sveci
subota, 12.05.2007.
Ponešto o Manjem Bratu
Sv. Franjo...
Jednom prilikom, kada je već ustanovio red franjevaca i kada su mu se braća svakim danom sve više pridruživala, je došao jedan bogati mladić k svetom Franji. On mu je rekao kako želi sve ostaviti i biti svetim, živjeti za Krista kao što to sv. Franjo radi. On ga je, kao i svu braću koja su mu se htjeli pridružiti u novonastalom redu, rado prihvatio. Tada je taj mladić otišao, prodao svo svoje imanje, te se vratio sa vrećom punom novca k svome duhovnom ocu. Uzeli su tu vreću i prolazili ulicama Asiza, djeleći pune šake zlatnika siromasima i nesretnima.
Tada je naišao jedan svećenik koji je Franju poznavao još od njegovih mladih dana. Vidjevši što to rade, rekao je:
"Franjo? Sjećaš se onih nabožnih predmeta koje sam ti dao? Sjećaš se kako nisi imao dovoljno novca da mi ih tada platiš?"
Svetac ga je tada pogledao, nasmijao mu se, ugrabio pune šake zlatnika, istovario mu u ruke i rekao:
"Evo, oče! Ako treba, ima još!"
Taj je svećenik ostao šokiran. Čudno je pogledao tog čovjeka obučenog poput odrpanca, malo se zamislio i nastavio svojim putem, spremivši novac.
No, u narednim danima to ga je sve više kopkalo i nije mu davalo mira.
To je bio početak njegove svetosti.
Kasnije se pridružio sv. Franji i ostavio za sobom svoje materijalne ideale, te zaživio istinsko svjedočanstvo za Krista.
Sada ga častimo kao blaženog Silvestra.
Kada je u jednom gradu, u svom propovjedničkom hodočašću, zastao u crkvu, pomoliti se, tamo je zatekao jednog ne previše prema njemu prijateljski raspoloženog biskupa, koji je njega smatrao luđakom. Ušao je, dakle, sv. Franjo kroz vrata crkve i došao pred oltar gdje je taj biskup stojao. On mu je samo rekao, gotovo prijezirno:
"Što ti hoćeš ovdje? Nemaš što ulaziti na ova vrata u ovu crkvu."
Franjo ga je pogledao, spusitio pogled i pokorno odšetao van kroz vrata kroz koja je u crkvu ušao. Tada se okrenuo, ušao kroz vrata pokraj njih, ponovo došao pred oltar i stao pred biskupa.
"Pa što hoćeš? Nisam li ti već rekao da nemaš što ovdje tražiti?"
"Da," odgovorio mu je "rekli ste mi da nemam što na ona vrata tu ulaziti. Evo, nisam onda ušao na ta vrata, već na ona pokraj njih."
Biskup ga je pogledao u nevjerici.
Uzeo je jedan terenutak promisliti o tome što je rekao.
Zatim mu je pao pred koljena, raskajan što se tako prema njemu ponašao.
Kakav primjer poslušnosti..
Kada se vraćao iz Rima, još dok je bio mladić, jahavši na konju, prolazio je pokraj nekakve provincijalne bolnice, kvazi-utočišta. I ni od kud se pred njim stvori gubavac. Znate kako gubavac izgleda? Znate kako je guba zarazna?
On je, sjetivši se svoga mističnog iskustva s Kristom, kada mu je rekao da odbaci što mu je milo i prigli što mu se gadi, sjahao sa svoga konja, obgrlio tog gubavca svojim rukama i poljubio ga. Poljubio je tog gubavca.
Eto, nekoliko primjera gotovo nevjerojatne svetosti iz života jednoga od kojih se, naravno, nakon Blažene Majke, najviše divim.
