Korak naprijed ...
18.09.2004., subota
Živjeti
Živjeti znači ući u čudesni svijet u kojem čovjek može postati sretan jedino pomoću ljubavi. Živjeti znači voljeti sunce, svjetlo, stabla, životinje. Živjeti znači radovati se rascvalom cvijetu ili ulici koja se poput saga odmotava pred tobom do novih obzorja. Živjeti znači voljeti svoj posao, svoje sposobnosti, svoje mjesto u društvu. Živjeti znači plesati, smijati se, pjevati, zagrliti svoga muža, svoju ženu. Živjeti znači potpuno otvoriti svoje srce ljudima, prije svega onima koje ja trebam. Život - to je radost u mojim očima, toplina u mojim riječima, pomoć u mojim rukama. Život je fantastičan proces. Možda još nikada nisi istinski živio jer ne poznaješ prave ljubavi, ljubavi koja stoji truda a katkada može i zaboljeti, ali ljubavi koja te uzdiže iznad nagona i uzburkanih strasti, iznad onoga što se u našem pretjerano seksualiziranom svijetu tako često naziva "ljubavlju". Gledajući unatrag i prisjećajući se ljudi koji su bili na bilo koji način dio mog života i možda su još uvijek dio istog, ne mogu sa sigrunošću reći: "On/ona živi, zna živjeti!" To ne mogu reći ni za sebe. Ali sada, znam dvije osobe. Svog dečka  i Anu  . On zna što želi. Zna iskoristiti trenutak. Ne podliježe nervozama zbog nedostatka vremena. Zna iskoristiti dan. On je poput sunca - kad je lijep dan, on izlazi. Zanima ga puno stvari i svaki dan se usavršava u svemu što ga zanima. On kuha i trudi se uvijek biti bolji. Čita knjige koje ga zanimaju i uvijek pokušava pročitati više. On voli i uvijek se trudi voljeti više. Za pogreške rijetko krivi druge i uvijek traži načina da on učini više i bolje i drugačije. A Ana - ona ima iskustvo. Bolno iskustvo. Dok su joj se svi rugali zbog izgleda i bolesti. Dok su je dečki odbijali jer "ne mogu biti s nekim defektnim". Dok je krvav znoj lila na brojnim operacijama za koje se ljudi danas odlučuju da budu ljepši, a ona ih je trebala da bude "funkcionalnija" (disanje, govor,...). U svim tim i drugim situacijama ona je ostala "Ana". Preskakala jednu prepreku za drugom... da bi danas - danas imala širi krug prijatelja od bilo koga "normalnog". I dalje voli. Voli svijet i voli ljude. Nikad ju nečeš čuti izgovarati "Meni se to ne da". I ona je sunce - i ona izlazi. I zna da može bolje, više i drugačije. Ne, ja sigurno nisam takva. Ali okružena takvim ljudima - znam da mogu bolje, više i drugačije. Živjeti i ne podlijegati nagonima, uzburkanim strastima, nekoj krivoj ljubavi ... Živjeti i tražiti sebe - to je potrebno. |
- 16:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||