|
Linkovi
ŠTA BI DAO DA SI NA MOM MJESTU
DA TE MRZE A DA TI SE DIVE
ŠTA BI DAO???
Bijelo dugme
sanjambudna@net.hr
Put
Promijeniti sebe jedini je cilj,
tražiti put do cilja, jedini je smisao.
Biti na putu traje cijeli život.
Moći uživati u traženju i putovanju
Prekrasna je zadaća.
Rano ili ne ljupce ti šaljem....
Volim te gledati dok topla snivaš....
ali budnu te želim.......
dok te ljubim da ništa ne skrivaš....
ni pogled ni osmjeh ni radost ni žar......
i tijelo svoje da daš mi ko dar.....LJUBIMSAN OSMISAM
SVESAM
Četiri ljupca-dva sam= 8 sam
Peta stuba- ja sam= 8 sam
Po dvoje – sve sam=8 sam
|
svjetlost
30.05.2006., utorak
breskvina sjećanja - početak
Tog je jutra, za razliku od ostalih, mučnih, bezvoljnih i besciljnih, imala cilj. Krečući rano, požurila je uroniti u gradsku vrevu u potrazi za pomoći. Misleći da pomoć traži za teško bolesnog rođaka, hitala je Breskva ulicama, ne bi li pronašla zamoljeno. Sunce se stidljivo promaljalo maglom i gustim smogom, prolaznici žurili na posao, a ona je tražila, pitala, gledala. Osjećala je snažnu potrebu i odlučnost da se ne vrati kući neobavljena posla.
Početak je bio u njenoj odluci. Kad nešto želimo svim srcem i dušom, cijela vasiona se dade na posao pomoći nam.
Nakon nešto sati hodanja, u neuglednoj pokrajnjoj uličici, pored središnjeg trga, našla je malu knjižaru i jedini primjerak onog što je tražila. Knjiga s neobičnim naslovom, nepoznatog autora. Primamljiva. Drhtavom rukom, nestrpljivo plaćajući, pograbila je štivo. Već je veselo svijetlilo sunce. Usred vreve, na klupi pored vodoskoka, uz šum kapi, buku vozila i rijeku prolaznika, Breskva je uronila u čudna slova. Plan je bio predahnuti, malo odmoriti. Ostala je dugo, gutajući stranice, otkrivajući svoje boli. Pričala joj se priča o njoj samoj, izranjali odgovori na njena očajna pitanja, slutnje, sumnje. Slova su igrala najveseliju igru koju je ikad zapazila, nestali su zvukovi s ulice, vrijeme je stalo.
U istinskim trenucima radosti života, cijeli svijet utihne pred čudom što nam se događa.
Bio je to početak novog životnog puta, koji je toga dana Breskva odabrala. I nikad od njega nije odustala. Postala je, onako nježna i krhka, ratnikom. Odbila je biti žrtvom. Ne znajući što je čeka, nije više mogla odustati. Nikada. Izabrala je najosamljeniji put na svijetu. Onaj koji nema zamjene, pogodbe ni uzmaka.
I krenula je čista srca slabim koracima.
Nikome o tome nije pričala. Samo se mijenjala. Onako krhka i nježna postala je ratnikom.
A na početku, kako to već biva, kad poteče promjena, sve se odjednom raspada.
Breskvin se život iz dana u dan počeo raspadati. Odjednom više ništa nije valjalo. A nije ona ništa činila, bila je samo čista srca. Čekala je i promatrala. Samo je spustila svoju čaroliju vjere, ljubavi i hrabrosti u svoj život.
Odjednom su neki ljudi poželjeli je napustiti, bila je drugačija, nisu je više voljeli. Kako je to boljelo. Ona je napustila neke ljude, nije više pristajala da je povređuju. Bili su začuđeni, to je njih boljelo.
Noćima je budna premišljala svoje boli, žalila zbog njihovih boli i pitala se, da li su takve boli potrebne.
Na putu ratnika, patnje su nužne kao nauk. Nije se žalila, jer je to sama izabrala.
Ruševinama nikad kraja. Sve se odjednom slomilo, prepolovilo, odlazilo. U hipu je ostala bez ičega, samo sa svojim srcem. Sama, izgubljena, bez uputa, pravca. Puna straha. Užasnuta cijenom ratništva. Izbezumljena, očajna, otkinuta od svega što joj je bilo blisko. Kao trošna lađa na pučini. Nošena vjetrom olujnim.
Svaki je početak težak, možda lakši kad ga sami izaberemo.
|
|
|
| |
svibanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| 1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
| 8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
| 15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
| 22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
| 29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
Opis bloga
Igra svjetlosti i sjene
svakodnevna
izazovna
zabavna
zamorna
ples katrana i zlata
na vrelom asfaltu
dok koračaš
zagrljaj vjere i sumnje
dok spavaš
šum mora i pustinjski prah
dok si zbunjen
jedino zlato svjetlom sja
more buči, vjera traje
kad voliš
Ratnici Svjetlosti prepoznaju se po pogledu. Postoje na svijetu,dio su tog svijeta, i u svijet su poslani bez torbi i bez obuće. Mnogo se puta osjećaju kukavički. Postupci im nisu uvijek ispravni.
Ratnici Svjetlosti pate zbog besmislica, zaokupljaju ih nevrijedne stvari, ne vjeruju da će ikad sazrijeti. Često se smatraju nedostojnim svakog blagoslova ili čuda.
Ratnici se Svjetlosti nerijetko zapitkuju koja je njihova uloga. Mnogo im se puta čini da život nema smisla.
Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer pitaju. Jer neprestano tragaju za smislom. I naći će ga.
Paulo Coelho
LJUBISAN-PETISAM
Ljupci naši životom kruže
Suze tvore u ruže
Reči ljute molitvom šute
Duše se naše druže
Snena radost danima našim
Vraća se ispočetka
Ljubav stiže srcima dvama
Zlato svoje čeka
Nižemo tako lanac sjajni
Dukata parnih rednih
Čašću točen verom gonjen
Samog života vrednih
Karika svaka jednako važna
Pesmom sreće igra
Sliku krasnu šarenih boja
Rukom vaja čigra
Plešu lako ritmom sjajnim
Dukati zlatnog lanca
Bude onog srcu dragog
Usnulog moga znanca.
|
|