|
|
| < | rujan, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
zaista preokret u mom životu. čitajte postove. :D
Free Web Site Counter
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Igre.hr
Najbolje igre i igrice
Forum.hr
Monitor.hr
ja sam vam obična cura. imam 16 godina i dani su mi nekoć bili monotoni. dakle, sve se promjenilo. postala sam neka frikuša s moćima. znam, i ja sam gledala heroje na novoj, ali ovo je postalo fakat previše. :O
nakon svega što mi se desilo, i dalje slušam rock, izlazim s prijateljima (i stalno im se opravdavam zašto noću ne spavam -.- ), gledam televiziju (iako sad rijeđe jer popodne spavam) korisitm eto internet i blog.
ajme.
inače, jučer sam pobjegla iz kuće! nisu me pustili van jer stalno idem! uostalom, ona se žena ne predaje i opet sam se osjećala kao da nisam dio tog tima, da nemam šta radit s njima.
uostalom, utorak je ok prošo.. kao i u pon, nisam bila vani ni nigdje samo sam bila doma... ali ovaj put nisam mogla van!! rekli su mi da prestanem s tim izlascima, svaku večer da sam negdje, da ovaj put ostanem kod kuće.. složila sam se s njima i ostala kod kuće. On mi je na biper poslao poruku da moram doći, da je ona žena opet kod osnovne.. ali ja sam otišla spavati s grižnjom savjesti.. moji su legli i oko 11 mi je napisao: ''gle, moraš doći, makar pobjegla kroz pozor. molim te, dođi.'' nekako sam postavljala jastuke, i pobjegla iz svoje svoje kroz prozor.. pekla me savjest.. nisam znala šta je pravilno.. :-/
došla sam ondje, a tamo prava bitka! svijetla i prašina pršte na sve strane!! svi si dovikuju nešto, ona žena nikako da prestane!! bilo je prestrašno!!! nisam ni nebo vidila od svih tih zračenja!! :OO opet sam se sakrivala i bježala i odbijala te njene ''zrake''... strašno.. imala sam osjećaj da ću poginuti!! bilo je nas 5 protiv nje.. i nikako... !!
opet kao i jučer, odjednom je nestala i sve je prestalo... sva prašina se počela spuštati i nebo se napokon moglo vidjeti. svi su uzdahnuli i čestitali jedni drugima.. ponovo nisam vidjela te ljude. ja sam se nekako držala postrane.. jer se, naravno, osjećam kao da nisam dio njih.
On mi je prišao i rekao da dobro da sam došla, da moram učiti kako je sve to... samo se kimnula glavom nekako, sva još pod dojmom te bitke...
''kako si otišla od kuće?''
''pobjegla sam kroz prozor.''
samo je kimnuo glavom... ja sam se okrenula i otišla.. počela sam i trčati da dođem što prije kući jer ne želim da me ulove...
došla sam kući i mislim da niko nije ništa primjetio.. to je bilo dobro...
ne znam šta ta ženska koja nas napada misli.. čovječe!! još ne mogu vjerovat... koji prizor.. baaa! :S
