svjetlost
25.09.2006., ponedjeljak
sve uvijek ispadne dobro
|
Prvi roditeljski sastanak. Ravnatelj je bio opširan i temeljit, želeći nas upoznati sa svime kako bi naša djeca što bolje znala. Promatrala sam sebe kako davim. Baš mi bilo neugodno mogu vam reći. A dobro je da sam bila tamo, da se vidim smarajuću. Po milijunti put. Kako ego kreće u akciju i daje snagu da ne odustanemo od onog što smo naumili. Ja sam to ovaj put malo elegantnije sredila, svojim glasom, za sebe samu izabrala se u vijeće roditelja. Kako sam shvatila da su mi to namijenili, pa neka. Pri povratku svratila po auto kod majstora, kad naišla na majstorovog sina, koji danima nije ni dolazio kući jer radi u drugom mjestu. I nema pojma što se događa u radioni. Odmah odustala. Odlučila pješačiti kući. Sa poluzatvorenim kapcima tipkam ova slova, nemam pojma zašto, ali me nešto tjera. Da zabilježim sadašnje stanje. Sve mi nekako svejedno. I kao da opet nije u redu. Ako me komisija sutra uputi na posao i zaključi bolovanje, bit će dobro. Ako mi produže bolovanje, bit će opet dobro. Ako je sunčan dan, radit ću nešto vezano za sunce, a po magli odmarat ću oči i dušu. Kiša mi donosi suze, a sunce radost. Ako sam gladna jest ću, a mogu i trpjeti glad. Za žeađ mi najbolja voda, ali može i sok. Jedan me pokušava valjda oženiti, a ja mislila s njim neki posao raditi. Drugi mi se ne javlja nikako, a meni se čini da je on pravi. Ali ako se ne javi, opet dobro. Pun svijet muškaraca, valjda mi nije suđen. Ima ih još ali da ne davim. Kao da ne moram ništa više raditi, jer ionako je svakako, kako god okreneš, dobro. Hm čudno je to, mislim si ja i nije mi baš ništa jasno. Eto zaspah skoro pa idem leći. Laka vam noć     |
- 21:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Igra svjetlosti i sjene svakodnevna izazovna zabavna zamorna ples katrana i zlata na vrelom asfaltu dok koračaš zagrljaj vjere i sumnje dok spavaš šum mora i pustinjski prah dok si zbunjen jedino zlato svjetlom sja more buči, vjera traje kad voliš Ratnici Svjetlosti prepoznaju se po pogledu. Postoje na svijetu,dio su tog svijeta, i u svijet su poslani bez torbi i bez obuće. Mnogo se puta osjećaju kukavički. Postupci im nisu uvijek ispravni. Ratnici Svjetlosti pate zbog besmislica, zaokupljaju ih nevrijedne stvari, ne vjeruju da će ikad sazrijeti. Često se smatraju nedostojnim svakog blagoslova ili čuda. Ratnici se Svjetlosti nerijetko zapitkuju koja je njihova uloga. Mnogo im se puta čini da život nema smisla. Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer pitaju. Jer neprestano tragaju za smislom. I naći će ga. Paulo Coelho
LJUBISAN-PETISAM
Ljupci naši životom kruže Suze tvore u ruže Reči ljute molitvom šute Duše se naše druže Snena radost danima našim Vraća se ispočetka Ljubav stiže srcima dvama Zlato svoje čeka Nižemo tako lanac sjajni Dukata parnih rednih Čašću točen verom gonjen Samog života vrednih Karika svaka jednako važna Pesmom sreće igra Sliku krasnu šarenih boja Rukom vaja čigra Plešu lako ritmom sjajnim Dukati zlatnog lanca Bude onog srcu dragog Usnulog moga znanca. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||