svjetlost
31.08.2006., četvrtak
mili satićž
   Naporno je samo zato jer nismo navikli na lakoću življenja, po navici očekujemo «probleme» a njih u stvari uopće nema, samo u našim glavama stoje. Svakodnevno uporno ispočetka razbucavanje gore navedenih svikavanja je spočetka malo zamorno, ali svakog dana sve lakše. U dijelovima dana ozareni lakoćom, pjevuckamo zbog vlastitog uspjeha. Onda stignu takozvanetežine zbogradi odgovornostiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii. Kad znaš, onda si odgovoran po culpi. Kad ne znaš, milina. O kako je lijepo biti lskjup. E to naučiti polagani je naredni datakza, vježbaa se uporno. Aliiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii da znate, nećete me prevatiri, aha (odmahujem glavom) teza sile mi je potrebna, gravitacijska, da to sve smjenjujem kad ja hoću i kako hoću, tj da centralni organ, satić mili diktira a ja pokorno slušammmmmmm i upletem se radi spoznajanja, pa da budemo tim snivanjaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa.Noć |
- 21:24 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Igra svjetlosti i sjene svakodnevna izazovna zabavna zamorna ples katrana i zlata na vrelom asfaltu dok koračaš zagrljaj vjere i sumnje dok spavaš šum mora i pustinjski prah dok si zbunjen jedino zlato svjetlom sja more buči, vjera traje kad voliš Ratnici Svjetlosti prepoznaju se po pogledu. Postoje na svijetu,dio su tog svijeta, i u svijet su poslani bez torbi i bez obuće. Mnogo se puta osjećaju kukavički. Postupci im nisu uvijek ispravni. Ratnici Svjetlosti pate zbog besmislica, zaokupljaju ih nevrijedne stvari, ne vjeruju da će ikad sazrijeti. Često se smatraju nedostojnim svakog blagoslova ili čuda. Ratnici se Svjetlosti nerijetko zapitkuju koja je njihova uloga. Mnogo im se puta čini da život nema smisla. Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer pitaju. Jer neprestano tragaju za smislom. I naći će ga. Paulo Coelho
LJUBISAN-PETISAM
Ljupci naši životom kruže Suze tvore u ruže Reči ljute molitvom šute Duše se naše druže Snena radost danima našim Vraća se ispočetka Ljubav stiže srcima dvama Zlato svoje čeka Nižemo tako lanac sjajni Dukata parnih rednih Čašću točen verom gonjen Samog života vrednih Karika svaka jednako važna Pesmom sreće igra Sliku krasnu šarenih boja Rukom vaja čigra Plešu lako ritmom sjajnim Dukati zlatnog lanca Bude onog srcu dragog Usnulog moga znanca. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||