subota, 14.01.2006.

teška večer

uh...evo baš došao kući iz vanka. da sam bolje volje i nisam, mislim naravno JESAM!! Pa što nije super držati jezik za zubima, gledaš nekoga u oći, i pratiš koliko čovijek može srati bez da ni sam nije svjestan da svi oko njega znaju da sere, a on, pardon, ona uporno...sere li ga sere. Čovječe, pa uvijek sa se pitao čemu izmišljati i uvjeravati druge u neke stavri kojih si i sam svjestan da ti drugi znaju da nisu istinite, realne...tu dolazim do toga da treba držati jezik za zubima, jer kad netko takav započme o tebi (trenutno o meni) shvatio sam da se stvarno ne isplati spuštati toliko nisko, al stvarno nisko pa da joj se suprostavim. Tko zna, možda kad dođe kući razmišlja o tome, tj o sebi i zna da to što radi nije u redu, pa da je još ubijem pred "prijateljima" mislim da to stvarno ne bi bilo u redu s moje strane. Eh sad će neki reći da sam i osjećajan, he he...Kakvo zadovoljstvo pruža rušenje drugih, tj vrijeđjnje tuđih radova, zasluga, postignuća, ma bilo čega, samo da bi toj duši bilo lakše...zar je stvarno problem biti, ako su kao "prijatelji", potpora, a ne ubijati u pojam svakoga... eh tu se treba pokazati jakim, i zapitati a gdje je to tvoje djelo bolje od moga?? e pa to pitanje i one najače kritičare odvodi u samnicu, he he... Ja stvarno volim kad su ljudi iskreni, jer inače razgovore ne volim odugovlačti, tj uopće ih ne volim, al volim kad netko kaže iskreno kad mu se nešto sviđa i ne sviđa, al kad to kaže u smislu da mi pomogne da napravim bolje. a ne u smislu da ubije u pojam tog nekog drugogg... ja nikad nisam mislio da sve što napravim da jenajbolje, niti da je najgore, niti se treba hvaliti nekim stvarima..pa kao ni ovo što pišem...iskreno pišem jer mi je lakše...al eto...
uh da.... baš sad prije nego sam došao kući, prolazim kraj kina... i gledam čovjeka...35-40godina , zamotan u jaketu, s kapom na glavi i bez rukavica, djeli letke ispred kina...e to me malo ubilo u pojam...tj ne to...mislim nikad nije sram raditi... nego su me ubili u pojam ljudi koji kraj njega prolaze kao da ga ne vide...zar ne shvaćaju da svaki tko mu uzme taj letak iz ruke da mu je pomogao, jer taj čovjek ne može ići kući, ili bilo gdje da je toplo, dok ne podjeli sve te letke. samo zamislite koliko se smrznete dok čekate tramvaj, e pa sada zamislite....:((
još kada prođu i niti ga ne pogledaju...grrr. (za one koji bi sada rekli, a koliko si ti majstore uzea letaka..e pa ja sam ih uze dva, namjerno sam uša i izaša iz kina)

- 00:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>