Svantevid

Ponovni obilazak staništa nakon samo dva dana donio je nova uzbudljiva otkrića. Pored današnjih radova u vrtu ostalo mi je sasvim dovoljno vremena pred zalazećim suncem obići i pohvatati "novosti" koje su čekale da ih ovjekovječim i prezentiram svekolikom puku. Primjetio sam još na desetke novih izniklih primjeraka dok su oni prvi već procvjetali i pomodrili (da, najozbiljnije, na cijeloj livadi ja lako zapamtim koji sam cvijet već susreo prije par dana! Ma nije to nikakva sposobnost, to je stoga što njih zapravo ima vrlo malo). Današnje oduševljenje stiglo je u pronalasku jedne i jedine svjetloroze Orchis u cijelom staništu! (šteta da nisam pronašao i bijelu!) Sve sam naravno višestruko poslikao pod toplim bojama zalazećeg sunca (za detalje sam morao povremeno koristiti bljeskalicu, no draže mi je ipak prirodno svjetlo).



Čime sam toliko oduševljen kad je ova biljka u pitanju? Jednostavno, kad je ugledate tamo dolje u travi, već se na prvi pogled toliko ističe i razlikuje od ostale vegetacije, te stvarno morate biti beščutni da ne bi shvarili kako ste se zatekli pred nečim vanserijskim. Ne morate znati njen latinski naziv ili imati doktorat iz biologije. Kada je vidite, jednostavno znate, da ma koliko biste to htjeli, ne bi je smjeli ubrati!
Ali naravno, ima i nas svakojakih biljaka ...




I još nešto, ove orhideje ne mirišu.
Zapravo, mislim da orhideje općenito ne mirišu (barem ne znatno, ali možda se i varam?) Ipak, to mi se čini sasvim logično. Bila bi to prevelika nepravda u prirodi, da je djelitelj darova svima dao baš sve ;-) Opojan bi miris tada stvorio preveliki nesrazmjer odlika. Ovako, priroda ostaje savršena!