Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Reci mi tisuću laži, vjerovat ću ti sve
Reci mi da ja i ti ne postojimo
Izbrisat ću zvjezdane tragove
Na kojima tvoje ime je pisalo
Anđeli će svojim suzama
Isprati moja sjećanja
Iz uklesanog kamena
Izbrisat će naša imena
I bol iz mojih sjećanja nestat će
Kako te želim zaboraviti
I izbaciti iz misli, iz snova, srca,
Stvarnosti, života i ove pjesme
Vrijeme staje, a ja se pitam
Pripadam li ja ovdje
Ili je to sve samo izgovor
Jer još uvijek za tebe živim
I vraćam se na naše mjesto
U nadi da ćeš se vratiti
Ali želja se nikad ne ostvaruje
I večeras anđeli će samnom plakati
I umrijeti samnom
Jer samo zbog tebe živim
Svi uvijek nešt mrmljaju "Božić je vrijeme darivanja, radosti, kad je obitelj na okupu..." Prije sam obožavala Božić jer sam i sama u to vjerovala. Ali otkako mislim svojom glavom, sve se okrenulo. Niti smo svi na okupu, ili se netko uvijek svadja, svi su u nekoj strci, a najgore mi je to što nikad ne dobijem ono što poželim. Moju želju ionako svi znate pa... Uglavnom, za sve one koji nisu vjerovali, vjerujte sad meni-DJED MRAZ NE POSTOJI. Baš ni jedna želja mi se nije ostvarila. NIJEDNA. Izgubila sam vjeru u sve. Osim u Boga. Čini mi se kao da me samo On nije iznevjerio. Čemu ti pokloni i taj lažan sjaj? Zar moramo dobiti neki skupi poklon da bismo bili sretni?
Ja bih večeras bila sretna da mi je samo čestitao Božić, ali nije me ni pozdravio, a triput smo se sreli. E pa dragi moj, nemam ni ja živce jednog konja. Rekla sam da bih te čekala cijeli život, al nisam to doslovno mislila. Tri i pol godine su mi bile sasvim dovoljne. Pa si ti sad misli... I evo, sad je 2:03 u noći, a ja pišem post umjesto da sam negdje...bilo gdje...pa čak i s jednim malim slatkim...koji me večeras zaštitio od tučnjave u Boomerangu.
Potukli su se neki likovi, a on me zaklonio svojim tijelom...al ok...nije tu nist posebno...lik mi se fkt svidja...pa ono, ak bude nest ok, ak ne ne i bok...
Al ok...da sad tu ne ulazim u detalje...uglavnom, poanta ovoga je da me moja Nesuđena Ljubav (ima novi status, više nije Nikad Neprežaljena Ljubav) više ne zanima previše...
Već danima pokušavam smisliti neku oridžidži čestitku za Božić, al jbg, ne ide...ma koga ja zavaravam...MERRY X-MAS!!!!
Ovo je očito prešlo u modu, pa ajde idem i ja...
Pismo djedici
Djedice, znam da sam ove godine bila posebno zločesta, ali mislim da sam bar nešto zaslužila... Tako da ću navesti samo želje za moje frendove, svoje želje ću ove godine izostaviti...
1. Želim za Zrinku mir u svijetu
2. Fiću želim da uspije konačno razgovarat s svojom tihom patnjom
3. Stoši želim cijeli kiosk u školi da ne bude uvijek gladna
4. Dejanu želim da nagovori Tokića i Tomaja da uđu s njim u boy-band
5. Vučku želim da mu starci odu u Švabiju pa da bude sam za Novu doma
6. Nikki želim da joj se msn ne otvara bez veze
7. Marini želim da iz punoglavca preraste u pravu žabu
8. Tomaju želim cijeli harem bakica
9. Ivoru želim da se nasluša Backstreet Boysa i da nauči na gitari svirat "Zidovi"
10. Zvoncu želim da se jednom pošteno napije
11. Gaju želim da popravi koš
12. Tinu želim extra-visoke štikle da mu se više ne rugaju zbog "visine"
13. I svim svojim ostalim frendovima želim da im se želje ostvare
Ali ako misliš da sam ipak zaslužila svoju najveću želju, onda je i želim...tako da ne misliš da bih ju odbila...a želju znaš i sam...
Yours sincerly, Catherine
da se i ja toga rijesim...novi post...samo za moju H@ppy...
ništ, osim sve gorih i gorih ocjena, al preživjet ću ja to (valjda)... ......(sretno) zaljubljena...ima njih tu par koji bi mi se jos svidjeli...al subota je jos daleko...btw opet sam solo...živim...i dobro mi to ide...ca va, ca va...
pošto su mi profesori naletjeli na blog morat ću malo pažljivije birati riječi...što se prošlog posta tiče, shvatila sam da ja nisam uvijek takva, ponašam se hladno i bezosjaćajno prema ljudima koji to i zaslužuju...al isto ne uvijek...i obećala sam Filipu da ću se odsad ponašati onako kako se osjećam...to je stvarno najbolje...
moram si i nabavit novi dizajn za blog...jer mislim da vec fkt svi znaju da slušam backstreet boyse, a nekak mi je bzvz dizajn...
jedva cekam novu...idem s nikki, cimbom, fichem i jos nekim frendovima nekam...samo jos moramo naci mjesto...i jedva cekam praznike da po cijele dane mogu biti vani, da imam vremena za sebe...to mi stvarno uzasno fali...
i kao sto naslov kaze, stvari su konacno kakve bi trebale biti...sretna sam...zaboravila sam kako je to smijati se, a da stvarno osjecam potrebu za tim, a ne na silu...sad cak i kad se dogodi nest lose, ne placem kao prije...
stay cool...
365 je proslo dana otkako ja nisam nista dubokoumno napisala. Evo vam jedan dubokouman post... SVI SMO MI DAMIR KEDZO! JEJ! Kako razaram svojim dubokoumnim mislima kroz sve vase duboke umove. JEJ! Odakle da krenem? Od svojeg testa iz biologije mozda? FKT ne razumijem sto je prof. Pavunec bilo tako smijesno sto sam kod gljive umjesto "velum" napisala "vaginalij". Pa to se i najboljima moze dogoditi. Ili to sto sam izjavila da je "supersonic plane" na hrvatskom "supersonicni avion". Pa hej! Ovo je slobodna drzava i imam pravo iznositi svoje dubokoumne misli.
Ja sam tako uvjerljiva osoba...Kad smo Stosa, Ivona i ja markale fiziku, sretnemo prof. Belinic i kazemo kao da idemo na sat, samo da kasnimo. Odemo do razreda, izlaze Ivor i Cimba, idu po spuzvu i kredu. Idemo mi s njima i pita prof.Belinic kamo opet idemo i mi kazemo da im hocemo pomoci to nositi. Odemo po spuzvu, vracamo se opet nazad...nosimo spuzvu u razred...idemo van, sretnemo ju...idemo po kredu...nosimo kredu...vracamo se, idemo na WC...ziher nije skuzila da smo markale...
I na kraju svojeg DUBOKOUMNOG POSTA imam jos dvije DUBOKOUMNE stvari za reci
1.SASA, TIN & KEDZO RULEZ
2.Ovaj dubokoumni post posvecujem svojem najboljem prijatelju Filipu.