Malo mjesto Modruš sa ruševnim ostacima tvrđave na vrhu brijega, svakodnevnom putniku-jurišniku autoceste prema jugu zemlje, odašilje otužni vapaj iz svog zaborava. U tom neizbježnom, oku nadohvat, putnom susretu, Modruš na trenutak zasja zrakom neke drevne fantazije i kroz promišljanja o neslućenoj ljepoti u kojoj je ponosit nekoć blistao na strateškom mjestu naše povijesti, poziva na neki prisniji susret upoznavanja.
Ozareni tom pozivateljskom zrakom, naša mala ZNZ (Zemlja-Nebo-Zrak) ekipa svojim je posjetom odlučila ublažiti sudbinu nepravednog zaobilaženja „dvoraca Trnoružice s nesretnim svršetkom“.
Premda Modruš, u svojim jecajnim ostacima sudbine upravo jest jedan u nizu kakvima obiluju naši krajevi, u vrhovima njegovih ruina još hrabro stražari vidik. Panorama je to iznad zle kletve, nepokorena u vremenu i njegovu suludom stremljenju.
Jedrilica na ručno i vrlo stručno navođenje sa vjetrom usplahirenog vrha, pribavila nam je nezaboravne snimke iz zraka u trenucima pravog amaterskog podviga i vrlo stručnog punjenja naših baterija dojmovima rijetko viđenih kadrova. Obogaćeni iskustvom na ovaj način, ostvarili smo svoj zacrtani naum i počastili se izletničkim ciljem zemlje-neba i zraka, kojeg ovdje s radošću dijelimo s vama!
Videosnimak sa fotoaparata, pričvrščenog na trup jedrilice
Dramatično slijetanje prošlo je bez ikakvih posljedica za letjelicu i fotoaparat
Modruš ostavismo na rasplesanom obzorju šuma, kao svjetionik koji svijetli zrakom drevne fantazije, i čuva nas u vremenu u kojem mi tako....nemamo vremena....
Panorama ruševine grada Modruša, snimak sa zapadne strane
Veliko hvala Drašku, živopisnom Modršanu, našem dragovoljnom vodiću, koji nas je upoznao sa svim tajnama svoga kraja.
Post je objavljen 23.08.2009. u 00:22 sati.