sveci
ponedjeljak, 09.04.2007.
Prvi poslužitelj
U prvim stoljećima kršćanske službe, još dok su progoni bili izrazito otvoreni i okrutni, u jednoj katakombi je upravo završilo bogoslužje, te je svećenik koji je služio zamolio ako ima netko tko bi mogao na drugi kraj grada odnijeti hostiju, za braću i sestre koji još nisu mogli slaviti misu.
Tada ustani jedan dječak, ne stariji od 10-11 godina.
"Ja ću!"
Svećenik ga pomalo u nevjerici pogleda. Zar dječak? Nasmije mu se, no odbaci tu misao, jer znao je koliko opasno može biti nositi u javnosti, koliko god oprezno ili diskretno, nešto što bi se moglo prepoznati kao kršćanski ili s kršćanstvom povezati. Znao je dobro kako su mnogo braće bacali u arenu lavovima da ih razderu ili kako su spaljivali mnoge vjernice zato što se nisu htjeli odreći svoje vjere.
Ali je dječak ustrajao: "Dajte, ja ću odnjeti!"
U njemu je gorila velika želja da bude blizu Isusu o kojemu je toliko mnogo slušao, otkada je potajice počeo dolaziti na ova okupljanja u katakombama. Želio je služiti tom Gospodinu i cijelo mu je biće za tim žudilo.
Svećenik ga opet stade razuvjeravati. No dječak pritisne da on to želi i kaže svećeniku da se nema što brinuti.
Nije mu ni u kom slučaju htio povjeriti taj opasni "pothvat", no kada se pravo osvrnuo, shvatio je da se nitko drugi nije ni javio, i da su sada ostali praktično sami, jer svi su već otišli.
"Hajde!" Poviknuo je dječak.
Svećenik se prisilno, no pomalo u panici nasmije, još se jednom osvrne, pa pomisli na svetu žrtvu, euharistiju, i koliko ona znači za zajedništvo i spomen na Krista.
Pogleda tada dobro tog dječaka.
"Jesi siguran da to želiš?"
"Jesam!"
"Što ja to govorim... jesi siguran da to MOŽEŠ?"
"Sigurno!"
"... U redu." Nevoljko pristane. "Ti znaš koliko nam je tijelo Kristovo dragocijeno, stoga dobro pazi na njega. Evo, izvoli" i uruči mu posudicu u kojemu se nalazila hostija "Budi pažljiv."
Dječak je radostan i uzbuđen izjurio van, te, pošto se našao na ulici grada, uputio se prema sastajalištu druge zajednice kršćana.
Dok je tako hodao, držeći svoju posudicu čvrsto u rukama, pribijenu uz srce, prolazi je pokraje jedne skupine dječaka koji su se igrali na ulici.
Oni, vidjevši da dječak nešto u rukama čvrsto drži, priđoše mu.
"Što to imaš?" Upita jedan.
Dječak se okrene, te vidjevši da ne poznaje dječake i da ih nikada nije vidio na okupljanju, kaže:
"Ništa! moram ići."
"Hajde! Stani, pokaži nam!" Uzviknuše skupina djece, od kojih su gotovo svi bili za glavu višlji od njega.
"Ne! Odlazite, ja moram ići."
"Pokaži nam! Ako nećeš, uzet ćemo sami!"
"To nije za vas!" Uzvikne, te pokuša protrčati između njih, no oni ga uhvatiše i pokušaše mu uzeti posudu iz ruku, no on ju je tako snažno držao, da je to za jedno dijete bilo nevjerojatno.
Kada mu nisu uspjeli oteti posudu iz ruku, pograbiše kamenje, gurnuše ga uza zid, te ga kamenovaše.
I koliko god su bacali kamenje, koliko god taj mali dječak krvario i padao, nije puštao svoju posudu.
Već su mu se oči zamračile, jer primio je nekoliko kamenja u glavu i slijepoočnicu, i počela mu je krv na lice i po tijelu navirati, pa se od boli sruši na zemlju, no još uvijek čvrsto uz prsa pribijenu je držao posudicu sa hostijom, Kristovim tijelom.
Slučajno tada prolazeći, naiđe rimski stražar, te vidjevši što djeca rade, rastjera ih.
Tada pristupi krvavom dječaku i ugleda što nosi.
Prepoznao je što je dječak nosio, jer i sam je potajno bio kršćanin. Pokušao je ublažiti dječakove rane, no i sam je vidio da su ga okrutno kamenovali i da su njegove rane preduboke i da ih je previše da bi se oporavio. Uzeo je posudu što ju je dječak nosio, te ju sakrio pod svoj plašt. Tada je, sažalivši se nad požrtvovnošću maloga poslužitelja, šapnuo:
"Bez brige, znam gdje ovo treba odnijeti. Dobro si služio Isusu. Sada te on čeka."
Dječaku oči ozariše na te riječi, jer to je bilo sve što je on htio.
I izdahne u naručju tog stražara.
To je mučeništvo sv. Tarzicija, malenoga dječaka, koji je svojim ogromnim žarom za služenjem Isusu postao mučenik i zaštitnik svih ministranata.
Prvi i najveći među poslužiteljima, ovaj dječak, usuđujem se sasvim čvrsto reći, imao je veću vjeru negoli cijela jedna zajednica kršćana zajedno.
Sv. Tarzicije, moli za nas!
