Pročitajući "Juditu" Mire Gavrana, nisam mogao prestati biti zamišljen nad tom knjigom. Naime Gavran je uzeo biblijsku priču Starog zavjeta, te ju napisao modernije i , najvažnije, iz Juditine perspektive. Knjiga se, vjerujem da znate, radi o životu jedne žene i njezinim mislima. Ona živi u židovskome gradu Betuliji, te se od samih početaka počinje propitivati o životu i počinje sumnjati u Svete Zakone koji su u to doba bili neosporivi. Ona se tako ženi s čovjekom kojeg ne voli i kada on umre ona ne osjeća tugu. Smatrajući to groznim, ona ga oplakuje 2 godine te postaje svojevrsnim sveticom. Pravi zaplet kreće dolaskom velike vojske babilonskog kralja Nabukodnosora, vođene neustrašivim i nepobjedivim Holofernom. Stavljajući grad pod opsadu, on prekida dotok vode i hrane te je grad u kaosu. Starješine se tada dosjete da bi udovica Judita mogala zavesti Holoferna, te mu odsjeći glavu tj. ubiti ga. Ona sa svojom sluškinjom Šuom izlazi iz grada praveći se da je prognana te ju primaju u Holofernov šator. Misleći kako će je Holoferno već prve noći životinjski zgrabiti u postelje, gadno se prevarila. I u tome se nalazi njena tragedija. Ispast će da je Holoferno čovjek ispred svoga vremena. Pošten, neustrašiv, nježan i naučen. Judita će prema njemu osjetiti ono što nikada nije prema ikojem drugom muškarcu. Ona će 4 dana s njim pričati, filozofirati, te voditi ljubav odgađajući ono za što je poslana. On je također nesretan jer zna kako mće ga Nabukodnosor nakon ove opsade prognati jer mu više neće biti potreban. Peti dan Judita će ubiti Holoferna, vojska će se povući, a hoće li ona biti nagrađena? Ne bih rekao. Zatvorena je u hram kao svetica i junakinja, nos odjeljena od svijeta i opet potpuno sama. Ovom je pričom Biblija htjela dokazati kako se vjeru u Jahvu mora staviti ispred svega. Pitanje se postavlja kako biste vi reagirali. Moja je prva pomisao bila ova. Ja bih nagovorio Holoferna da pusti grad na miru, te da svoju vojsku povede na Nabukodnosora jer bi ga se ionako riješio, a vojska je potpuno vjerna Holofernu. To je pomalo bajkoviti scenarij. Možda je to priča o ženi koja je stavila svoje ljude ispred sebe, iako je ona ta koja zaslužuje spasenje i sreću. Holoferno i Judita jednostavno su tragični likovi koji su se našli u krivo vrijeme na krivom mjestu. Da su se upoznali pod drugim okolnostima bila bi to bajkovita veza, veoma napredna jer Holofern je za razliku od mnogih muškaraca cijenio ženski rod. Zapitamo se za što se Judita žrtvovala? Za što je žrtvovala sreću i toplinu? Propitavši malo ljude uokolo, zapazio sam da ih je 95% odgovorilo da bi oni postupili suprotno, tj. na način da Holoferno svrgne "kukavičkog i umišljenog Nabukodnosora". Bilo kako bilo ovo je priča s fabulom na kojoj ne možete ostati ravnodušni. Pitam ja vas. Kako biste vi postupili?
|
