Korak naprijed ...
06.09.2004., ponedjeljak
Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo bolje građevine, a slabije živce, šire ceste, a uži pogled. Trošimo više, a imamo manje, kupujemo više, a uživamo manje. Imamo veće kuće i manje obitelji, više ugodnosti, a manje vremena. Imamo više diploma, a manje razuma, više znanja, a manje razboritosti. Više stručnjaka, a unatoč tome više problema. Više medicine, manje zdravlja. Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nesmotreno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, kasno idemo spavati, dižemo se preumorni, čitamo premalo, previše gledamo tv i molimo prerijetko. Pomnožili smo imanje, a smanjili svoje vrijednosti. Govorimo previše, volimo prerijetko, mrzimo prečesto. Naučili smo kako preživjeti, ali ne i kako živjeti. Životu smo dodali godine, a ne život godinama. Došli smo do mjeseca i natrag, a teško nam je ići preko ceste i upoznati nove susjede. Osvojili smo vanjski prostor, al ne i unutarnji. Napravili smo velike stvari ali ne i bolje stvari. Očistili smo zrak, zagadili dušu. Kontroliramo atom, ali ne i svoje predrasude. Pišemo više, naučimo manje. Planiramo više, dostižemo manje. Naučili smo žuriti se, a ne i čekati. Gradimo veče kompjutere koji sadržavaju sve više informacija i koji proizvode više kopija nego ikada, ali mi komuniciramo sve manje i manje. Ovo su vremena brze prehrane, spore probave, velikih ljudi i malih karaktera, brzog zarađivanja i plitih odnosa. To su dani dviju plaća, češčih rastava braka, luksuznih kuća, uništenih domova. Dani brzih putovanja, moralnosti koja se može odbaciti, pretežkih tijela. Ne zaboravite uzeti si nešto vremena i pokloniti ga vama dragim ljudima, Oni neće biti tu vječno, a niti vi. Recite pokoju ljubaznu riječ onome, koji vas gleda strahopoštovanjem jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se dati topal zagrljaj onome pored vas jer je to jedina stvar koju imate i možete dati srcem, a ne košta vas ništa. Sjetite se reći "volim te" svom partneru i vašim ljubljenim. Pri tom je najbitnije samo da to zaista mislite. Poljubac i zagrljaj zacijelit će ranu. Držite se za ruke i cijenite trenutke. Dajte vremena ljubavi. vremena razgovoru i vremena dijeljenju vaših dragocijenih misli s drugima. I don't like to be alone in the night And I don't like to hear I'm wrong when I'm right And I don't like to have the rain on my shoes But I do love you, but I do love you I don't like to see the sky painted gray And I don't like when nothing's going my way And I don't like to be the one with the blues But I do love you, but I do love you Love everything about the way you're loving me The way you lay your head Upon my shoulder when you sleep And I love to kiss you in the rain I love everything you do, oh I do I don't like to turn the radio on Just to find I missed my favorite song And I don't like to be the last with the news But I do love you, but I do love you Love everything about the way you're lovin' me The way you lay your head Upon my shoulder when you sleep And I love to kiss you in the rain I love everything you do, oh I do And I don't like to be alone in the night And I don't like to hear I'm wrong when I'm right And I don't like to have the rain on my shoes But I do love you,but I do love you But I do love you,but I do love you |
- 09:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||