Svantevid

Ljeto je, kao što možemo primjetiti, svuda oko nas.
Znam da nije neki izgovor ali nekako mi nije do pisanja postova. No, kako vidim iz blogerskog kruga koji redovito posjećujem, ista fjaka (čast iznimkama), zadesila je i druge ;)
Ma glavno da smo svi još uvijek tu i "škicamo se" iz hladovine ;)))

Kad ožeže ova pasja "Pasija" od vručine - nema nam zaklona do morske pučine ili bar korita prve isušene rijeke.
Kako mi je more (bar još za koji mjesec) tek daleka didova uspomena, a prva mi isušena rijeka već na korak nadomak, u svojoj ljetnoj letargiji na pjeskovitom, glinenom sprudu Kupe, misli bacam ranojesenjim danima, kad će poharani turistički Jadran prebrojavati sve svoje silne cifre od noćenja. Eh, tad ja ciljam na svoj morski trenutak u kom se imam nauživati.

Ljeto je period u kojem nemam volje za jurnjavama bilo koje vrste. Ipak, suprotno takvom stanju (uma) tu su, dakako, neodgodivi poslići tipa krečenja životne nastambe, koji dođoše na red baš ove godine. Nastavak, ništa menje obečavajući na poslu, predvidio je još naporniju zamjenu svih onih sretno pretplačenih na svoj komadić mora i sunca u žiži sezone. Stoga je i moje opažanje, sudjelovanje u svakodenvnim zbivanjima izgubilo na motivaciji. Propustio sam tako pisati vam (a htio sam) o rođendanu mojeg grada kojeg obilježavamao u srpnju. Namjera mi je bila napisati veliki post o tome ali sam odustao jer bi to zapravo bio pozamašan zahvat koji iziskuje sate (doslovno) prikupljanja građe podataka, za što možda ponekad imam afiniteta i ljubavi ali ne baš sad...u ovom periodu znojenja i borbe s dehidracijom. Osim toga još davno sam ustvrdio kako moj entuzijazam ne podupire, (financijski dakako), turistička zajednica grada, što me i ne čudi niti brine odveć ali govorim vam ipak o motivaciji.

Srećom, rijeka Mrežnica, istinsko je blago što mi je dostupno ovih dana te ju posjećujem kad god stignem. Možda bi neki (neuki) naizgled mogli ustvrditi kako je rijeka puna trave i svakojakih "opasnosti" što se u njoj kriju?
Nek svatko misli što ga je volja. Ja znam da ono što takvima može zasmetati, meni predstavlja pravo bogatstvo sa biranim društvom u svom prirodnom okruženju.

Kad se "uvalim" u njen sedreni slapić ispod kojeg masira najblagotvorniji jacuzzi što sama priroda ga je izmislila, ne pomišljam na izlazak sve dok na nožnim prstima ne zamijetim izrastanje "plivaćih kožica"!

Danas me Mrežnica oduševila otkrićem još jednog svojeg nadasve zanimljivog stanovnika kojeg sam (a što ste mislili?) uspio uslikati!
Ta činjenica samo je ustostručila moju ljubav prema ovoj čistoj okrepljujućoj rijeci i pomakla me iz mojih ustajalih blogo-voda.