|
Linkovi
ŠTA BI DAO DA SI NA MOM MJESTU
DA TE MRZE A DA TI SE DIVE
ŠTA BI DAO???
Bijelo dugme
sanjambudna@net.hr
Put
Promijeniti sebe jedini je cilj,
tražiti put do cilja, jedini je smisao.
Biti na putu traje cijeli život.
Moći uživati u traženju i putovanju
Prekrasna je zadaća.
Rano ili ne ljupce ti šaljem....
Volim te gledati dok topla snivaš....
ali budnu te želim.......
dok te ljubim da ništa ne skrivaš....
ni pogled ni osmjeh ni radost ni žar......
i tijelo svoje da daš mi ko dar.....LJUBIMSAN OSMISAM
SVESAM
Četiri ljupca-dva sam= 8 sam
Peta stuba- ja sam= 8 sam
Po dvoje – sve sam=8 sam
|
svjetlost
25.06.2006., nedjelja
LJUBAV
Sve misli stoje, miruju u ladicama uma. Uredno posložene, neriješene, odagnane bez napora. Trenutak kad smo bez imalo truda, odjednom, zaobišli um. Proširili se izvan njegovih granica. Otputovali do srca. Tu nema pitanja, nedoumica, odgovora, sumnji. Samo ljubav. Ništa ne tražimo, ne očekujemo, ne računamo. Sve znamo jer se ne pitamo. Sve vidimo jer ne sumnjamo.
Srce sretno što smo se ipak, makar i samo ponekad, uspjeli došuljati do njega, iznenada. Gosti nas ubrzanim lupanjem sretnog tik taka. Ne treba nam dobro jelo, fino piće, spavanje. Ništa. Jer tu sve imamo. U srcu ne postoje bogati ni slavni, siromašni ni bolesni. U njemu smo svi jednaki, dobrodošli uvijek i zauvijek. Ono ne pita jer zna. Ono ne traži jer daje.
Jedina stvar koja davanjem postaje veća je ljubav.
Dok sjedim za stolom običnog restorana, nasuprot tebi, lišena strahova, pitanja i sumnji, sve znam. Moj je um na počinku, dovoljno dugo da okusim ljubav. Pitala bih se, o da, već po navici, što radim s nepoznatim muškarcem u gluho doba noći. Pitala bih se, naravno, odakle mi hrabrost da ti dođem. Sramila bih se, svakako svoje nesmotrenosti, neopreza. Tako su me učili.
Ali ljubav ne pita, jer zna. Ona je tren i trajanje bez straha, ona je svjetlost, moćna i jasna. Pitao bi se odakle ti smjelosti da me pozoveš, nepoznatu. Da, sramio bi se, po navici, ispričavao, tako su te učili. Ali nisi, jer je ljubav bila brža od misli, preduhitrila te. Svojom snagom.
Darujući jedno drugom čistu ljubav, sijali smo sjajem, širili se, bili ljubav. Svi su nas gledali, prekidali svoje razgovore, osvrtali se. Doticali smo ih, dirala ih ljubav. Smućivala njihove umove, ometala razložne priče, omalovažavala strahove, preusmjeravala sumnje. Pretvaralo se sve u ljubav. Zbunjena konobarica navraćala je nekoliko puta do nas. Da pita što smo naručili. Jer ljubav nosi zaborav.
Do moje svijesti nije dolazilo ništa osim tebe, samo poneki mutni zvuk iz druge sale, lupanje mog srca i drhtanje ruku. Vidjela sam samo tvoje oči i blistavi osmjeh. Titrala sam finom frekvencijom, tanahnih drhtaja lutnje. Zrakom se osjećao lepet krila leptira i topot plahe srne.
Ljubav je došla, obuhvatila nas, nenametljivo ali jasno, duboko i snažno. Odlučnošću bez prisile. Dahom bez riječi, iskonskim znanjem, kristalnom sviješću. Kad živimo ljubav, nema pogovora. Znamo da je to ona.
Zaboravili smo pitati se o svojoj prošlosti, imovnom stanju, navikama, manama. Zaboravili smo biti pristojni i uviđavni. Nismo se sjetili trikova kojima bismo se jedno drugom možda svidjeli. Zaboravili smo svoje maske negdje u odajama zaspalih umova.
I tako smo, jedne večeri, sasvim iznenada, umorni od životnih briga, prestrašeni lažima, ogorčeni povredama, iscrpljeni tugama, izmoždeni pitanjima svojih umova, uplovili u ljubav. Uvijek i zauvijek. Jer to je vrijeme ljubavi među nama, van svih planova, razmišljanja i očekivanja. Ono je tren u nizu svjetlosnih godina, dah nekih drugih dimenzija, titraj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, spojenih u nitima naših duša, na pravom mjestu u pravo vrijeme
|
|
|
| < |
lipanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
Opis bloga
Igra svjetlosti i sjene
svakodnevna
izazovna
zabavna
zamorna
ples katrana i zlata
na vrelom asfaltu
dok koračaš
zagrljaj vjere i sumnje
dok spavaš
šum mora i pustinjski prah
dok si zbunjen
jedino zlato svjetlom sja
more buči, vjera traje
kad voliš
Ratnici Svjetlosti prepoznaju se po pogledu. Postoje na svijetu,dio su tog svijeta, i u svijet su poslani bez torbi i bez obuće. Mnogo se puta osjećaju kukavički. Postupci im nisu uvijek ispravni.
Ratnici Svjetlosti pate zbog besmislica, zaokupljaju ih nevrijedne stvari, ne vjeruju da će ikad sazrijeti. Često se smatraju nedostojnim svakog blagoslova ili čuda.
Ratnici se Svjetlosti nerijetko zapitkuju koja je njihova uloga. Mnogo im se puta čini da život nema smisla.
Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer pitaju. Jer neprestano tragaju za smislom. I naći će ga.
Paulo Coelho
LJUBISAN-PETISAM
Ljupci naši životom kruže
Suze tvore u ruže
Reči ljute molitvom šute
Duše se naše druže
Snena radost danima našim
Vraća se ispočetka
Ljubav stiže srcima dvama
Zlato svoje čeka
Nižemo tako lanac sjajni
Dukata parnih rednih
Čašću točen verom gonjen
Samog života vrednih
Karika svaka jednako važna
Pesmom sreće igra
Sliku krasnu šarenih boja
Rukom vaja čigra
Plešu lako ritmom sjajnim
Dukati zlatnog lanca
Bude onog srcu dragog
Usnulog moga znanca.
|
|