Svantevid

Opet bube na mom blogu. Ah, što mogu, kad su mi toliko nezaobilazne u paralelnom svijetu svakodnevne egzistencijalne tematike.

Cetonia aurata zacijelo je već mnogima zapela za oko, nedajbože metlu (ili kakvo drugo hladno oružje), no vjerujte, ovo posve bezopasno stvorenje nije krivo za nepovjerenje onih koji bi bogatstvo prirodnih raznolikosti najradije pospremali metlom! Zlatobubu (moj izraz), promatram duži period u godini i po potrebi maltretiram obveznim fotosešnom, čim sam u prilici. Ponekad mi čak uspije uloviti vlastiti narcisoidni foto-odraz na njenim plećima, ekvivalentan autoportretiranju na haubi fiat punta. Zlatobuba je uglavnom zahvalan model za fotografiranje. U prvi mah se pričini mrtvom pa ju lako možeš i odozgo i odozdo i sa strane, no čim joj priskrbiš miran časak bez ometanja, prikrivši se u zasjedu kako bi dočekao trenutak njene preobrazbe iz "oklopnog tenka" u "letećeg medvjedića", ona osjeti svoju priliku i živne upravo u tom svom nastojanju. Neko vrijeme promatraš tako i pitaš se (kao u Smogovcima) - Ma zafrkava se, uopće nebu poletil? Kad najednom, mimo svake tvoje spremnosti i očekivanja, snagom snažnih torpeda, lakoćom obične muhe, zlatobuba prhne u vis, bez da ti i u pozdrav mahne. Već me je tako nasamarila nekoliko puta, te sam ostao bez ekskluzivnih snimki polijetanja "šatla". Ipak zadoviljio sam se onim tehničkim snimkama, u stanju njene filmske smrti.

Kod promatranja kukaca uvijek mi glavom lete paralele sa tehnološkim dostignućima čovječanstva. Njihove su izvedbe i rješenja zapanjujuća, funkcionalna a naoko tako jednostavna. Uvjeren sam da su kod zlatobube oni iz autoindustrije u konspiraciji s onima iz kemo-boja industrije dugi niz godina hraneći svoju zavist pronicali u tajnu zlatnozelenog-crvenog-inog metalik preljeva kakvog skarabeji nose po posljednjoj modi zadnjih milijun godina!

Skarabej je općenit naziv za superfamiliju Scarabaeoidea od oko 30.000 vrsta buba u svojim podvrstama, što detaljno možete pročitati na God Of Insects stranicama. Ja ovdje, ipak ne želim kao kakav iluzionist, sipat tuđe znanje iz rukava. Želja mi je tek skrenut pozornost na one svakodnevne detalje koji su svojom samozatajnom formom i skladom nadahnuli naš tehnološki razvoj.


Zapravo, kao da ništa novog na svijetu nema. Sve je oduvijek tu, izmišljeno. Jedino ideja, koja će nas okupiti oko nekog cilja, donosi novost u sadržajnijem razumijevanju potrebe savladavanja naših izazova.