Ponosno se koči na čvrstoj grani
Bodljama svojim oštrim mami
Ljepotom krasnom ljubavnike traži
Ljubav svoju njome pokaži
Trnje je štiti od svega što dođe
Lišće je mazi sjenom što prođe
Upija sunce radošću svojom
Osvaja ljude crvenom bojom
Svi joj se dive a ona sama
Pišu joj pjesme ko i ja sada
Vole je žutu, bijelu i rozu
Sanjaju dragi mirisom dozu
Spravljaju čajeve, ulja gusta
Mirise razne za sva usta
Snatre o istoj mirisnoj ruži
Spočetka pjesme čudesnoj druzi
Al ova ruža o kojoj se piše
Nije obična ni manje ni više
Rađena samo majčinom rukom
Srcem i kistom, najvećom mukom.
S jedne joj strane pupoljka dva
Kao nas dvije stisle se skupa
Na drugoj strani njih malih pet
Najdraža ocjena meni opet.
U sred se toga čudesnog grma
Ponosno koči crvena ruža
Sva je sjajna meka i bajna
Kao naše ljubavi tajna.
Pupoljci uz nju rastu ko ludi
Samo iz jednog razloga budni
Žele i oni brzo procvasti
Da budu isti, treba porasti.
|