Korak naprijed ...
21.05.2005., subota
Samo mali update ...
Svašta se nešto nadogađalo posljednjih dana, tjedana ...Mike nam je otišao. Zbog toga smo još svi tužni. Naime, u gostima nam je bio Amerikanac, crnac, reper i biznismen (ne da mi se puno mislit kako se sve to piše engleski jer je još rano!), apsolutno odličan dečko, u svojih 28 godina postigao je što mi na ovom kontinentu - a OSOBITO u ovoj državi, možemo samo sanjati. Koliko je smiješan, zabavan, pametan i sve ostalo - ne moram vam ni govoriti. Dva tjedna je bio kod nas. Naime, njegov cimer u Americi je od moje cimerice friend iz srednje škole. Otišao je završiti 4. godinu srednje tamo i, naravno, ostao. Od toga ima več cca 8 godina i prošle godine je doveo Mike-a (cimera) u Hrvatsku na more. Zadnji dan boravka na moru Mike je u nekakvom klubu upoznao djevojku u koju se zaljubio. Izmjenili su e-mail i tak to i godinu dana se dopisivali. Djevojka je iz Ljubljane pa je tako Mike završio kod nas na dva tjedna jer ga ona jadna nije imala gdje smjestiti pa je preko svog cimera i moje cimerice došao k nama. Što se njihove "veze" tiče bilo nam je svima zabavno "kladiti" se kako su daleko stigli, ali su oklade propale jer smo se svi složili da od toga neće biti ništa za sada jer su oboje presmotani :) Rekao je vratiti se tamo krajem 7. mjeseca, pa možda tada shvate da vremena i novaca za viđanje u živo baš i nemaju... :) Eto, to vam je naš Mike. Baš nam fali, ali smo izmjenili e-mail adrese, icq brojeve i sve moguće da ostanemo u kontaktu, jer, Bože moj, i ja bi u Ameriku :D Na radiu sam dogurala do zadnja tri kandidata. Sad trebam smislit svoju emisiju i furat ju 2 sata... u srijedu ... ideja je pala i to odlična! ... samo trebam još pripremit pitanja, tekstove i tako to. Super mi je to što sam iz prve ruke dobila informaciju šta će uopće biti s pobjednikom :) Kako volim kad saznam što se događa u pozadini a kao ne bih trebala :) Naime, na tom sam radiu upoznala jednog novinara, koji krije područje kulture. Odlično smo razgovarali i ja sam se oduševila njime, a i on nije skrivao ugodno iznenađenje :) Da se odmah razumijemo - radi se o starijoj osobi! - da ne bi tko šta pomislio sada ... No, odlučila sam neki dan poslati mu e-mail i pitati ga za savjet oko te emisije. Odmah mi je odgovorio i dao mi svoj broj telefona. Nazvala sam ga i pričali smo 15min ... najbolji dio mi je bio kad je rekao da se uoće ne pilim oko svega toga jer radio ionako nema love za niš i da onaj tko pobjedi nema šansi da dobije svoju autorsku emisiju jer naravno, radio nema love da bi krilo emisije amatera :D Što je zapravo istina ... Mislim, da bih ja napravila nešto originalno trebam kao prvo dobru kilometražu radijskog posla a onda još i sve ostalo. A neka mi netko kaže - što se to uoće novoga još može smisliti??? I tako smo mi popričali šta i kako je najbolje i najjednostavnije i najjbrže da napravim. Ponudio mi je svu pomoć i jako sam sretna :) Dobro, malo je on još počeo komplicirati ali sam mu ja objasnila kako sve to pak ne treba :) Eto, sada imam naziv emisije, imam osnovnu shemu, prvog gosta, za druga dva još ganjam telefonske brojeve i to je to :) Jučer sam izašla na ispit - pismeni. Bilo je smiješno. Kako ja prolazim ovu godinu je zaista smiješno! Počela sam učiti večer prije u 20.30 i nastavila u jutro od 6h-9h i izašla sam. Moram priznati da sam čak dobro napisala i da bi to moglo biti prolazno :) U četvrtak moram iči ponovno na neke pretrage u bolnicu. E pa sad ... do sada su sve pretrage pokazale da je sve ok i to mi se ne sviđa jer će doktori opet odustati i to me ljuti. Još me doktorica poslala na ovu pretragu, koje sam se bojala, koju sam prolazila više puta dok sam bila mala, koja ne samo da je neugodna već i boli, a 45min prije nje će me još našopati antibiotikom... Koma! Odoh misliti na nešto lijepo!!! :) Inače sam vam ja super ovih dana, samo imam posla na sve strane :) E da ... i ostavila sam posao u Mercatoru :D To je bio potez mjeseca :D Pozdrav svima! |
- 07:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||