Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

...show//or//hide...

..supernowa..
..ima 17 godina
..ide u gimnaziju
..voli jesti špagete
..je plavuša
..nema neki posebni cilj u životu
..voli se tuširati pod jako vrućom vodom
..obožava igrat nogomet
..jako dugo spava
..obožava Backstreet Boyse
..ne gleda TV
..mrzi čitati knjige
..piše pjesme
..je jako osjećajna
..iako je ponekad hladna
..luduje za plavokosim dečkima
..ne zna plesat ni pjevat
..obožava matišu
..je napisala posljednju natuknicu samo zato što profa iz matiše čita njen blog
..ne može se nikako odlučiti između Dinama i Hajduka
..voli uveličavat stvari
..bolje se razumije s dečkima nego s curama
..MRZI PERFEKCIONIZAM (recimo kad te netko u 10 ujutro probudi, a u 5 sam zaspala da me pita kakve rezance hoću..)


Dajana Penezić - Adrenalin

Zbog adrenalina drugi dok me dira
spustila me ne bi ni saka bensendina.
Zbog adrenalina u krvi litar vina
pa reci da sam kriva..

Nedelja je prosla u glavi mi jos tvoje reci
nisi dobrodosla,zar se tako ljubav leci?
ne igraj se sa mnom
nemam ja strpljenja
zena kad poludi tada sve se menja..

Grad me nocas zove da prođu bar deset ura
osecam se bolje kad se blago zateturam
pijana zbog tebe ova dusa mala
bice glavna tema sutrasnjeg skandala..

Zbog adrenalina drugi dok me dira
spustila me ne bi ni saka bensendina.
Zbog adrenalina u krvi litar vina
pa reci da sam kriva..

Vrela atmosfera ludi ritam sad me nosi
ovaj govor tela sa razumom se mojim kosi
briga me za razum bicu kao druge
vesela i mlada dosta mi je tuge..

Zbog adrenalina drugi dok me dira
spustila me ne bi ni saka bensendina.
Zbog adrenalina u krvi litar vina
pa reci da sam kriva..

Branislav Mojičević - Stara ljubav

Stara ljubav, jos je volim
jos je volim kao pre
stara ljubav, kako boli
kad druge usne ljube me

Zaljubio sam se
u staru ljubav kao pre
opet bih da volim
i da ljubim usne te

Sve mi je vec dosadno
ja i moja tuga
ali sve sto nocas zelim
da u nekom imam druga

Oko mene sve su oci
sto me nezno gledaju
zele poljubac na kratko
al' ga usne ne daju

Probali bi kao da smo
jedno drugom sudjeni
al' ne vredi, bice kasno
ona zivi u meni


Stara ljubav, jos je volim
jos je volim kao pre
stara ljubav, kako boli
kad druge ruke grle me

Stara ljubav, jos je volim
jos je volim kao pre
stara ljubav, kako boli
kad druge usne ljube me

Zaljubio sam se
u staru ljubav kao pre
jer prolazno je sve
al' samo ona ostaje

Nocas dajte mi da pijem
kao sveca izgorim
dok mi tuga drustvo pravi
sebe cu da prevarim

Stara ljubav, jos je volim
jos je volim kao pre
stara ljubav, kako boli
kad druge usne ljube me

[ponedjeljak][21.04.2008.]

Love to be loved by you

Ajmo malo učiti.. Idemo učiti voljeti.. Da, jako zanimljivo. Moj bivši/sadašnji (ne znam više ni sama kaj je jer stalno prekidamo, u 22:41 je još uvijek bivši) se puk'o smijati kad sam rekla "on ne zna voljeti". Nije znao što to znači, a meni se nije dalo objašnjavati. Jednom davno mi je frendica rekla da misli da ne znam voljeti i sad prije par dana mi kaže da sam pogriješila kaj sam pregazila ponos jer PONOS UVIJEK IDE NA 1. MJESTO. E, pa nije tako..

Žalim li što sam ga pregazila? Ne.
Bih li ga opet pregazila? Bih.
Znam li voljeti? Znam.
Žalim li što znam voljeti? Ne.
Ponos ili ljubav? Ljubav.
Jesam li srela neku osobu koja zna voljeti? Da, iako ih ima samo par.
Jesam li upravo pregazila ponos? Vjerojatno.
Boli li me kurac za to? Da.
Volim li ga? Volim.
Zna li on to? Ne.
Hoću li mu ikad reći? Ako me pita.

To je bilo sve. 22:46, a još je uvijek bivši. Ovo nam je najduži prekid..

I hate it that I love you.. But I do..I really do..And I'm not sorry..

[petak][04.04.2008.]

...teško je od voljenih živjeti tako daleko...teško je priznati da si sam...teško je bez tebe, prijateljice moja...

Nadam se da ste već nakon naslova shvatili o čemu se radi. Da, radi se o mojoj Marijani. U bolnici je. Tako mi nedostaje. Grozno je to kad se usred dana sasvim slučajno sjetim poslat joj poruku da odemo na kavu, a sjetim se da je nema. Da je neće biti još mjesec dana. Zašto? Zašto baš ona? Zašto uvijek najboljim osobama? Zašto ne meni? Zašto ne nekome koga sasvim slučajno sretnem putem? Zašto baš ona? Zašto osoba koju volim najviše na svijetu? Riječi kojima bih mogla najbolje opisati kako mi nedostaje ne postoje. Zašto moram svaki dan ići sama na kiosk? Zašto je ne mogu trkati po cijele sate da se okrene? Zašto ne možemo zajedno slušat glazbu pod satom? Zašto ne možemo raditi naše dubokoumne krugove? Zašto ne možemo zajedno markirati? Gdje su njeni propucaji? Gdje je njena plava kosa kroz koju stalno prolazi rukama? Zašto je to sve tako daleko? Radi jedne glupe čestice? Radi jednog prokletog virusa? Radi takve stvari koje ja ne mogu ni vidjeti, nje nema. Možda bi bilo sebično da sad kažem da sam ja osoba kojoj najviše nedostaje, ali ja se tako osjećam. Bez hiperbola. Bez metafora. Nijedna stilska figura dosad nije napisana. Samo istina. Znam da će se vratiti. Ali se bojim da više neće sve biti kao prije. Ne znam zašto. Bojim se. Da je ona sad tu, a da se radi o drugoj osobi, točno znam što bi mi rekla. Znam već unaprijed što će mi pričati. Znam sve njene pokrete. Znam koje će joj se nove pjesme svidjeti. Znam ju cijelu. Želim ju nazad. Želim je odmah sad. Kad bih sad imala jednu jedinu želju, znam što bih zaželjela. Zaželjela bih da se u ponedjeljak pojavi u školi, kad ju pitam što tu radi, da mi kaže "Jes' ti normalna? Pa došla sam u školu". Da mi kaže da je ovaj prošli mjesec bila samo laž. Da su mi se svi htjeli osvetiti za sve stvari koje sam činila jer su znali da bi mi to bila najveća kazna.