Rimljani su probijali vrata sve brže, a hrabri su se vojnici još uvijek dvoumili da li da spale utvrdu. Ferus je znao da vremena više nema te je uzeo baklju i bacio je prema vratima. Nato se ostali vojnici ohrabre i počnu bacati baklje po cijeloj utvrdi. Rimljani su se potpuno zbunili, a dim je bivao sve jači. Kralj i vojnici morali su još malo držati dah, pa će izletjeti van kada dim postane najgušći. Bogovi su uživali u predstavi, dok su ih djevice hranile grožđem i vinom. Rimski poslanik Cleon zbunjeno je sa uzbrdice gledao novonastalu situaciju. Dim se pojačavao, a i Rimljani i junaci padali su bez zraka na tlo. Rimljani su počeli bježati, a u to Ferus i njegovi projure pokraj njih. Ipak, Cleon ih uoči i stade vikati svojim vojnicima da ih pokolju. Svi su počeli ošamućeno zamahivati mačevima koljući tako i svoje i protivnike. Kralj je uoči da ovo nema smisla, ali u to pred njim zamahne mač i odsiječe mu vrške obrva! Kralj od iznenađenja pade na tlo no brzo se izmakne novom zamahu protivničkog mača. Sada mu protivnik zakači plašt mačem i kralj se u zadnji čas izmakne. Sada je on na redu za napad. Iako je u dimu vidio samo obrise svoga protivnika, kralj mu je čuo svaki pokret. - I sad! - zadere se kralj i probije svog protivnika kojemu je sada pljuštala krv iz trbuha. Dim se polako razilazio i sve postajalo je jasnije. Kada se dim potpuno raščisti, kralj shvati da su on i par njegovih preživjelih vojnika otjerani do stijene, te da se Rimljani približavaju prema njima.
- Predaj se, budalo, dok još možeš! Prikloni se najmoćnijem bogu i zajedno ćemo mu vratiti snagu! - reče Cleon koji se tek sad spusti s brda.
- Priklanjam se jedino lijepim ženama, a ne palim bogovima! - čak je i u ovim trenucima kralj bio raspoložen za šalu, što je očito nerviralo Cleona.
- Feruse, prokletniče! Zar doista misliš da te sada netko može spasiti? Past ćeš u ponor skupa sa svojim budalama od vojnika!
- Niže od tebe ne mogu pasti. - odgovori kralj.
Bogovi su se nasmijali do suza ovom razgovoru, pa je počelo kišiti. No jedna je Božica plakala od tuge. Afrodita lijepa silno je voljela Ferusa i htjela mu pomoći, no Bogovi nisu dopuštali umiješavanje u borbu.
- I will save you my love! My tears are your exemption!
Nastavit će se...
svaasta.
Napomena: Ova pripovjetka nema nikakve veze sa stvarnoscu te je odraz maste spisatelja.
|
