Fizikala
Ah! Danas je jedan od onih dana koje mrzim. Cijelu noc sam imala uzasne nocne more. Smrt mojih ukucana, zmije i rak moje bivse najbolje prijsteljice prgonili su me sijelu noc. Ne znam tumaciti snove, ali znam da su bili prestrasni. Ne ponovilo se!
Inace, nemam cesto nocne more, ali kad mi dodju, nadoknade sve lijepe snove.
I tako je to bila savrsena noc jos savrsenijeg dana. Kako je poznato, ja sam nezaposlena, uzalud pokusavam pronaci posao, jer ima previse onih s ''vezom'' i clanova politickih stranaka koji naravno, po nekom samo u Hrvatskoj poznatom pravilu, imaju prednost pri zaposljavanju. Mogla sam i ja postati clan neke lokalne stranke, ali mi se svi ti interesi i ljudi koji se medjusobno kolju radi prestiza u opcini od jedva 2000 stanovnika jednostavno tjeraju na riganje. Tako nisam u stranci, ali zato to placam. Skupo.
Ma nije meni do neke love, ja sam vise spirutualni tip premda sam ekonomist po struci, zelim samo za osnovne potrebe nesto novca. Ovaj mjesec su te osnovne poterebe nesto vise pa su mi starci otvoreno rekli da mi ih ne mogu piustiti. Raditi nesto u mom malim mjestu ne dolazi u obzir iz gore navedenih razloga, a kladionica me nece pa se moram snaci.
Naime, mjesecni djeparac koji su mi dali starci potrosila sam na izletu u Splitu, mogla sam i vise, ali nije bilo. I sada mi ovaj mobilni operate prijeti da ce mi iskljucit telefon zbog nepodmirenih racuna i jos da cu morat platit neku kaznu i troskove ponovnog ukljucivanja. MOLIM?????????????????????
Ja sm zena, a zene ne mogu bez telefona. Osim toga, zapela sam u ovoj zabiti tako da mi je jedina veza sa svijetom putem mobitela. UZAS!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! 
Roditelji su neumoljivi, a ja ocajna.
I tako mi otac predlozi jednu poslovnu suradnju.
Moram mu pomoci ukrcati kamion drva, odvesti ih s njim, a zatim ponovo istovariti.
Uf! 
A ja imam visoku strucnu spremu!
J...s skolu kad nema para. 
I tako smo se nas dvoje od rane zore bacili na posao. Uzas! Kad smo napokon sve zavrsili ramena i ruke su mi otpadale, a ledja uopce ne osjeca. Kuci sam se bacila pod tus, umasirala sva etericna ulja koja iman i nakon uru vrimena ponovo sam slicila na zenu! Bolje izgledam, nego se osjecam!
Ali dobila sam 500 kn, sto mi je dovoljno za dugove, a jos mi ostane i za kavu.
Bez obzira na muku i znoj, shvatila sam da nije sramota nista raditi, vec da treba biti spreman na sve postene poslove koji ce nas izvuci iz krize, bez obzira na obrazovanje, njegovane nokte i sl. Osjecam se odlicno jer sam rjesila situaciju koja me izludjivala, provela sam dan na svjezem zraku, dobro se razgibala tako da moram vjezbati ispred Tv-a i dalje sam ista, luda za knjigama i radoznala, srasno radoznala..............
Nostalgija
Povratak
Uvijek mi tesko pada. Ne znam zasto, ali svaki put kad se vracam kuci s izleta u Split ili neki drugi grad, drzi me odredjena tuga. Kazu moji prijatelji da je to normalno. U svakom slucaju, nije ugodno.
Ali je zato vikend bio i vise nego ugodan.
Nisam mjesec dana vidjela svoje drage prijatelje i jedva sam cekala da se iscakulamo. U petak je bija i diplomski mojoj dragoj priji i nekadasnjoj cimerici, zavrsila je u vrlo razumnom roku gradjevinu i zapocima karijeru diplomiranog inzinjera. Svaka cast! Tako smo malo bili na tulumu kod nje, odlicna zabava, hrpa ljudi, hrane i pica. Naravno, odlicna muzika. Bas je lijepo vratiti se u stare dane studentskog zivota. Kad sam se u sitne sate vratila u stan, On je poslao poruku. Obicnu, ono di si, kako si . A bila su 2 sata ujutro.Nisam vratila, nisam mogla. Zove. Ne javljam se. Nakon 2 min zovem ja njega. Pijan je. Zeli me vidit. Govorim da sam u ST, zao mu je, cak bi i dosao. Kazem mu za sumnje u vezi trudnoce. Ocekivala sam djetinjastu reakciju u skladu s njegovim godinama i pijanstvom, ali smiruju me i kaze da je siguran da je sve u redu,da ce sve bit o.k. Presretna sam, jos malo pricamo i prekidam vezu.
Subota je bila predivan dan, sunce, toplo. Provela sam je tipicno, na suncu uz kavu s mlikom, posli djir do Baca, tamo malo kava, malo gledanje prepanulih momaka kako igraju picigin. Decko nece doci da se vidimo. Malo sam razocarana, ali On mi je u glavi pa me nije ni briga. Kucka! Zovem Ga da dodje, ne zeli, ne da mu se, ne moze...Izlike! Ide njoj. Hladan tus. Ali i zasluzila sam, cili dan se nadam da mi decko nece doci pa da On dodje.
Nedilja i ponediljak su prosli u laganom ritmu, bez vaznijih dogadjaja, samo kave i setnje. Tocno kako sam zamisljala. Savrseni kraj, savrsenog vikenda. Samo da mi je jos On dosao,ali cuda se ne dogadjaju meni..........bar sam sigurna da jos puno toga osjeca za mene. I to je nesto, daje mi razlog da nastavim borbu, vjetrenjace su nekako manje...............
Nista posebno
Eh!
Napokon sam se rjesila te bolesti. Proteklih tjedan dana provela sam u krevetu s fibrom, kasljom i nepodnosljivom glavoboljom. Sve mi je to vise dosadilo i jedva cekam da se napokon maknem iz kuce. Tako sutra putujem u Split na par dana. Prija mi diplomira pa idem na proslavu, a i ne mogu vise u ovom selu. Decko je reka oda ce doci u subotu i men je bas nekako drago. Valjda zato sta ga nisam dugo vidila pa sam poprilicno usamljena. Nemam nekakvih tema jer sam zivot provodila u krevetu pa mi i nije neki high life. Javit cu se po povratku s ekspedicije.
Pozdrav
Preljubnici
Upoznajem ih sve više. Čak i neki za koje sam mislila da su u potpunosti nresposobni za takvo nešto, čine to. Nedostatak ljubavi i veza u mom životu, omogućio mi je razvoj jedne osobite vjetine. Mogu po pogledu, pokretu ili čak nekakvom neprirodnom načinu na koji ljudi šute i ne rade nikakve geste, prepoznati preljubnike. Našim domaćim jezikom rečeno, zabadalo sam pa se miješam u tuđe živote. Ali to nije doslovno tako. Ja ne reagiram. Ne dajem do znanja ljudima da znam njihovu strašnu tajnu. Ne volim plašiti ljude, a strah da netko zna takvo nešto o tebi spada u kategoriju najgorih strahova, jer samo jedna riječ može otkriti aferu i uništiti 3 ili čak više života.
Tako sam sinoć dok sam radila još jednu popdnevnu smjenu pričala s H.. On je moj rođak i dugo vremena mi je bio najbolji prijatelj, ali otkako je aktivno u vojsci i na terenu, malo smo se udaljili. Ali kad ga vidim, redovito ga upilam trzavicama i vječnim problemima mog ljubavnog života, a on to strpljivo sluša i dijeli mi savjete. Nikada ili vrlo rijetko priča o sebi. Nije da to osobito smeta ljudima, jer zna se da ljudi više vole pričati o sebi i svojim problemima nego slušati druge. A ja sam sinoć bila strašno loše.
U prolazu vidim da mu svijetli mobitel, koji leži na šanku dok on malo dalje priča s nekim momkom. Svi koji me znaju sigurno bi potvrdili da nisam uopće zainteresirana za tuđe poruke, pozive i sadržaje ormara ili radnih stolova. Pogledala sam, jer sam mislila da zvoni, a znala sam da ne može čuti zbog glasne glazbe, a i okrenut mu je leđima. Na zaslonu je pisalo: ''Primljena poruka od D.''. Stanem na sekundu i posramljeno mu kažem da je dobio poruku i da sam totoalno nenamjerno pogledala. On je cool. On je gotovo uvijek cool.
D. je jedna mlada cura, zavidne inteligencije, ljepote i šarma. Doduše, ne priča osobito mnogo, ali kasnije sam saznala da je to ono što muškarce dovodi do ludila, u pozitivnom smislu, naravno.
To što je H. primio poruku od D. uopće nije čudno. Ni najmanje. Oni su super frendovi, on joj je bio partner na maturalnom plesu i jednom davno su mutili nešto, ali to je sve bila dječačka ljubav. Mislim da mi je H. jednom rekao da su i spavali skupa, što bi značilo da joj je bio prvi ljubavnik u životu, ali nisam 100% sigurna da je to istina. Sada je D. vezi s J. I to skoro 2 godine.
J. je ono što se u našim krajevima naziva ''zet''. Dobar momak, radi, gradi kuću, ne pije, ne puši, drogu da i ne spominjem, a igra i nogomet. Čovjek za poželit. Totalna suprotnost H.
Međutim, tu sam ja. I ja nešto njušim. I kombiniram. H. nije u stanju lagat. Bar ne jedan na jedan i dok nikome nije život u pitanju.
J. je odličan prijatelj P., a D. je dobra s S.
P. je moj najbolji prijatelj, a i H. -ev. Nas dvoje uglavnom izlazimo zajedno i ispijamo kave. Ljeti zajedno idemo i na more, te na brojne pučke fešte.
S je moja jedina sestra.
Ovog ljeta smo se intenzivno družili. Uglavnom P., J., S., D. i ja. Odlazili smo zajedno na more, vani i ispijali kave. Prava mala ekipa.
D. studira i živi u stanu u Zadru cijelu godinu bez tv – a i nema nekih prijatelja, koliko sam uspjela primjetiti. J. dolazi vikendom i donese tv, pa oni provode vrijeme u stanu, spremajući razna jela, gledajući tv i sl.
D. puši.
J. veoma voli D. i ta ljubav je pomalo opsesivna. Ali istovremeno on misli da ima pravo da joj zabrani da pije, puši, pleše i, ne daj Bože, izađe s frendicama vani bez njega. Sve on to čini u najboljoj namjeri, jer je voli. Ali on ne shvaća koliko je istovremeno guši. D. ne priča puno, ne pokazuje emocije i općenito je zatvorena. Tako da ona nešto naročito i ne reagira na njegove priumjedbe, uglavnom se okrene i nastavi po svom. Uglavnom. Ali postoje i trenuci kada totalno izgubi kontrolu, poludi pa ne želi čuti za njega bar par dana. A on je tada lud. I uglavnom se jada P.-u i plače i gubi se.
U jednom razgovoru sa sestrom otkrijem da ako se ovako nastavi ponašat, veza će završit prije Nove godine. Bez obzira na svu ljubav i godine hodanja.
Posljednjih dana Dori. je puno bolje raspoložena nego inače. Nekakav čudan sjaj vidim u njenim očima i ma koliko zatvorena bila, iz nje isijava ogromna energija.
Nisam se osobito obazirala na to. Svi imamo bolje i gore dane. Naročito u našem malom mjestu, gdje je i najmanja sitnica događaj.
Ali one kobne večeri dok sam H.-u povjeravala susret s bivšim, a nepreboljenim dečkom, sve su se kockice složile.
Nisam ga htjela pilati dugo u noć pa sam mu rekla da mi kaže ako sam dosadna i ako mu se ide kući. Naše prijateljstvo je takve prirode da ga te stvari ne bi nimalo uzdrmale, dapače, normalne su.
I tako on kaže da mu nisam dosadna, ali da će morat za nekih pola sata otići. Kući? Ma, ne!
''Idem ljubit cura!'' ponovi rečenicu koju cijelu večer izgovara i koja je općepoznata šala!
A ja ne mogu vjerovati, pa ga pitam koga.
Uz sve povjerenje koje imamo jedno u drugo, H. nikad ne bi izdao i hvalio se uspjesima kod djevojaka (bilo zauzetih, bilo slobodnih), ako ja nisam pokazala izuzetno zanimanje i detektivske sklonosti pogađanja identiteta.
Pogodim iz prve o kome se radi. On me pita kako sam pogodila, a Bože moj, zbrojila dva i dva.
I tako on meni kaže da su se oni već jednom vidjeli, da je ovo drugi put već. Ona je izvanredna ženska, u stanju je ne progovoriti danima, a što sve može učiniti......
Već mi je zlo od detalja, ali želim saznati što je više moguće pa ne prekidam njegovu sagu o njenim sposobnostima i atributima.
Kad je napokon završio, upitam ga što namjeravaju dalje.
Nista. Nista??
Uzivaju dok traje. Ona ce ostaviti J., ali to ne znaci da ce oni zapoceti vezu.
Moja nepopravljivo raomanticna dusa se na miri s trkvim ishodom i vec sam spremna protestirati,.
Medjutim, shvacam.
Njima treba netko da pobjegnu od svog dosadnog i jednolicnog zivota i pronadju malo uzbudjenja. Nista vise, nema ljubavne price i happy enda.
Pitams, pitam da li bi ja tako mogla?
Sigurnma sam, ne. Previse je osjecaja u ovom skromnom tijelu. Premda imam super tipa koji bi mi skinuo zvizdu s neba da to zatrazim, na volim ga. Teska srca priznajem, sluzi mi samo kao sredstvo da zaboravim Njega i nastavim sa zivotom. Mozda sam ja jos i gora od ostalih, ali to mi se cini kao jedini moguci izlaz iz ove situacije. Ah, kucka!
Valentinovo
Valentinovo.
Ah. Nikad ga nisam osobito voljela. Nikad nisam nista dobila ni slavila. Nemam potrebe, jer vecinam mojih veza pucalo je uoci ili na samo Valentinovo. Tako da mi je ovaj izmisljenji praznik vise obljetnica ljubavnih brodoloma nego ljubavne srece.
Ali kazu pametni ljudi da je i bol sastavni dio ljubavi pa se moze reci da sam ga proslavila na jedan sasvim neobican nacin, u najmanju ruku.
Danas sam isla na jedan od brojnih razgovora za posao. Kao i obicno, sve je isto. Nema nista, ali sad su mi otvoreno rekli da oni sa sss imaju vise sanse od mene. Oni su bolje kvalificirani. Nemam nista protiv ljudi sa sss, ali zar to nije apsurdno? I dok tako zbunjena izlazim iz firme, naletim na cijelu hordu muskaraca sa cvijecem i poklonima. Marenda je pa su iskoristili pola sata slobodnog vremena da svojim boljim polovicama kupe mali znak paznje. Priznajem, pala sam pod tu groznicu. Stvarno je lijepo znati da netko misli na tebe i da te voli. Znam da bi se to trebalo dogadjati svaki dan, ali kad ti se to ne dogadja nikada, zazelis da si medju tim ljudima bar na valentinovo. Medjutim, moj decko je previse km udaljen i nezaposlen bas kao i ja. Decko kojeg vollim je 5 km udaljen od mene, ali nasa srca nisu na istom planetu, a uz to na njegovom planetu se vec nalazi bolja polovica. Tako da sam ponovo sama, ali i osamljena. Veselim se vecerasnjem razgovoru s deckom o sitnicama i problemima koj isu nam obiljezile dan, ali znam da nisam fer. Ne volim ga, ne, jos gore, volim drugoga. Cinim sve da to zaboravim i da mu dam svoje srce, ali ne ide mi uvijek. Danas mi uopce ne ide. Jutros mi je prija rekla da je bas zanima kakva to zbrka vlada u mojoj glavi, da je bas zanima. A nema zbrke. I to sam joj rekla. Zbrka ne postoji. Imam decka, cujemo se, ponekad vidimo, postujemo i planiramo zajednicku buducnost, pruza mi potporu u svemu. Imam Njega, koji se slucajno zove isto ko moj decko, volim ga, on voli mene, ali to ne ide. On ima curu, ona je super, planiraju zajednicku buducnost. E i mozda nosim njegovo dijete. Kasni mi vec 20 dana, ali meni uvik kasni pa to i nije neka tragedija. Sad cekam rasplet. Test za trudnocu ne zelim kupiti jos, jer me strah da ne da dobar rezltat, a i ne zelim znati ako sam trudna, jer ce mi to drasticno zakomplicirati ionako komplicirani zivot. Pa se nadam da ce sve dobro proci.
Znam da je to poprilicno neodgovorna, ali nisam jos spremna zanti. Tek slijedeci tjedan. Mozda se i udam. Tko zna. A nikad nismo planirali zajednicku buducnost. Hm
Povratak
Nisam pisala poprilicno vremena jer sam izbivala iz mom malog mista. Na nekih 10 dana sam otisla u split i okolne gradove i odlicno se provela. Sada mi bas odgovara atmosfera ovog mom mista, jer se samo zelim dobro naspavati i uzivati u drustvu dobre knjige i i kave bez griznje savjesti da se nesto dogadja u mojoj neposrednoj blizini, a ja sam prelijena da odem,
A bas mi je bilo lijepo na mom izletu. Susrela sam gotovo sve moje prije i provela sate na kavi s njima cakulajuci o dogadjajima i dogodovstinama koje smo prozivile odvojeno posljednjih mjeseci, ali i zajedno, ne tako davno, dok smo studirale. Ah moje prije, sve su tako razlicite, sa razliitim pogledima na svijet i zivoa, a ipak ih sve jednako volim i sa svima se osjecam jednako dobro.
A bilo je stvarno ludo ovih dana. napokon san sa vidila s mojom ranije spomonjanom prijom V. i provele smo zajedno jedan ludi vikend. Cak sam i uspila zaboraviti Njega i izaci sa slatkim tipom. Sve je bilo odlicno, ali nije to to. Malo je previse razlicit za moj ukus,ali jos mu to nisam rekla. Nadam se da se veceras javit pada mu kazem, ali ako ne, znaci da mislimo isto, pa dobro.
Lipo je bilo. Nekako su mi uspomene jos presvjeze pa ih sebicno cuvam u sebi da se mogu njima hraniti slijedecih dana.
idilu je kao i obicno pokvario On svojim narcisoidnim porukama tia zelim da budemo samo prijatelja. A ja glumim da mi je sve ravno do Zupanje pa mu kazem da upravo to zelim. A ne zelim. I sad patim. Boli, boli, ali neka, zasluzila sam i gore, valjda cu se naucit ovaj put.
Tako je moj odmor samo malo, malo unisten, ali jos je previse toga da bi bitno utjecao.
Pa eto tako ja uzivam, nadam se ne jos dugo, jer zelim posaooooooooooo.
