|
|
| < | studeni, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
samo ja:
ime: Helena
Nick:HENCY
datum rođenja: 05.02.
horoskopski znak: vodenjak
naj uzrečicane vjeruj nikomu osim samome sebi
prebivalište: Začretje
naj boja: Crna
naj frendice: pa sad... imam puno dobrih prijateljica nebi nikoga posebno isticala...
naj frend: Matija ....
Mrzim : ljude koji su prevrtljivi u svojim mišljenjima i kojima je mišljenje drugih ljudi važnije od njihovog. mrzim kad ljudi kojima najviše vjeruješ ti prvi zabiju nož u leđa
bivši: recite koji po redu pa vam velim kak se zove, jer je ovak malo previše za nabrajati 
slušam: sve pomalo osim metala
idem u srednju : Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok
smijer: Medijski tehničar
linkovi*
Moja Nina
Ivana
Nikolina
Sunčana
Alen
devil´s angel
Ana
Tamara
Anči
Matija
1.MT
Moj školski blog.
Ilija
Kristina
Zok
Nikolina 2
Heky
Hrvoje
Petra_barbi
Free Counters
evo par fotka od ljudi koji mi nešto znače u životu...
Nina:
Nina, Ivana i Nina:
Ana i Nina:
Ana:
Tamara:
Kika:
Nina T.:
Alen i ja
Pjesmice:
Volim te volim,
zašto bih krila,
sa usana tvojih,
i otrov bih pila !!
Ja volim oči tvoje,
ja volim njihov sjaj,
ja volim tebe,
to dobro znaj !!
ruku možeš prijateljski
pružiti svima,
ali srce samo ISKRENIMA !!
jednog ču dana prestati disati,
moje srce će prestati kucati,
prekršit ću neka pravila,
ponekad lagati, ali ti ovo
moram obećati,
uvjek ću te voljeti !!
tvoja je ljubav kao
poto što iz raja
teče zbog tebe je
moj život prepun sreće !!
Ništa na svijetu milije mi nije
od tvog osmijeha
što mi srce grije !!
Zamisli sne koji se ruše,
čovijeka bez pola duše,
djete bez lijepog sna,
to bi bez tebe bila ja.
I ne reci da nisam tu
jer mislim na tebe
u dobru i zlu !!
Voljeti je lijepo,
voljeti je lako,
ali voljeti kao ja nemože svatko,
koliko te volim,
to se teško piše,
jer svaki trenutak,
ja te volim još više !!
Ostani moja tajna,
beskrajna i daleka,
ostani zvijezda sjajna
i sreća što me ćeka !!
ljubav je kad
srce prestane kucati,
i počne drhtati,
a to moje srce čini
kad si ti u blizini !!
ljubav je kao dupin
što se obasjan mjesečinom
kupa u toplini tvojih očiju.
zato ih nikad nemoj
sklopiti, jer kažu da
dupini umiru u tami !!
ljubav je mala ptica,
životna varalica,
put mladosti, dah radosti,
cvjetić ludi, sreća ljudi,
nešto lijepo, a sasvim slijepo !!
najljepša je ljubav
kad se usne spoje,
a za tu ljubav
potrebno je dvoje !!
korak naprijed, korak natrag,
to je ljubav s tobom.
malo crno, malo bijelo,
slatko ali otrovno.
zrno sreće, zrno bola,
čas na nebu, čas na dnu !!
nedaj da se naša ljubav gasi,
nedaj da se ruše naši sni,
počnimo ljubav izpočetka,
ponovno zagrli me ti !!
Meni nisu potrebni ljudi,
meni nisu potrebni sni,
meni je potrebna ljubav,
meni si potreban ti !!
ako te zaboli prošlost,
pomisli na mene bar,
jer bili smo bili, nekad
najljepši par !!
ako me voliš,
nemoj kriti,
jer nije zabranjeno,
zaljubljen biti !!
ako je grijeh što te volim,
neka mi se nikad to ne oprosti !!
| Avril Lavigne - Ge... |
x...duga je noc, svuda je tama, moja duša bez tebe je sama...x
ovako zapocinjem ovaj post.
ovaj tjedan bi trebala biti najsretnija osoba na svijetu, a i jesam na neki nacin.
samo fali mi nešto, odnosno netko. ok, mi smo si sada okej,nadam se, ali opet, to nije to.
ta odredena osoba mi fali na neki cudan nacin. možda nisam normalna i možda tražim previše
ali moj život se okrenuo naglavacke odkada je on ušo u njega. od kad sam ga upoznala, sve je drugacije.
vecina stvari se vrti oko toga, oko njega. možda ja želim nešto više a on ne, možda nam je sudeno da budemo prijatelji. a možda ipak ne. možda se nakon ove godine više nikada necemo vidjeti. možda hocemo. on je jedina osoba do koje mi je toliko jako stalo. neznam zašto. možda zato jer ga volim. ili sam samo do ušiju zaljubljena u njega. jer ipak nesmijem miješati ljubav i zaljubljenost. zaljubljenost prode nakon nekog vremena , mjesec dva, šest, godinu, dvije.... ali ljubav traje puno duže. možda cak i zauvijek. možda ja nisam stvorena da volim nekoga. jer svaki puta kada nekoga zavolim toliko jako ja na kraju ispaštam. i kada shvatim što sam izgubila puštajuci ga od sebe, prekasno je. ako mi je sudeno da tako bude dalje, onda neznam cemu se uopce truditi da budem s nekim. cemu se uopce truditi
da zavolim nekoga. cemu se uopce truditi bitu uz tu osobu kada znaš da ipak na kraju nece biti dobro. da ce na kraju sve završiti naopako. dali se onda uopce vrijedi truditi ?? treba li tada pustiti ojecaje van, treba li ? hocu li ja na kraju ili bilo tko on nas izvisiti na kraju i uvijek se pitati zašto ja. zašto baš ja nemam srece u ljubavi? zašto se to meni uvijek dogodi. dali sam ukleta ili što ?
to pitanje mene cijelo vrijeme proganja. zašto baš ja? možda zato jer ljudi ne vide kakava sam osoba iznutra? ili jednostavno me procijene na prvi pogled?
možda je to moja sudbina da zauvijek kao god pošla to pitanje ide zamnom kao nešto bez cega nemogu normalno živjeti.
X...PrIjAtEljStvO jE SvIjEca KoJa ŽivOt KrAsI...x
prijatelj...
on znaci podršu i on oznacava osobu koja je uvijek tu kraj tebe, i onda kada ti je najteže, da dijeli s tobom i tužne i sretne trenutke. prijatelj je netko tko te pzna u dušu i zna kad si tužan a glumiš da si sretan.
uz tebe uvije stoje tvoji prijatelji cak i kada mislš da su ti svi okrenuli leda. prijatelj je tu. i uvijek ce biti.
ja to najbolje znam. i znam da uvijek kada sam ih trebala su bili tu i uvijek ce biti tu. ponekad se posvadamo radi obicnih malih sitnica. ponekad su to velike ozbiljne stvari a pnekad nam samo dode dan kada ne želimo nikoga pored sebe i kada se ljutimo i na sebe i na prijatelje kao i na cijeli svijet oko nas, makar nam nitko nije kriv.
lako se je posvadati s najoljim prijateljicama, ali je teško reci oprosti, fališ mi. molim te nemojmo se nikada više svadati. teško je reci oprosti jer to moraš reci iz srca a ne samo naglas. ponekad je dosta i mali zagrljaj. jedam mali zagrljaj i ništa više. a ponekad je potrabna cijela novela da se ispricaš najboljem prijatelju
svada svakomu teško padne, ali to je jedna od ljudskih mana. svi se ponekad posvadamo, ponekad sa razlogom, a ponekad i bez razloga. ja se zahvaljujem svojim bebama (suncani i evi) što su uvijek tu uz mene kada mi je to najpotrebnije. ja zanm da sam ja uvijek u z nih, kad god im treba pomoc, cak i ako nemogu pomoci
ja sam uvijek tu i one to znaju. ove godine smo na neki cudan naicin, nas tri nerazdvojne. i nemožemo jedna bez druge. kada se ne vidimo duže od tijedan dana nastane kaos. škola je.
one su nažalost još osnovna a ja sam srednja i to nas sprijecava da se vidamo svaki dan. ali smo zato svaki vikend zajedno i prepricavamo jedan drugoj doživljaje iz škole.
evo sada je prošllo dva tjedna odkako se nismao vidjele. i užasno mi fale. možda nisam normalna i možda sam luda zbog toga, ali kada ih ne vidim ili ne cujem sve se okrene naglavacke.
jedva cekam ovu subotu. da ih napokon vidm i zagrlim. u zdanje vrijeme se baš i ne razgovramo puno. škola, obaveze kod kuce, i jednostavno nemamo vremena, odnosno nikada ne pogodimo
vrijeme kada je ova druga slobodna.
možda je ubiti bit prijateljstva izdržati neko vrijeme da se ne vidimo, pa se tako sazna koliko znacimo jede drugima i možda onda spoznama zapravo što zanci biti iskren priajtelj nekomu
do koga ti je stalo.
x... LuĐaCi Iz RaZrEdA...x
moj razred je genijalan. hh. složnoi smo toko koliko možemo biti. u razredu se ne dijelimo na grupice i svi smo si okje. zezamo s, izvaljujemo "pametne " bisere. srednja je zakon. i da su mi ponudili da izaberem koga želim urazredu sa sobom, nebi mogla izabrati toliko dobar razred. sretna sma što sam upalal baš u taj.
možda jesmo malo ludi razred ali so to ipak mi... hh... žao mi je jedino što mi dani u školi prolaze toliko brzi i što je vec skoro polugodiše. prema tome racunajuci ostaje nam još samo dvije i pol godine skupa. to je malo. rije godinu dana smo bili prvašici i nitko nije nikoga znao ali vec smo se na pocetku svi skupili i bili si dobri. u drugom razredu je puno bolje. svi se znamo i svi znamo tko je kakva osoba. i vjerujte mi nebi htjela da tako brzo dode kraj i ovoj godini a i kraj u srednjoj školi. jer nakon srednje svatko ide svojim pute i više ništa nece biti isto kao prije. ljude iz osnovne znam. i sa svima sam si i sada dobra. ali to nije to. snjima cu si ostati dobra i sada u srenjoj i nakon nj jer smo relativno svi blizu jedni drugih. ali ljudi iz srednje. pa i neznam baš. nismo ni mi toliko daleko jedni od drugih, aliopet to je jedan od vecih problema. svako krene na razlicii fakultet.
svatko krene tamo gdje misli da mu je najbolje. možda treba iskoristiti i ov o vrijeme u srednjoj na druženje s njima i zezati se medusobno i provesti to vrijeme što kvalitetnije. jer tko zna što nam donosi život nakon srednje. jer tek tada pocinju prave obave i tek tada pocinjemo se osamostaljivati i kretati u vlastiti život i graditi ga onako kako mi želimo.
možda je to dobro, a možda ne. možda ce vecina od nas imati srece u tome, a možda ne. i zato želim da mi vrijeme provedeno u razredu prolati što sporije tako da duže mogu uživati u zezancijama raredu.
jer ipak to je i bit školovanja, upoznati nove ljude i biti samostalniji u svemu i ne ovisiti toliko o jednoj ili više osoba.
x...ThE eNd...x
zakljucak svega je iskoristite najbolje ovo vrijeme koje je ispred vas jer ponekda je samo to jedino što nam preostaje.
veliki pozz... kisam vas sve !
bok, evo pišem post. neznam zašto se uopće i trudim nešto takvo raditi. od kak o sam krenula u 2 razred više nemam volje za ništa. čak ni za životom. dosta mi je svega.
u životu sam puno toga prošla makar imam tekar 16 god. ova godina je počela katastrofalno. sve se je romijenilo, ništa više nije isto, a ni nikada više neće biti.
svaki čovijek odrasta i shvaća sve što se oko njega događa i više cijeni život i ljude oko sebe. ali ponekad nam sve rekipi i jednostavno poželimo da sve završi. u ovih 2 godine od kad sam u srdnjoj sve je naopako.
svi su se promijenili. ljudi s kojima sam si bila najbolja u osnovnoj su se umislili ili hodaju u drugu smjenu pa se ne vidimo. neki ljudi koje nisam podnosila ostali su takvi a s nekima sam si sada suuper.
srednju mrzim. i to ne zbog profesora ili zbog učenja nego zbog ar ljudi. ljudi kojim mi nešto znače a onose se pream meni kao idioti. osoba kojoj sam najviše vjerovala i kojoj sam sve dala, i kojoj bi sve dala me je najviše povrijedila
povrijedila me je toliko da više nakon njega nemam povjerenja u ostale ljude čak i one koji su uvijek bili tu i koji budu uvijek tu kada budem ih trebala
neznam zašto neki ljudi moraju biti toliko dvolični i toliko sebični. zašto nemogu svi biti onakvi kakvi su na početku kad ih upoznaš... dobri i zabavni.
zašto se ljudi tako promijene u tako malom vremenu...
zašto sve nemože biti jednostavno... zašto sve mora tako bit...
evo prije dva tjedna pomirila sam se s oobom za koju sam mislila da se više nikada nebudem razgovarala s njim. i onda se je dogodilo to da smo se takoreći pomirili.i sve je bilo super i bilo je ok dok par osoba nije počelo nešto govoriti.
počeli su tračevi da ja vriješam fazane, odnosno tu dotičnu osobu, a ustvari je ona mene vrijeđala i govorila mi da nek se okanim alena i da nek ga ostavim na miru.
mala je fkt. glupa. i oda je to došlo do dotične osobe, i onda je on mene počeo vrijeđati i govoriti mi da zašto ja vrijđam nju.
objašnjavala sam mu d anisam ja ta koja je nekoga vrijeđala, ali on je više vjerovao njoj nego meni i na kraju smo opet u svađi... nakon 7 mjeseci što se nismo razgovarali, tjedan dana smo si bili super i ona za tjedan dana je sve opet ko i prije.
ovo nikamo ne vodi. i puno ljudi se je posvađalo s njim oko toga, a i on je puno ljudi izvrijeđal bez razloga. nadam se da će im se isprčati.
meni se netreba jer ja ne želim. meni je stalo do njega i više nego što om može zamisliti. Volim ga. ali očito to nikomu ništa ne znači.
jednog dana bu možda shvatio koliko mi znači, odnosno koliko mi je značio.ove godine je on maturant i puno ljudi mi je reklo da je to dobro jer odlazi ove godine i da je to dobro jer ga više neću vidjeti.
zbog njega sam prolila tone i tone suza, ali ne više, ebudem si to dopustila. sada kraj sebe imam najboljeg prijatelja i hrpu prijateljica.... hvala im. nekima sam rekla što mislim o njima a nekim a nisam ali mislim da su to sami mogli zaključiti.
bilo bi vrijeme da se okanim njega i da više ne mislim o njemu, jer u zadnje vrijeme vidim da zbog njega nije vrijedno toliko plakati.
umorna sam od toga. i ne želim da sam zbog njega po cijele dane u depresiji i da kad dođem doma da po cijele dane samo o njumu mislim, jednostavno to ne želim.
shvatila sma da je bolje imati dobre prijatelje koji su uvijek tu i koji ti nikada neće okrenuti leđa za razliku od njega.
čovijek uvijek najbolje nauči na vlastitim poglreškama, tako sam i ja nučila da je bolje okaniti se njega i krenuti dalje i ne misliti više o njemu.
to je malo teže, lako je to napisati i reći, ali je teško to napraviti. a još je teže kad ga po ciejele dane moraš u školi gledati.
ovaj post je malo duži ali je vrijedn toga.
ubti sam htjela ovaj post napisati o tpme kako sam se razočarala u neke ljude i kako nemogu vjerovati da oni ljudi kojima nešto veliš u povjerenju oni to razglase okolo i poslije se svi smijeju ili ti održavaju prodike oko toga.
to mi netreba a i ja netrebam takve osobe kraj sebe. toga mi je dosta da nemogu vjerovati osobama za koje mislim da su mi prijatelji.
odustajem od svega, od prijateljstva, od ljubavi, a i na kraju od života, više mi nema smisla živjti ... svi se okrenu protiv tebe i svi te ogovaraju iza leđa, znam jedino da će samo par ljudima biti krivo zbog toga ali ne reviše.
ah...
evo da ne filozofiram previše... veliki pozz od mene...
