Korak naprijed ...
06.05.2005., petak
Postoje stvari koje se mogu dogoditi samo meni #2
Ovo pomalo postaje nestvarno  Ne, ovaj put mi nisu pukle cipele ... Nije puklo zapravo ništa - osim mene same  Pa da ponovno počnem na početku, biti će najjednostavnije  :Doba kolokvija prošla je davno. Pisali smo ih negdje u 1./2. mjesecu. No, ove mi se godine prvi put dogodilo da sam na ispit - kolokvij zaspala. To, ako se ne varam, bi isto tako trebali već znati. No, u čemu je štos ... što se to može dogoditi samo meni ... evo, evo ... gospođa profesorica je u međuvremenu postala zamjenica ministra za školstvo i tako postala prezaposlena za "tamo neke studente". U svoj svojoj zaposlenosti je te kolokvije izgubila. I tako ju svi, koji su došli pisati taj kolokvij pile već cijeli drugi semestar (njena predavanja su bila samo prvi) i došlo je vrijeme da su danas osvanule ocjene u referatu. Pazite sad ovo: dobila sam 9. JA sam dobila 9.    Da, da ... dobro ste shvatili ... evo kratkot sažetka: zaspala sam kolokvij (koji u biti vrijedi kao dio ispita) - teta profa izgubila testove - dobila sam 9 - ne znam na osnovi čega  E sad dolazimo na onaj dio, gdje su me moji dragi školski frendovi užasno naljutili. Naime, profa je podijelila ocjene svima. Nisam ja jedina koja nije pisala a dobila ocjenu. Ali ima onih, koji bi htjeli 10 (iako svi znamo da za toliko neće naučiti!) i nisu zadovoljni ocjenom koju su dobili badava. Ja ne razumijem te ljude. Pa valjda će se čovjek hvalit diplomom, ako mu se hvali, a ne indexom! Bitno je da se stavljaju kvačice pred obavljene ispite. Ili sam to ja luda??? No, ovi neki pametnjakovići žele "rušit vlast" i bunit se i ići ravnatelju i ne znam ni ja šta ... koji kreteni! Ja se slažem da se bune oni, koji su išli pisati i smatraju da su dobili premalo. Ok, ajd ... neka traže od nje da im pokaže testove. Ali ovi ostali neka začepe. I ne razumite me pogrešno - nije meni do badava ocjene. Baš me briga. Jedan ispit gore - dole. Ako sam mogla položiti toliko ispita i taj jedan me neće koštati života ali da se digne jedna osoba i ide buniti u ime svih, kao da smo u osnovnoj školi smatram da je glupo. Jer tko mu daje pravo da govori u moje ime, ako ja sama za sebe ne želim?! Kako su ludi! Tako vam to izgleda, kad svijet postaje grebatorski ... uh što "ne volem" grebatore  Dogodile su se još neke stvari ... vjerojatno ću uskoro objesiti i ovaj posao o klin. Teta koja sređuje raspored radnih sati traži da joj se svaki mjesec prije kraja donese lista kada ne možemo raditi pa da nam to kao uvaži. Osobito studentima. I tako mi joj donesemo sve to ... i žena ne da jednog jedinog dana slobodnog unutar tih za koje smo napisali da nam obavezno trebaju kao slobodni! Mislim, mogli bi postaviti na tu poziciju nekog sposobnijeg. A najironičnije je što je ta teta tamo kao vođa odjela, a nije još ni fax završila ... studentica ... naređuje tetama koje bi joj mogle biti bake ... no, to me ne smeta - bože moj - smjena generacije ... ali kad se pravi pametna i pametnija od osoba sa troduplo više iskustva ... e to me ljuti!!! Što još da vam kažem ... dobila sam 9 za kolokvij koji nisam pisala ... nikako da se naviknem na to  |
- 13:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||