Korak naprijed ...
14.09.2004., utorak
Idi na vrijeme spavati
Mnogi su ljudi žrtva bolesnog načina života. Rade mnogo manje a izgledaju strašno umorno, osobito izjutra. Sama bezvoljna, ispijena lica. Mrzovoljno idu u novi dan. S nekim ljudima ne možeš ni razgovarati. Puno neljubaznih lica po uredima i radionicama, za pisaćim stolovima i strojevima, na blagajnama i u kuhinji.Da bi se malo osvježili, iako umjetno, mnogi ljudi posežu za svim mogućim sredstvima. Postaju žrtve odmora koji više uništava nego što odmara. Žrtve televizije, koja je po sebi dobra, ali je katastrofalna za ljude koji nisu gospodari ni njoj ni samima sebi. Mnogi su žrtve satima dugih sjednica na kojima se toliko govori a da se ništa ne kaže. Idi na vrijeme spavati, ujutro moraš biti srdačan. A nekima život postane jednostavno nešto drugo. Neki dan sam čitala na forumu sljedeće: "Bas si razmisljam..koji smo mi luzeri, pizdimo svi zbog nekih sitnih nedostataka, badiramo se zbog toga sta nemamo love za nešto, šta nemamo komada, šta nam fax neide i o ostalim drugim pizdarijama, visimo tu na netu i buljimo u monitor, žalimo o nekim prošlim vezama, kukamo, plačemo, pizdimo, opijamo se..a zašto, čemu to...koja smo jadna ekipa, recite sta hocete, ja barem priznajem. Pa pogledajte o cemu se pise.."SMS", "Usamljen u dvoje", "Fuckin igrice", "Tolerirati ili ne"..itd. Cemu to? Cemu bediranje s takvim pizdarijama? Iznam šta sljedi..sad će se javiti neki jadnik koji visi tu svaki dan i tvrdi da je happy..hvala al ne hvala..mi barem priznajemo svoj bad. Ovaj svijet lagano odlazi u K-rac.. Sve je vise usamljenih srca..a zasto? Zbog vlastitog idiotizma!" (Brown Acid je autor - da me ne bi tužio za autorska prava ili nešto  )Ali stvarno je bitno pitanje: A ZAŠTO, ČEMU TO?! Ljudi počinju više vremena provoditi uz kompjuter nego uz čovjeka koji vjerojatno sjedi za leđima ili pored... Neki forum postaje zamjena za život. Tužno je to... A događa se svima. Nema iznimki. Lako se navući. Prelako. |
- 15:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||