Sve što mladi vole

četvrtak, 14.02.2008.

(samo) Danas se oni ljube...

Nisu se ni oblaci jutros pojavili.
Sunce je paralo rupama nedovoljno zategnutih roletna i otvaralo mi oči. Znao sam da je jutro, pa sam ga pozdravio iskrenim odjebom. Okrenuo sam se na stranu na kojoj nije bilo toliko sunčeve ljubavi. Po glavi su mi se motale svakojake idiotarije, kao što su: prašina, neoprano posuđe, mostovi, otoci, grbavci i prostitutke, te kurve, pa sam se natjerao da ustanem kako me ne bi zarobile te paralele mudrovanja i pretpostavki.
Noge su bile čvrsto na zemlji, ali misli, kao i inače, lutale su na relaciji cijelog svijeta kojeg sam promatrao sa visoka, pa opet sa dna i tako u nedogled. Nekakva muzika se čula iz parkiranog Audija, koji je tu već tjednima, na istome mjestu. Nisam vidio nikoga kome bi pripisao ovo vozilo, a odjednom se našlo u mojoj blizini. Sada ta muzika, glazba, popracena nekakvim tekstualnim oblikom u vidu poezije, remeti moj jutarnji mir i moje misli koje gube krila.
Razaznajući stihove, otkrivam i smisao tonova koji se događaju u mom slušnom polju. Slušam i čujem, vidim, ali ne reagiram. Status je upitan, ali ne i akcija koja slijedi. Zatvaram prozore i osluškujem potankosti lirike, koja je zbog filtriranog basa, ekvalizirala u jednostavnu melodiju koju sada mogu jasno čuti. Nisam oduševljen ni fascinirat, jednostavno sam zatečen, a te suptilne jednostavnosti sklopa durova, sa malom digresijom mola na jednoj dionici, donose mi osmijeh na lice. Pjesma poput svih drugih pjesama, ono nešto što bi moglo ostati skriveno sada prestaje biti misterija. Ako je ikada i bila takvo što. Nisam sasvim siguran što je pjesnik htio reći, no činjenica je da mu cijeli svijet stane na dlan, a on tone dublje. Eto ga, i on je nekada razmišljao o svemu odjednom. Njegov rad me nikada nije dirao, no valjda ove scene donose i određene popratne sadržaje, pa rekoh da poslušamo tu pjesmu kako spada.



Nakon toga, malo sam bio razočaran jer nisam dijelio takve emocije, već sam samo slušao i čuo. Tako i volim slušati. Ili, bolje rečeno - zato i volim slušati.
Satan je lupao nekakvim kuferima po parketu, pa je na tren i omeo moju koncentriranost na zvuk, jer ništa što Satan proizvede ne može proći nezapaženo. Isto tako, ništa što taj proizvede ne može imati čvrst naziv koji drži vodu za sve popratne opisne pridjeve njegovog dijela. I lika naravno. Možda je prava riječ za to - buka, no Satan uvijek točno zna zašto i kako nešto proizvodi. Prije par godina radio je u nekakvoj tvornici. Ta tvornica, a da vam pravo kažem ni Satan, nisu imali pojma čemu služe, no prava istina je ta da se upravo u toj djelatnosti proizveo prvi telefon na našem podneblju. Neka elektro - uslužna djelatnost je bila naziv te tvrtke, no Satan nikada nije shvatio zbog čega je dobio otkaz. Tako smo jednom prilikom razgovarali o zanimanjima, poslovima i radnim navikama, a kada smo došli na temu bita i funkcioniranja proizvodnog lanca i same proizvodnje pojedinih proizvoda, on je samouvjereno, onako nihilistički, pomalo egocentrično izjavio da on vrlo dobro zna što i zašto njegova tvornica proizvodi to što proizvodi. Nakon te izjave, on se okrenuo i obukao jaknu, te sjeo nazad u prvobitno stanje. Želio sam tu anegdotu bolje zapamtiti, ali me smijeh u tome omeo. Nisam mogao vjerovati. Nakon par dana, Satan se vratio tužniji no inače. Sjeo je na kauč i zapalio cigaretu.
Odlučili smo se za šutnju, no nisam mogao izdržati. Pitao sam ga:

"Pa kolega, danas smo nešto zatvoreni, o čemu je riječ?" - "O pizdi materinoj, eto o čemu" - odgovorio mi je.
"A jebemu, pa reci mi šta ti je, koji te vrag poljubio danas?" - nisam odustajao. - "Poljubit ću ja tebe ne prikineš li s tim pizdarijama, pa jel ti vidiš čovjeće da san se ugnjojio i da mi je pun kurac svega!!?" - zaderao se prema zidu. Valjda je želio ublažiti bijes jer je svjestan da mu ja ništa nisam skrivio. Ipak mi nije bilo jasno kojeg vraga on za jaja vuče jutros i što mu se to dogodilo da ga takvoga gledam.
"Pa Satane, jebemu... Ako meni ne možeš reć', kome ćeš? Jesmo li uvik jedan uz drugoga bez obzira na sve? Nemoj me tirat da ti kažem one neke stvari, Satane!!!" - "Kome ću reć', tebi pa da mi se smiješ? Šta ti misliš da si jedini na svitu s kim ja mogu pričat'? Ne seri mi više nego me pusti na miru, moram zvat Vanu!" - prosuo je meni u lice ne skrivajući svoju ludost i opsesiju nekakvom Vanom. Pa zar mu ja nisam prijatelj? Zar nismo ja i Satan jedno dvojako biće koje mora skupa igrati se ove životraske igrice?
"Stari, šta si to reka? Vana? Šta je to, neka treba ili...." - "Ne govori tako o njoj, majmune!!" - prekinuo me.

Tu je konverzacija dotaknula dno. Kasnije sam saznao, Satan je taj dan dobio otkaz jer je zakasnio na smjenu zbog Vane, koja ga je motala oko malog prsta i zajebavala se njegovim plahim srdašcem. Ona je uživala gledajući kako on pati, a on nije mogao reagirati. Čak ga je tjerala da zbog nje kasni na posao. Sad nije imao ni para, ni posla, nego samo te proklete kufere koje je vucarao s kraja na kraj i u njih sadio svoje banane od nebitnih pizdarija. Trebalo mi je malo dok povežem, a onda sam blokirao sve sustave koji su se odvijali u meni. Srčani i krvožilni sustav je popizdio, probavni takt je "preskočio u fazi", a oči su se zakolutale za 180°, što je bilo zajebano jer nisu bile u ravnini. Jebate, pa Satan negdje ide.

"A di ti ideš gospodine mladi nadobudni?"
- "Idem kod Vane." - odlučno je zaključio.
"Zašto?"
- "Zato. Idemo na izlet, Valentinovo je!!!" - pravio se važan.
"Kakvo crno Valentinovo, danas je četvrtak i moramo otić' u kupovinu, frižider nam je prazan, o čemu ti pričaš bokte...???"
- "Ko je tebi kriv što nemaš nekoga kao što je Vana? Idem, sutra ćemo ili u subotu pričat o tim glupostima."
"Ma daj, ne virujen ti ništa. Pa šta ćete radit'? Di idete?"
- "Ljubit ćemo se. Danas se ljube oni koji se vole. Eto. Aj' sad zbogom. Odo ja, ti počisti one sude."

I ode faca bez pardona. Ja poput posranog pačića ostadoh nijemo. Pa zar ovo stvarno Satan govori i da li je ovo uopće bio Satan? Možda su mi oči još uvijek djelomično zatvorene, pa ga nisam dobro rekognizirao.
Al eto, tako se on otišao ljubiti sa svojom dragom Vanom koja mu je sjebala sve. Glavno da je ona sada vladarica Stana, a ja jesam!!!!!! ljubomoran, ne skrivam to. Ona će Satana, pravu poštenu ljudinu, kršnu Hrvatinu prije svega, tako izmanipulirati.. Pif.. Kuda ide ovaj svijet!? Ide li opće ili samo stoji, a mi, čoravi, gluhi i nijemi, samo gledamo i povodimo se. Nije ni čudo što ni nakon pet mjeseci radnog staža u firmi, taj balavac nije znao čemu ta tvornica služi. A i kako će jadan, kad ga je ova issisala. Svo veselje u njemu i svi osmjesi su sada bili samo dio nekog prošlog svršenog vremena. A pa, barem mu želim ugodno svršavanje po Vani. Majmun jedan. Poslao sam mu poruku istog sadržaja. Ne moram ni spominjati da nisam dobio izvješće. Glupan je ugasio mobitel, a ko zna što se moglo desiti...
Ne vjerujem.. Ali mi je jasniji onaj Audi sa početka priče. Audija više nije bilo. To je Satanovo auto, iako je često išao pješice. Zanimljivo. Zaista.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv