Svi mora da su čuli jednom u svom životu za papu Ivanu, ženskoga papu. Činjenica da je postojao ženski papa veoma je interesantna i često predmet rasprave povjesničara od kojih većina tvrdi da nije postojala, a manjina da je. No obje skupine nemaju čvrste dokaze. Sve ostaje na privatnom mišljenju pojedninca.
Martin Polon, poljski kroničar iz 13.st., tvrdi kako je postojalo ženski papa koji je vladao nešto više od dvije godine 850ih između vladavine Benedikta III. i Nikole I. On u svojim tekstovima navodi kako je jedan bogataš imao ljubavnicu Ivanu Anglikinsku. Poveo ju je sa sobom u Atenu gdje ju je prerusio kao muškarca i poslao na sveučilište (što je tada ženama bilo zabranjeno). Ivana je svojim sjajnim znanjem očarala profesore koji su je poslali u govorničku školu u Rim gdej je odušeila crkvenjake koji su je primili u službu ne znajuči da je žena. Ona se tako probijala sve do pozicije biskupa preferatija (kardinala kandidata za papu). Tako je ona postala papa. No za to vrijeme ona je zatrudnjela sa svojim pratiocem i dok je bila u jednoj povorci na konju počela je roditi. Pala je s konja i stenjala u velikim mukama. Dijete je porođeno no Ivana je kamenovana na mjestu do smrti, te vučena kolima po trgu sv. Petra.
Bartolomej navodi slične događaje no smješta radnju između pape Leona IV. i Benedikta III. Giovanni Boccaccio navodi Ivanu kao Agnes, te navodi neke njezine skulpture koje je Crkva vjerojatno uklonila i postavila biste pape Zakerija. Jan Hus, češki mislilac i teolog, na svom je suđenju spomenuo papu Ivanu i kako je tim činom Bog pokazao kako je važna iskrenost i duša, a ne spol, te kako Crkva ne bi trebala imati vođu. Crkva je Husa spalila proglašavajući ga heretikom.
Krajem 13. st. Robert de Uzes navodi sljedeće. Sve do 15. st. nakon incidenta sa Ivanom, pape su morale dokazati svoj spol. Bile su posjednute gole na stolac s rupom dok su kardinali zatim zavukli svoje ruke ispod rupe i provjerili ima li pap testise. Nakon toga bi rekli "Papa ima testise i dapače, lijepo se njišu.". Nakon navoda Klementa VIII. koji negira papu Ivanu, razvile su se legende koje govore o tome da je Ivana nezakonita kći pape Leona IV. i da je zato sebi uzela pravo na božanski mandat. Neke legende govore o tome da Ivana nije ubijena već stavljena u samostan, a njen sin je čak dogurao do mjesta biskupa. Opće je priznata teorija da je Ivana umrla rađajući na ulicama Rima (naravno od onih koji vjeruju u njeno postojanje). Pobornici ideje o nepostojanju pape Ivane svoje će stavove argumentirati ovako. David Blondeln, povjesničar 17. st., navodi kako je ta priča zapravo satira upućena "lošem" papi Ivanu XII. Također su tu i dokazi u brojkama. Leon IV. je umro 17. srpnja 855.g. Postoje kovanice sa carem Lotarom i papom Benediktom III. Lotar je umro 28. rujna 855. što znači da je Benedikt morao biti priznati papa u tom intervalu. Čak ni neprijatelji papinstva u 9. st. poput bizantskog patrijarha Focija ne spominju papu Ivanu.
Neki tvrde da je papa Ivana postojala, neki tvrde da je ona samo tu kao satira papinstvu, neki da je ona simbol feminizma i antišovinizma itd. Postoje razne teorije raznih povjesničara i pisara koji su pretežito nevjerodostojni kako zbog njihove duhovne opredjeljenosti, tako i zbog njihovih osobnih koristi. Crkava viče ne, protestanti da. Neutralni će ostati neopredjeljeni zbog manjka dokaze. Tko zna? Možda nikada nećemo znati...
|
