Korak naprijed ...
20.07.2005., srijeda
Vratih se :)
Dakle, prvi dio mog godišnjeg se završio :) Bilo je odlično! Mislila sam da će mi dragi mi roditelji dići živce nekoliko prije ali sve je bilo stvarno super :) Iskazali su se :) Nakon 14 dana (da, malo sam produžila) bilo mi žao vratiti se u vremenski užasnu Ljubljanu. No, obveze su se već ohoho nakupile, a i svatba je pred vratima. U subotu se naime žene B. i T. - frendovi s faxa :) Moram se i pohvaliti da je stigla potvrda iz Belgije da sam i official primljena, što bi značilo da definitivno idem (što se tiče formalnosti - ono s lovom je još upitnik al valjda će i to biti ok na kraju ;) ). Nisam baš imala vremena slaviti ili uopće biti happy zbog toga. Dapače, zabrinula sam se - sad treba sredit stan, financije, smrznuti sve u Ljubljani, naći nekoga tko će biti u ovom stanu samo na 5 mjeseci da ne mora cimerica van itd. Milijun nekih stvari al moj optimizam nema granica :) Inače - more je super! Lijepo sam pocrnila :) I baš sam happy! Pozdrav svima - do sutra :D |
- 19:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||