Korak naprijed ...
29.08.2005., ponedjeljak
Ti postade
|
Kada je tama okovala putove i bolnost padova zamrsila misli, Ti postade tračak svjetla darovan rađanju novih vidika. Kada je nalet pustinjskih nemira ugasio nadu snova o oazi, Ti postade meni pomoć u traženju stopa koje ću slijediti. Kada je pakost posrnulih moćnika zlurado likovala nad mojom nemoći, Ti postade meni snaga na putu vjere u smisao križeva. Ankica Svirač |
- 16:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #
19.08.2005., petak
Na radost anđela
|
Zaprijetilo je ljeto prividnom hladnoćom odjenuvši se u ruho hladnokrvnosti. Vrvi otkačen svijet u opasnim smjerovima na rubu izlizanih dokova nošen bučnošću u bubnju nesklada. A Stvoritelj moj nije htio da ostanem plijenom minulih jedara, nego me, oveo, približio izobilju sklada na sretnim putovima na radost anđela. Vjera Belić - Biloglav |
- 19:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #
18.08.2005., četvrtak
|
Where is the moment we needed the most You kick up the leaves and the magic is lost They tell me your blue skies fade to grey They tell me your passion's gone away And I don't need no carryin' on You stand in the line just to hit a new low You're faking a smile with the coffee to go You tell me your life's been way off line You're falling to pieces everytime And I don't need no carryin' on Cause you had a bad day You're taking one down You sing a sad song just to turn it around You say you don't know You tell me don't lie You work at a smile and you go for a ride You had a bad day The camera don't lie You're coming back down and you really don't mind You had a bad day Well you need a blue sky holiday The point is they laugh at what you say And I don't need no carryin' on ... Sometimes the system goes on the blink And the whole thing turns out wrong You might not make it back and you know That you could be well oh that strong And I'm not wrong So where is the passion when you need it the most Oh you and I You kick up the leaves and the magic is lost Cause you had a bad day You're taking one down You sing a sad song just to turn it around You say you don't know You tell me don't lie You work at a smile and you go for a ride You had a bad day You've seen what you like And how does it feel for one more time You had a bad day |
- 13:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
11.08.2005., četvrtak
Koliko dragi Bog da.
|
U posljednje vrijeme ta je "primjedba" ili možda bolje reći "zaključak" često prisutan u mojim razgovorima sa bližnjima - prije svega prijateljima. Ne mogu reći da me to ostavlja ravnodušnom jer se pitam da li je u dotičnim situacijama stvar naivnosti, licemjerja ili vjeronauka od dva glavna odmora i možda koji mali (odmor, naravno). Da objasnim ... Često kad se prijatelji žene ne može se izbjeći pitanje planiranja obitelji, djece. Možda ne zato jer nam se svima o tome priča, i ne zato što bi željeli iz dotičnih saznati što više pa im zabijati čavle u leđa već čisto zato jer (barem) mene osobno to pitanje (tj. odgovor) jako zanima. Inače volim pitanja moralne teologije ali kolikogod me neki odgovori zbunjuju, neki čine tužnom opet drugi me ljute i tjeraju na donošenje osobnih zaključaka. Sad, ne mogu vam reći da li je problem u meni ili u njima - to uopće nije problem i to se ne pitam - jer sto ljudi sto ćudi. Svakom svoje; tko voli neka izvoli itd. Ali ja ipak ne mogu a da ne mućnem glavom. (još uvijek nisam rekla o čemu se radi, znam ... evo, evo) I tako pričamo koliko bi tko djece - a odgovor padne "Koliko dragi Bog da". Nasmiješim se na odgovor jer to je zaista najbitnije - Bog daje. No, kako ja ne mogu iz svoje kože, u glavi mi se javlja pitanje - a što ako se nema uvjeta za dijete? To znači prije svega eksistencialno i ne ono kad se misli da li ću imati novaca kupiti najnovija kolica i onu najnoviju barbiku i sve nove udžbenike itd. Eksistencialno znači ako nas je več 4 a živimo u maloj garsonjeri, k tome još se skrbimo za baku i djeda, mužu je posao od danas do sutra, ... upalite maštu ... Da li je u takvim prilikama odgovor "Koliko dragi Bog da" samo život linijom lakšeg otpora, da li je taj odgovor dizanje ruku od svojih života ili je takav odgovor jednostavno neodgovoran potez?! Svoje misli zadržim u glavi i razgovor se nastavlja... odgovor "Koliko dragi Bog da" dobiva nastavak: ipak smo oboje prostudirali Billingsovu metodu zaštite (prirodnu i jedinu koju Crkva "dopušta") i kupili svu tehnologiju koja će nam pomoći u računanju dana, provjeravanju svega što se tom metodom provjerava ... Opet moje misli: Crkva dopušta tu metodu kad postoje opravdani razlozi izbjegavanja trudnoće. Ako su opravdani razlozi gore nabrojani eksistencialni problemi kako onda parovi žive bračni život i planiranje obitelji po metodi "Koliko dragi Bog da". I kako Crkva govori da tako treba i da za pitanje "kako postupati" sa životom "rješenje znaju i po njemu se vladaju toliki divni bračni parovi koji na upit koliko će imati djece jednostavno i spremno odgovaraju 'Koliko ih dade dragi Bog'" (dr. med. Antun Lisac, knjižica: Billingsova prirodna metoda i neki drugi savjeti za život)... kako se može to govoriti i ujedno dozvoljavati eto barem Billingsovu metodu kad postoje opravdani razlozi. I tko određuje koji razlozi su opravdani a koji ne? Ili ja to sve ne razumijem još sasvim ili je to sve zaista licemjerno kako se meni i čini ... ne može se živjeti po metodi "Koliko dragi Bog da" a odmah nakon što se to izgovori trči se u toalet provjeravati sve što se provjeravati treba ... Meni to jednostavno ne štima! I da se razumijemo! U ovom postu ne želim opravdati ostale metode ili kontrirati stavu Crkve i dopuštanju Billingsove ... želim samo reći da uz svu vjeru i predanje Bogu čovjek treba zadržati i zdravu pamet. Jer metoda "Koliko Bog da" i "opravdani razlozi" mogu ići jedno s drugim pod ruku, ali "Koliko Bog da" i "meni se još nema djecu / dosta je samo jedno jer neka barem jedno ima sve" dvije su potpuno različite stvari i licemjerne su! Nadam se da nikoga nisam povrjedila ... ovo je moje razmišljanje koje, priznajem, još nije u potpunosti formirano ... i ovo je svakako tema o kojoj treba još razgovarati i koja treba nama svima postajati sve jasnija ... Na kraju ipak je savjest svakog pojedinca ona koja važe i važi :) |
- 19:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #
07.08.2005., nedjelja
Vječnost blaga miluje
|
Ponesi me, ponesi sa sobom, kao svoju dušu. Možda ćemo na putovanju udariti gdje o greben, možda nam valja proći kroz užase oluja. Pođimo, bez straha pođimo. Udarimo li o greben, još predatnije ću te zagrliti, a oluja će zamirati od udivljenja. Sida Košutić |
- 19:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||