Pregled posta

x...u mom životu je sve sivo...x

x...duga je noc, svuda je tama, moja duša bez tebe je sama...x

ovako zapocinjem ovaj post.
ovaj tjedan bi trebala biti najsretnija osoba na svijetu, a i jesam na neki nacin.
samo fali mi nešto, odnosno netko. ok, mi smo si sada okej,nadam se, ali opet, to nije to.
ta odredena osoba mi fali na neki cudan nacin. možda nisam normalna i možda tražim previše
ali moj život se okrenuo naglavacke odkada je on ušo u njega. od kad sam ga upoznala, sve je drugacije.
vecina stvari se vrti oko toga, oko njega. možda ja želim nešto više a on ne, možda nam je sudeno da budemo prijatelji. a možda ipak ne. možda se nakon ove godine više nikada necemo vidjeti. možda hocemo. on je jedina osoba do koje mi je toliko jako stalo. neznam zašto. možda zato jer ga volim. ili sam samo do ušiju zaljubljena u njega. jer ipak nesmijem miješati ljubav i zaljubljenost. zaljubljenost prode nakon nekog vremena , mjesec dva, šest, godinu, dvije.... ali ljubav traje puno duže. možda cak i zauvijek. možda ja nisam stvorena da volim nekoga. jer svaki puta kada nekoga zavolim toliko jako ja na kraju ispaštam. i kada shvatim što sam izgubila puštajuci ga od sebe, prekasno je. ako mi je sudeno da tako bude dalje, onda neznam cemu se uopce truditi da budem s nekim. cemu se uopce truditi
da zavolim nekoga. cemu se uopce truditi bitu uz tu osobu kada znaš da ipak na kraju nece biti dobro. da ce na kraju sve završiti naopako. dali se onda uopce vrijedi truditi ?? treba li tada pustiti ojecaje van, treba li ? hocu li ja na kraju ili bilo tko on nas izvisiti na kraju i uvijek se pitati zašto ja. zašto baš ja nemam srece u ljubavi? zašto se to meni uvijek dogodi. dali sam ukleta ili što ?
to pitanje mene cijelo vrijeme proganja. zašto baš ja? možda zato jer ljudi ne vide kakava sam osoba iznutra? ili jednostavno me procijene na prvi pogled?
možda je to moja sudbina da zauvijek kao god pošla to pitanje ide zamnom kao nešto bez cega nemogu normalno živjeti.

X...PrIjAtEljStvO jE SvIjEca KoJa ŽivOt KrAsI...x

prijatelj...
on znaci podršu i on oznacava osobu koja je uvijek tu kraj tebe, i onda kada ti je najteže, da dijeli s tobom i tužne i sretne trenutke. prijatelj je netko tko te pzna u dušu i zna kad si tužan a glumiš da si sretan.
uz tebe uvije stoje tvoji prijatelji cak i kada mislš da su ti svi okrenuli leda. prijatelj je tu. i uvijek ce biti.
ja to najbolje znam. i znam da uvijek kada sam ih trebala su bili tu i uvijek ce biti tu. ponekad se posvadamo radi obicnih malih sitnica. ponekad su to velike ozbiljne stvari a pnekad nam samo dode dan kada ne želimo nikoga pored sebe i kada se ljutimo i na sebe i na prijatelje kao i na cijeli svijet oko nas, makar nam nitko nije kriv.
lako se je posvadati s najoljim prijateljicama, ali je teško reci oprosti, fališ mi. molim te nemojmo se nikada više svadati. teško je reci oprosti jer to moraš reci iz srca a ne samo naglas. ponekad je dosta i mali zagrljaj. jedam mali zagrljaj i ništa više. a ponekad je potrabna cijela novela da se ispricaš najboljem prijatelju
svada svakomu teško padne, ali to je jedna od ljudskih mana. svi se ponekad posvadamo, ponekad sa razlogom, a ponekad i bez razloga. ja se zahvaljujem svojim bebama (suncani i evi) što su uvijek tu uz mene kada mi je to najpotrebnije. ja zanm da sam ja uvijek u z nih, kad god im treba pomoc, cak i ako nemogu pomoci
ja sam uvijek tu i one to znaju. ove godine smo na neki cudan naicin, nas tri nerazdvojne. i nemožemo jedna bez druge. kada se ne vidimo duže od tijedan dana nastane kaos. škola je.

one su nažalost još osnovna a ja sam srednja i to nas sprijecava da se vidamo svaki dan. ali smo zato svaki vikend zajedno i prepricavamo jedan drugoj doživljaje iz škole.
evo sada je prošllo dva tjedna odkako se nismao vidjele. i užasno mi fale. možda nisam normalna i možda sam luda zbog toga, ali kada ih ne vidim ili ne cujem sve se okrene naglavacke.
jedva cekam ovu subotu. da ih napokon vidm i zagrlim. u zdanje vrijeme se baš i ne razgovramo puno. škola, obaveze kod kuce, i jednostavno nemamo vremena, odnosno nikada ne pogodimo
vrijeme kada je ova druga slobodna.
možda je ubiti bit prijateljstva izdržati neko vrijeme da se ne vidimo, pa se tako sazna koliko znacimo jede drugima i možda onda spoznama zapravo što zanci biti iskren priajtelj nekomu
do koga ti je stalo.

x... LuĐaCi Iz RaZrEdA...x

moj razred je genijalan. hh. složnoi smo toko koliko možemo biti. u razredu se ne dijelimo na grupice i svi smo si okje. zezamo s, izvaljujemo "pametne " bisere. srednja je zakon. i da su mi ponudili da izaberem koga želim urazredu sa sobom, nebi mogla izabrati toliko dobar razred. sretna sma što sam upalal baš u taj.
možda jesmo malo ludi razred ali so to ipak mi... hh... žao mi je jedino što mi dani u školi prolaze toliko brzi i što je vec skoro polugodiše. prema tome racunajuci ostaje nam još samo dvije i pol godine skupa. to je malo. rije godinu dana smo bili prvašici i nitko nije nikoga znao ali vec smo se na pocetku svi skupili i bili si dobri. u drugom razredu je puno bolje. svi se znamo i svi znamo tko je kakva osoba. i vjerujte mi nebi htjela da tako brzo dode kraj i ovoj godini a i kraj u srednjoj školi. jer nakon srednje svatko ide svojim pute i više ništa nece biti isto kao prije. ljude iz osnovne znam. i sa svima sam si i sada dobra. ali to nije to. snjima cu si ostati dobra i sada u srenjoj i nakon nj jer smo relativno svi blizu jedni drugih. ali ljudi iz srednje. pa i neznam baš. nismo ni mi toliko daleko jedni od drugih, aliopet to je jedan od vecih problema. svako krene na razlicii fakultet.

svatko krene tamo gdje misli da mu je najbolje. možda treba iskoristiti i ov o vrijeme u srednjoj na druženje s njima i zezati se medusobno i provesti to vrijeme što kvalitetnije. jer tko zna što nam donosi život nakon srednje. jer tek tada pocinju prave obave i tek tada pocinjemo se osamostaljivati i kretati u vlastiti život i graditi ga onako kako mi želimo.
možda je to dobro, a možda ne. možda ce vecina od nas imati srece u tome, a možda ne. i zato želim da mi vrijeme provedeno u razredu prolati što sporije tako da duže mogu uživati u zezancijama raredu.
jer ipak to je i bit školovanja, upoznati nove ljude i biti samostalniji u svemu i ne ovisiti toliko o jednoj ili više osoba.

x...ThE eNd...x
zakljucak svega je iskoristite najbolje ovo vrijeme koje je ispred vas jer ponekda je samo to jedino što nam preostaje.
veliki pozz... kisam vas sve !


Post je objavljen 22.11.2008. u 00:15 sati.