Malo mjesto Modruš sa ruševnim ostacima tvrđave na vrhu brijega, svakodnevnom putniku-jurišniku autoceste prema jugu zemlje, odašilje otužni vapaj iz svog zaborava. U tom neizbježnom, oku nadohvat, putnom susretu, Modruš na trenutak zasja zrakom neke drevne fantazije i kroz promišljanja o neslućenoj ljepoti u kojoj je ponosit nekoć blistao na strateškom mjestu naše povijesti, poziva na neki prisniji susret upoznavanja.
Ozareni tom pozivateljskom zrakom, naša mala ZNZ (Zemlja-Nebo-Zrak) ekipa svojim je posjetom odlučila ublažiti sudbinu nepravednog zaobilaženja „dvoraca Trnoružice s nesretnim svršetkom“.
Premda Modruš, u svojim jecajnim ostacima sudbine upravo jest jedan u nizu kakvima obiluju naši krajevi, u vrhovima njegovih ruina još hrabro stražari vidik. Panorama je to iznad zle kletve, nepokorena u vremenu i njegovu suludom stremljenju.
Jedrilica na ručno i vrlo stručno navođenje sa vjetrom usplahirenog vrha, pribavila nam je nezaboravne snimke iz zraka u trenucima pravog amaterskog podviga i vrlo stručnog punjenja naših baterija dojmovima rijetko viđenih kadrova. Obogaćeni iskustvom na ovaj način, ostvarili smo svoj zacrtani naum i počastili se izletničkim ciljem zemlje-neba i zraka, kojeg ovdje s radošću dijelimo s vama!
Videosnimak sa fotoaparata, pričvrščenog na trup jedrilice
Dramatično slijetanje prošlo je bez ikakvih posljedica za letjelicu i fotoaparat
Modruš ostavismo na rasplesanom obzorju šuma, kao svjetionik koji svijetli zrakom drevne fantazije, i čuva nas u vremenu u kojem mi tako....nemamo vremena....
Panorama ruševine grada Modruša, snimak sa zapadne strane
Veliko hvala Drašku, živopisnom Modršanu, našem dragovoljnom vodiću, koji nas je upoznao sa svim tajnama svoga kraja.