Korak naprijed ...
30.09.2004., četvrtak
Optimizam
Ne gledaj uvijek dolje, na mraćne strane života.Ne budi crnogleđa jer ćeš postati posve blijed, potišten i trajno bolestan. Gledaj i sunčane strane života. Budi optimist. Optimizam je najčudesniji i najjeftiniji recept da dugo živiš zdravo i sretno. Optimizmu pripada zdrav duh. Ne duh pohlepe koji se može radovati jedino još raskoši i užitku, umišljenoj veličini i prestižu. Radost koja završava na dnu čaše ili sa zadnjim tonovima hifi-uređaja ili sa zadnjim poljupcem - nije prava radost. Istinskoj su radosti korijeni dublji. Ona raste iz duha ljubavi koji poput plamena prelazi od srca k srcu. Njoj je izvor u božanskom Duhu. Tog Duha ti želim, da nađeš radost i mir, komadić raja. Ovako kao danas već se dugo nisam osjećala... I ne, nije dobro  Osim što sam već cijeli tjedan nešto kao bolesna, pa malo jesam - malo nisam, još su propali i planovi za vikend koji je trebao početi danas. I još kao šlag - jučer sam saznala da ću vjerojatno dobit otkaz. Ludilo. Iako je sve to rekla-kazala al moram priznat da je tako možda najbolje. Jer ja ne bi imala hrabrosti dat sama otkaz. Ja sam više igrač na sigurno... A ne radi mi se više tamo. Nikako. Ima svojih pozitivnih strana al nisam baš sigurna da tih par pozitivnih nadmašuje one loše kojih ima pregršt.Dakle, ovaj sam vikend sama doma. Kako ja mrzim biti sama. Danas još posebno. Kasnije ću morati doktoru a tako mi se ne da. Najradije ne bi išla. U biti bi sad najradije legla i spavala do subote u jutro. Odradila ono zbog čega sam morala ostati tu i onda opet legla pa spavala do nedjelje na večer. Onda bi se malo pripremila za prvi dan faxa pa bi opet spavala...  Niš mi se ne da. Stvarno.Nego, od sinoč razmišljam "dal sam ja ljubazna osoba"... Što uopće znači biti "ljubazan"? Dal se u to broji i ono kad vam nije do ničega i najradije bi sve oko sebe poslali u neku stvar ali se iz nekih nepoznatih vam razloga i dalje smješkate i kimate glavom u nadi da će sugovornik (tj. onaj koji drži monolog al to ne kuži) skužit (barem) da vama nije do toga. I strpljivo čekate da završi. Zar nije to onda više strpljivost nego ljubaznost? Dal postoji netko tko je bezuvjetno ljubazan. Kome nikada ne pukne film. Netko, tko stavlja sve i svakoga ispred samoga sebe. I zar ne bi čovjek trebao biti primarno ljubazan do sebe.  Ja ne volim kad ljudi viču na mene. Tad mi se plače. Ne volim kad napravim nešto pogrešno i onda mi ljudi seru (oprostite na izrazu). Tad mi se plače. Ne volim kad mi se ljudi smiju radi neke gluposti koju bi mogli napraviti i sami. Tad mi se plače. Ne volim osjećaj srama. Tada mi se plače. Ne volim kad ljudi loše pričaju o meni iza mojih leđa ali mi netko "dobronamjeran" to kaže. Plače mi se i tada. Ali ne vičem. U nijednoj od tih situacija ne vičem. Šutim. U svim tim situacijama šutim i čekam da ljudi završe. Da okrenu leđa. Da odu. Da ostanem sama. Tada se ili uvjeravam da su glupi i da sam ja bolja ili ... plačem ... Zašto sad sve ovo pišem. U protekle tri godine bilo je svih takvih situacija. A jučer mi rekoše (ti - dobronamjerni) da pričaju da nisam bila ljubazna. JA?! Nisam bila ljubazna?! Da, nisam bila ljubazna. Bila sam glupa, naivna i otirač kome god je trebalo. To ću vjerojatno i ostati. Ali me rastužilo. Jako me rastužilo. Oni kažu da nisam bila ljubazna. Pitam se - dal je ljubazno onda pod nazivom firme kupovati cd-e, pržiti glazbu i prodavati te spržene cd-e 30x skuplje - za cijenu za koju dobiješ originalni cd. Pitam se dal je to ljubazno do tih istih ljudi? Pitam se dal je ljubazno tražiti od mene da ako dođe inspekcija da sve to skrijem pod stol i kažem da se to ne prodaje? I u istom dahu prodati što više i ne izdati račun. To je ljubazno? Do tih istih ljudi? Gade mi se moralisti bez trunke morala. Glumci. Vlastiti život im je pozornica. Najgadnije je pak što je zavjesa uvijek odgrnuta. Odoh leći pa doktoru...  P.S. Našla sam cd od Jinxa  ... If God lent his voice to me to speak I'd say: "go to bed, world!" ... ... I've always been too lame to see what's before me ... |
- 15:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||