Marketing
sve uvijek ispadne dobro
Prvi roditeljski sastanak. Ravnatelj je bio opširan i temeljit, želeći nas upoznati sa svime kako bi naša djeca što bolje znala. Promatrala sam sebe kako davim. Baš mi bilo neugodno mogu vam reći. A dobro je da sam bila tamo, da se vidim smarajuću. Po milijunti put. Kako ego kreće u akciju i daje snagu da ne odustanemo od onog što smo naumili. Ja sam to ovaj put malo elegantnije sredila, svojim glasom, za sebe samu izabrala se u vijeće roditelja. Kako sam shvatila da su mi to namijenili, pa neka.
Pri povratku svratila po auto kod majstora, kad naišla na majstorovog sina, koji danima nije ni dolazio kući jer radi u drugom mjestu. I nema pojma što se događa u radioni. Odmah odustala. Odlučila pješačiti kući.
Sa poluzatvorenim kapcima tipkam ova slova, nemam pojma zašto, ali me nešto tjera. Da zabilježim sadašnje stanje. Sve mi nekako svejedno. I kao da opet nije u redu.
Ako me komisija sutra uputi na posao i zaključi bolovanje, bit će dobro. Ako mi produže bolovanje, bit će opet dobro. Ako je sunčan dan, radit ću nešto vezano za sunce, a po magli odmarat ću oči i dušu. Kiša mi donosi suze, a sunce radost.
Ako sam gladna jest ću, a mogu i trpjeti glad. Za žeađ mi najbolja voda, ali može i sok.
Jedan me pokušava valjda oženiti, a ja mislila s njim neki posao raditi. Drugi mi se ne javlja nikako, a meni se čini da je on pravi. Ali ako se ne javi, opet dobro. Pun svijet muškaraca, valjda mi nije suđen. Ima ih još ali da ne davim.
Kao da ne moram ništa više raditi, jer ionako je svakako, kako god okreneš, dobro. Hm čudno je to, mislim si ja i nije mi baš ništa jasno. Eto zaspah skoro pa idem leći.
Laka vam noć
Post je objavljen 25.09.2006. u 21:06 sati.