Svantevid
03.02.2006., petak
KREveljača
|
Stara priča...Svijet se mjenja. mačke i veljača ostaju-hvalabogu zauvijek. Bezimeni mačak (koji priča, vjerovali vi ili ne, ako mu se obratite osobno i s dovoljno poštovanja) dobio po njonji i ove godine. Dobro, prošle godine je to bila šapa, ove godine glava, do godine će biti rep ili koji drugi mačji ekstremitet! Ljubav boli-dragi moji....da ga samo možete čuti! Po cijele dane našetava uokolo i saziva svoju "Maru". Maru? Maru. Ne rekoh li vam da je to mačak koji govori? I zove je jasno i glasno... Maroooou, Marooou! (na francuskom, naravno a na kojem bi drugom ljubavnom jeziku zvao?) A Mara ko Mara kći neimara, srce što mu para taktizira...(iza ormara?) Prošle godine je Mara na svijet donjela četvorke. Dovela ih ona pred hraniteljska vrata i rekla: -Čuj ti bezimeni koji zboriš, ja sam emancipirana mica, mlada sam, karijera je predamnom. Bio si tako neodoljiv i slatkorječiv, obečavao svjetla Pariza, šanzelize... Za naklonost moju dao si i desnu šapu svoju, al nesmotrenost ovu našu ostavljam tebi i tvom dobrom glasu... I tako sam (p)ostao vlasnik mačka bez imena koji prča i koji je samohrani otac četvero gladnih usta, neukrotivih na mater, razgovorljivih na oca... Marooou, Marooou! Mora da je teško, ponavljati sve opet sa jednakim žarom i darom i marom...  MAROOOOU! |
- 00:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
