Stara priča...Svijet se mjenja. mačke i veljača ostaju-hvalabogu zauvijek. Bezimeni mačak (koji priča, vjerovali vi ili ne, ako mu se obratite osobno i s dovoljno poštovanja) dobio po njonji i ove godine.
Dobro, prošle godine je to bila šapa, ove godine glava, do godine će biti rep ili koji drugi mačji ekstremitet! Ljubav boli-dragi moji....da ga samo možete čuti! Po cijele dane našetava uokolo i saziva svoju "Maru". Maru? Maru. Ne rekoh li vam da je to mačak koji govori? I zove je jasno i glasno... Maroooou, Marooou! (na francuskom, naravno a na kojem bi drugom ljubavnom jeziku zvao?)
A Mara ko Mara
kći neimara, srce što mu para
taktizira...(iza ormara?)
Prošle godine je Mara na svijet donjela četvorke. Dovela ih ona pred hraniteljska vrata i rekla:
-Čuj ti bezimeni koji zboriš, ja sam emancipirana mica, mlada sam, karijera je predamnom.
Bio si tako neodoljiv i slatkorječiv, obečavao svjetla Pariza, šanzelize...
Za naklonost moju dao si i desnu šapu svoju,
al nesmotrenost ovu našu
ostavljam tebi
i tvom dobrom glasu...
I tako sam (p)ostao vlasnik mačka bez imena koji prča i koji je samohrani otac četvero gladnih usta, neukrotivih na mater, razgovorljivih na oca...
Marooou, Marooou!
Mora da je teško, ponavljati sve opet sa jednakim žarom i darom i marom...
MAROOOOU!
Post je objavljen 03.02.2006. u 00:19 sati.