Kralj Ferus i njegovih 50 vojnika koračalo je do rijeke Ebro na sjeveru Kraljevstva. Vrijeme je bilo mračno i smrknuto, kao i uvijek. Kralj nije znao što ga čeka na drugoj strani rijeke. Kad stigoše, utabore se i čekaju. Tišina. Malo zapuše vjetrić i netko uzdahne, no to je sve. Hladnoća.
- Kralju možda bi bilo bolje da se vratimo - kaže jedan od vojnika.
- Ne...predugo smo se skrivali...sad ili nikad. - sigurno će kralj.
Najednom zemlja počne podrhtavati. Svi ustadoše. Čuju trube i bubnjevi. Legije iz Rima su stigle.
- Previše ih je! Barem 500! - čuli su se uzvici. Na čelu legije bila je kočija od slonove kosti. Kralj pričeka da se zaustave. Nakon što su se zaustavili iz kočije izađe muškarac u crvenoj togi. Dvije vojske sad je odjeljivala samo rijeka, a kralj i čovjek iz kočije nađu se licem u lice na mostu.
- Ja sam Cleon, poslanik vječnog imperatora Corneliusa Malusa, vladara Europe. - predstavi se. - Ti mora da si budalasti kralj.
- Nisam ovdje došao da se vrijeđamo. - mirno će kralj. - Zašto dolaziš ovamo nepozvan?
- Predajte se. Sad. Predajte se vječnom mraku koji je dobrostiv i živite u njegovoj moći.
- Da...živimo kao robovi poput tebe. - odgovori kralj. Cleon podigne nos u čuđenju.
- Ha ha! Kako si glup. Znaš li ti što znači uspjeh? To je kada na balkonu iznad puka mašeš okrvavljenom rukom, a puk te štuje ne znajući da upravljaš njime.
- Ne, Cleone. Uspjeh je kada si dolje, među pukom i rukuješ se s njima čistom rukom.
- Zbog ovog stava zauvijek ćeš ostati mali kralj... - ali čist čovjek - prekine Ferus Cleona.
- Znaš li ti tko sam ja? Ja sam glasnik gospode i bogova!! - vikne Cleon.
- Hvalisavost je vrlina ljudi bez vrlina. - mirno će Ferus. -Vjecni rat se na svijetu vodi izmedju onih koji iz svijeta pokusavaju izvuci najvecu korist i onih koji su ovdje da bi zivot ucinili na Zemlji sto ljepsim. Zapitaj se koji si ti.
Cleon je navikao na pokornost i s ovakvima se još nije sreo. Bojao se iako je imao 10 puta veću vojsku. Mali se čovjek u duši sada boji. - Srest ćemo se još. - okrene se i krene prema kočiji.
Ferus se okrene prema svojoj vojsci koja ga je gledala s poštovanjem i olakšanjem.
No u taj tren Cleon se okrene, mahne rukom prema Ferusu i vikne svojima: - Slaughter them!
Nastavit će se...
svaasta.
Napomena: Ova pripovjetka nema nikakve veze sa stvarnoscu te je odraz maste spisatelja.
|
