Linkovi
ŠTA BI DAO DA SI NA MOM MJESTU
DA TE MRZE A DA TI SE DIVE
ŠTA BI DAO???
Bijelo dugme
sanjambudna@net.hr
Put
Promijeniti sebe jedini je cilj,
tražiti put do cilja, jedini je smisao.
Biti na putu traje cijeli život.
Moći uživati u traženju i putovanju
Prekrasna je zadaća.

Rano ili ne ljupce ti šaljem....
Volim te gledati dok topla snivaš....
ali budnu te želim.......
dok te ljubim da ništa ne skrivaš....
ni pogled ni osmjeh ni radost ni žar......
i tijelo svoje da daš mi ko dar.....
LJUBIMSAN OSMISAM

SVESAM
Četiri ljupca-dva sam= 8 sam
Peta stuba- ja sam= 8 sam
Po dvoje – sve sam=8 sam

svjetlost

08.10.2006., nedjelja

BRESKVINO SVE- 1.dio

Jucer pratio me umor, jer sam mislila da MORAM rano ustati (nakon provedene noći u pjevanju i plesanju i upoznavanju novih ljudi), skuhati punjenu papriku i pire mmmm , te krenuti, sina i njegove dečke voziti na nogometnu utakmicu. Nekako na utakmici bila NERVOZNA. Jer sam mislila da morammmmmmmmmmmm.
A nisam MORALA nego željela, pa sam zbog POGREŠNIH MISLI, napravila sebi PROBLEM! Tko bi rekao da nas pogrešne misli UZNEMIRAVAJU.
Onda sam na poluvremenu (sin i ekipa gubili), opustila se i krenula s dvoje polupoznatih otaca iste ekipe dječaka, na kavu. Tamo se opustila.
Utakmica je završila, izgubila naša djeca 2:0. Ja bila «mrtva hladna». Mislila sam ISPRAVNO da treba samo izvući pouku i ići DALJE.
Dok sam ih vozila natrag BOJALA SE da li ću ih dovesti žive i zdrave, jer mi se jako spavalo. Pa sam opet produžila STRAH do navečer, stalno me pratio polako. Ja se osvrtala i pokušala SVE OBJASNITI. Hm, mislila sam, čega se ja to BOJIM???? Legla i zaspala jedno tri sata. Kad sam ustala, već je pao polumrak, sumrak. Smatrala da MORAM ići van, jer sam na godišnjem odmoru ponovo, pa ne treba se OPTEREĆIVATI S USTAJANJEM i DISCIPLINOM. A ŽELJELA SAM OSTATI KOD KUĆE. Hm, opet nije valjalo. Ali sam ODLUČILA izaći, mada teška srca i kao pokisla kokoš. Opet nije valjalo nešto. Onda stigla među poznato društvo, oraspoložila se i uživala, ali STRAH NEPRIMJETNO obilazio dušu moju, tek toliko, taman da se ne opustim! Nagovarala brata Marinka da ostane još s nama iako je on skoro odlučio otići rano leći. To SEBI GOVORILA da sam trebala ostati i leći. Malo se vozili, a STRAH nadirao, podilazio, dok nije kulminirao pa sam NAGLO I NAPRASNO jednostavno učinila ono što MI JE TREBALO – otići kući i biti sama sa sobom, te uživati i opustiti se.

ZNATI KAD TREBA OTIĆI ILI OSTATI JE Mudrost koju učimo cijelog života. I Dobro je da je priroda načinila TAKVO SAVRŠENSTVO, da se stalno tražimo, nalazimo, dolazimo i odlazimo. ALI TO TREBAMO RADITI SA SOBOM I JEDINO SA SOBOM, mislim te promjene. S ostalima kako ODLUČIMO.!!!!!!!!

- 13:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Igra svjetlosti i sjene
svakodnevna
izazovna
zabavna
zamorna
ples katrana i zlata
na vrelom asfaltu
dok koračaš
zagrljaj vjere i sumnje
dok spavaš
šum mora i pustinjski prah
dok si zbunjen
jedino zlato svjetlom sja
more buči, vjera traje
kad voliš

Ratnici Svjetlosti prepoznaju se po pogledu. Postoje na svijetu,dio su tog svijeta, i u svijet su poslani bez torbi i bez obuće. Mnogo se puta osjećaju kukavički. Postupci im nisu uvijek ispravni.
Ratnici Svjetlosti pate zbog besmislica, zaokupljaju ih nevrijedne stvari, ne vjeruju da će ikad sazrijeti. Često se smatraju nedostojnim svakog blagoslova ili čuda.
Ratnici se Svjetlosti nerijetko zapitkuju koja je njihova uloga. Mnogo im se puta čini da život nema smisla.
Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer pitaju. Jer neprestano tragaju za smislom. I naći će ga.
Paulo Coelho

LJUBISAN-PETISAM
Ljupci naši životom kruže
Suze tvore u ruže
Reči ljute molitvom šute
Duše se naše druže

Snena radost danima našim
Vraća se ispočetka
Ljubav stiže srcima dvama
Zlato svoje čeka

Nižemo tako lanac sjajni
Dukata parnih rednih
Čašću točen verom gonjen
Samog života vrednih

Karika svaka jednako važna
Pesmom sreće igra
Sliku krasnu šarenih boja
Rukom vaja čigra

Plešu lako ritmom sjajnim
Dukati zlatnog lanca
Bude onog srcu dragog
Usnulog moga znanca.