog covjeka, normalnog svita.. svega...
Al znate sta, BOLI ME KURAC!!! sta ces... tako je kako je...
pozdrav svima normalnima!!! heheheeeeeeee
he.. i jebes sve!!!
< | siječanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Papir trpi sve.
SAD ĆU TI REĆ'
Sad ću ti reć' i dobro me slušaj,
sve one moje riječi baci u more, dok još je plavo.
Uzmi mržnju i tako me kušaj,
svaki zalogaj dvaput prožvači, dvaput me slušaj.
Zaboravi na ono što je bilo, slušaj,
sada govorim u ime svega, budi čovjek pa me slušaj.
Ne okreći glavu kukavice jedna, samo šuti i slušaj,
zadnji put, samo te molim, ljubavi - slušaj!
Pazi na pogled i riječ, slušaj,
ne želim ti sreću, ni dobro, ni zlo, već bogami ljubav.
Samo na tren, boli kušaj,
ne pitaj riječima, mislima, samo me slušaj.