Rješavam tuge srećom
Smaram ljude osmjehom svojim
Privlačim neke trećom
Ljubavlju čistom sjajnom
Al' vraća se nešto tvoje stalno
Podsjeti mene da još uvijek tu si
Pčela na staklu što toplo joj tu je
Muha što bježi od zime k meni
Nema tih riječi koje bih znala
Spjevati smislom otkrivenim
Nema tih zvuka koje čujem
Da u njima ne lebdiš slikom
Svojim milim likom
Cvijeće mi buja punim dahom
Lišće zeleni iako je jesen
Njegujem ja ga srcem svojim
Misleć da tebe tako štitim
A ti si daleko ni čuti nećeš
Ja više nemam snage ni zvati
A i kad zovem ne mogu slušat
Odbijanje tvoje, dubokog glasa
Osta mi snaga glazbenih niti
Koju kad smognem snage slušam
Izmili želja između mnogih
Nekako srcem nošena snažna
Pa krene muzika koncerta bajnog
Svilenih nota čudnih ideja
Meni bliskih, veselih, tužnih
Mome liku spjevanih takvih
Umišljam da je za mene to bilo
Uživam onda ponesena zvukom
Sama kad slušam, nema nikog
Osim slike i štapića tvoga
Bilo je davno čini se meni
Al snažno osta dugoga roka
Blistava nježnost tamnoga oka
I grubost moja strahom skoka.
|