Dragan ili Godina makova
petak, 18.11.2022.
Tuga
Tijelo me boli sa zakašnjenjem od trideset godina. Od tuge. Toliko mi se toga vratilo. Čudan je taj moj software. I njegove datoteke. Ova je bila zbilja skrivena.
Sjetila sam se kako sam se s tobom u kočiji sa samo 17 godina vozila alejom do Vrela Bosne. Kako sam bila sretna. Govorili smo si volim te po tisuću puta. Pitao si me da li bi se udala za tebe da smo stariji. Rekla sam da bi. Čovječe, pa 16 godina si imao. Kako smo znali tako voljeti tako mladi pitam se.
Mogla bi ja ovaj put proći i sama. Da nigdje ne objavim ništa. Ali nije mi to dovoljno. Želim da se zna koliko sam te voljela. Da netko vidi. Da se zna. Da svi znaju. Da bude zapisano. Jer, nisam bila na tvojoj sahrani. Neću nikada vjerojatno otići na tvoj grob. Predaleko je. Nisam žalovala uopće. Nisam stigla ili sam se bojala početi.
Tvoj brat mi je rekao, kad mi je javljao što se dogodilo i da te nema više, da mu je drago što si me imao u životu. I meni je drago mili što smo se imali.
