Mama44 se ne da !!

20 sati, 12 min 50 sek. temperatura u Rijeci je - 26 C

Tako.

Ujutro je počelo sa 22 C.

Oko 7.

Kad dođem na posao, do jedno 9, 9 i pol, sunce piči direktno u kiosk, drito, ravno, kako god. Kad imam najviše posla, dok sve to posložim i rasporedim, već sam sva u jednoj vodi...i inače ne podnosim toplinu i sparinu, vučem se k'o krepana mačka, ali šta se ovo dogodilo zadnjih par dana - e, pa to je katastrofa. A tamo nigdje hlada...kiosk je fantastičan, kao mali dućan, izvana izgleda kao da je od kamena, ali šipak! Sama plastika! Pa kad se to fino upari, upije, akumulira...ma, divota jedna...

Danas mi je došlo tri puta da zovem šefa i dam otkaz.
Prvo, lova je nikakva. Drugo, dok sam radila dvokratno, plaćeno mi je pola putnog troška u visini pokazne karte, a busom se ne mogu vozit jer nemam liniju, osim ako bih cijeli dan provela u Krku...rečeno mi je :"a, morat ćete se snaći!".Nadalje, račun za mob je doslovno 3 puta veći od uobičajenog, naravno, mora se zvati šefove, mora se zvati djecu petnaest puta tokom smjene...
Onda, auto se, obzirom na godine koje ima, lijepo izamortizirao po onim rupetinama od Njivica do Krka, sav "pliva", amortizeri su u komi totalnoj...napravila sam za mjesec dana 2400 kilometara, a za šta? Za 850,00 kuna koje mi je ostalo kad sam oduzela benzin i telefon...

Jedinac, ljubi ga mjaka, totalno se raskalašio, a kako i neće, ne vidimo se svaki drugi dan...ni ljubimica nije daleko, ali ipak ima neki osjećaj obaveze. Počeo je skupljati nekakve komade, e, pa baš sad na kraju godine...a ti majko radi, jerbo, ako dođeš na sud, na parnicu, gospoda će zaključiti kako se ne želiš brinuti o sebi i zaraditi, nego daješ otkaz, pa ti vidi !!

Kuda li ide ovaj svijet?

Ne znam.

Zato sam popodne samo svratila doma, uredno nahranila djecu voćem i pizza-cutom...i otprašila na kupanje.
Atmosfera k'o polovicom srpnja. More toplo, vani za ne izdržat...kavica sa tetama, čisto reda radi, dosta mi je praznih priča o kuhanju, šopingu i dječjim zadaćama...

I sad opet razmišljam, stavljam na vagu, da li da ili ne?

Otkaz ili rad?

Nešto mi govori da se strpim, da možda iziđe nešto povoljno za mene iz svega toga, a opet - djeca...sud...

Vidjet ću ujutro.

Koje je, kao, pametnije od večeri...

Možda me prosvijetli...